Zadnje analize

od Matea

1 0 0 2

B. A. Paris: Iza zaključanih vrata

Prekjučer sam pročitala psihološki triler Iza zaključanih vrata i još uvijek sam pod dojmom. Knjigu sam pročitala u jednom danu, ili bolje reći u jednom dahu, a poslije toga nisam mogla zaspati koliko sam bila pod dojmom svega što sam pročitala.

Mozaik knjiga, izdavačka kuća koja je u RH objavila ovu knjigu, kaže sljedeće:

"Mnogo je, naizgled, savršenih parova oko nas. Jack i Grace čine se upravo takvima. On je naočit, a usto i bogat muškarac. Ona je lijepa, elegantna žena i savršena domaćica. Njegovo joj bogatstvo dopušta da se ne mora zaposliti, a pažnja koju poklanja njezinoj oboljeloj sestri velikodušna je i dirljiva. Očarali su društvo u kojem se kreću, no naći se s Grace nasamo njezinim novim prijateljicama nemoguća je misija. Ona toliko obožava svojega muža da ne ide nikamo bez njega. Ne može sama izaći na kavu, čak nikada ne odgovara ni na telefonske pozive, pa stoga čudi zašto su na prozorima spavaće sobe rešetke…

Roman Iza zaključanih vrata velika je književna senzacija, roman koji će vas držati dugo budnima i uvjerljivo uvesti u svijest psihopate. Napeta priča koju ne možete ispustiti iz ruku ostavit će bez daha svakog čitatelja i potaknuti da poslije čitanja ovoga romana gleda na ljude oko sebe drugim očima. Roman je s engleskoga preveo Dado Čakalo."

Mislim da se u ovoj analizi neću vješto moći izraziti riječima jer je ovakvo djelo teško objasniti ljudima, teško je opisati sve osjećaje koje sam osjećala prilikom čitanja, od početka do kraja, i teško je dočarati cjelokupan dojam o knjizi. No, potrudit ću se što bolje opisati sve navedeno kako bih vas navela na čitanje ove izvanredne knjige.

Kao što ste imali prilike vidjeti, Jack i Grace su u braku. Jack je, osim što je naočit i šarmantan muškarac, uspješan odvjetnik u Britaniji koji brani zlostavljane žene i vrlo bogat 40-godišnjak. Grace je 32-godišnja žena koja na svojim leđima nosi jedan teret kojeg zapravo ne smatra teretom jer je, ipak, riječ o njezinoj 17-godišnjoj sestri koju obožava, no i zbog koje se dosad nije udala. Naime, njezina sestra ima Downov sindrom, a kako njihovi roditelji nisu htjeli preuzeti brigu oko sestre na sebe, sva je briga pala na Grace. Ona pak se ne brine oko toga jer sestru obožava, no upravo zbog sestre ju je svaki muškarac s kojim je bila u vezi naposlijetku ostavio jer je znao da će se Grace, kada Millie (njezina sestra) izađe iz internata, brinuti o njoj. Jack je, za razliku od drugih muškaraca, na prvi pogled zavolio Millie kao da je njegova sestra i odmah je pristao brinuti se o Millie zajedno s Grace kad Millie završi školu i izađe iz internata odnosno kad napuni 18 godina.

Jack je kavalir i šarmantan muškarac i Grace se ludo zaljubljuje u tog naizgled savršenog muškarca. Već nakon tri mjeseca veze Grace se pristaje udati za njega, a nakon, čini mi se, šest mjeseci, njih se dvoje vjenčaju. Već s početkom medenog mjeseca Jack prelazi na stvar i otkriva Grace tko je on zapravo. Ovdje nije bilo laži i nije bilo glume. Grace ostaje zatočena nad tim naizgled savršenim muškarcem, a zapravo psihopatom, i ne može se apsolutno nikako osloboditi njegovog ropstva, iako pokušava na sve moguće načine kojih se sjeti. On je psihopat po svim točkama optužnice i čitati riječi o njemu tjeralo me da ga sa svakom stranicom sve više mrzim. On živi od straha i njegov je jedini cilj osjetiti tuđi strah. Grace je za njega nitko i ništa i ona je samo sredstvo da dođe do svog konačnog cilja, no neću vam otkriti o čemu se radi jer ne želim poništiti čar prilikom vašeg čitanja.

Teško je napisati dobar osvrt jer ne smijem previše toga otkriti. Teško je znati što napisati kako bih vam dočarala svoju očaranost ovim strašno teškim djelom, a opet i kako vam ne bih otkrila previše detalja. Moram reći da je autorica savršeno predočila sve svoje misli i ideju oko romana jer je čitatelju vrlo jasno što Grace osjeća i čitatelj zapravo svaki njezin osjećaj proživljava kao da je njezin. Ja sam osjećala bijes i tugu. Meni su krenule suze u određenim trenucima. Ja sam osjećala veliku borbu u sebi; željela sam da se Grace oslobodi tog tamničara, ali sam i strahovala da to neće uspjeti. Sa svakom stranicom sve sam više mrzila Jacka i sve sam se češće pitala što će se dogoditi na kraju romana? A, vjerujte mi, istina dolazi tek na samom kraju, no čitanje, iako je tema brutalna, zapravo nije teško. Čitanje ide glatko i čitatelj upija svaku stranicu. Čitatelj traži rupe u zakonu; čitatelj pokušava dokučiti što će se sljedeće dogoditi, ali ja, iako vješto pogađam krajeve romana, ovdje nisam uspjela pogoditi njegov kraj jer je knjiga obavijena neizvjesnošću.

Autorica savršeno pogađa trenutke kada će čitatelja rastužiti, kada će mu dati nadu i kada će ga razveseliti. Autorica nije propustila apsolutno ništa u ovoj knjizi; sve se savršeno slaže i sve ima smisla. Njezin stil pisanja mi se jako svidio jer je pisala u prvom licu i tako je najlakše obuhvatiti cijelu radnju, ali i suosjećati s Grace koja cijelu priču prepričava iz sadašnjosti i prošlosti. Sve je jasno: sadašnjost i prošlost; jedino budućnost ostaje užasno neizvjesna, što nas tjera da čitamo sve brže i brže. 

Ovo je jedan izvrstan psihološki triler i nešto najpotresnije što sam dosad pročitala. Ovo je knjiga nad kojom se svatko može zamisliti, ali posebno žene. Nevjerojatno je koliko se netko može doimati savršenim i činjenica kako mislimo da poznajemo neku osobu zapravo je samo laž. Osobu ne možeš upoznati u kratko vrijeme, a i nakon dužeg vremena čovjek se može zamisliti nad radnjama i ponašanjem druge osobe. U ovom romanu upoznajemo naizgled savršenog muškarca, a kada uvidimo kakvo se zlo krije u njegovoj duši i njegovom umu, doslovno nam dođe da otrčimo na wc i ispovraćamo se. Nevjerojatno je koliko netko može biti zao i koliko može emocionalno zlostavljati osobu te se poigravati njome. Takvo zlo izluđuje lika u romanu, ali izluđuje i čitatelja. 

Ovaj je roman prikaz mnogih brakova u cijelome svijetu jer takva se zlostavljanja događaju oko nas. No, mi kao da smo slijepi. Vidimo da se neki muškarac izdere na ženu ili je pljusne, ali mi okrenemo glavu na drugu stranu jer "to nije naša stvar". Vidimo kada netko nekoga grubo uhvati za rame ili ruku, ali mislimo si "nije to ništa, samo si umišljam da je ovo nešto nasilno". Vidimo mi mnogo toga ali zanemarimo jer to nije ono što nas zanima. Mi se ne želimo miješati. Na svu sreću, u ovom romanu ipak nisu svi kao većina ljudi. U ovom romanu netko promatra i razmišlja. 

Tisuću pitanja, tisuću sumnji, tisuću osjećaja. Čitatelj je potresen, čitatelj očekuje, čitatelj se trudi što brže okretati stranice da sazna rasplet cijele priče. Nešto ludo, nešto potresno, nešto nevjerojatno. Ne znam što reći. Još uvijek sam pod dojmom, iako sam knjigu pročitala prekjučer. I vjerojatno ću biti još jako dugo pod dojmom jer nad ovakvim romanom čovjek se mora zamisliti, mora razmisliti o svojim postupcima i tuđim postupcima, mora sagledati neke stvari na koje dosad nije obraćao pozornost. Sad sam je čitala, a kroz kojih pola godine čitat ću je opet. Definitivno moram jer ovo mijenja život.

Čitajte, molim vas!


Ocjene (1)

Respektira (1): Vjeran

Komentari (2)

6

Od Vjeran

No, da. Iz cijele tvoje analize jasno se vidi da si pod dubokim dojmom i da ti je teško usustaviti vlastite misli. Ali to je možda i najbolja preporuka za roman. ;-)
5

Od Matea

Znaš ono kad ne znaš što bi rekao jer ti je glava puna misli. Tako je meni. Jednostavno ne znam kako se pravilno izraziti u vezi ove knjige. Možda ću znati kad je drugi put pročitam. :)

od ucitajse

2 0 0 1

Circle

Roman 'Circle' Davea Eggersa nije se mogao pojaviti u boljem trenutku. Objavljen 2013., ovaj roman sjajno oslikava 'vrli novi svijet' opće opsjednutosti društvenim mrežama i potpunog odbacivanja svakog oblika privatnosti.

Roman prati Mae, novu zaposlenicu tvrtke 'Circle' - najpoželjnijeg poslodavca na svijetu. 'Circle' praktički dominira svjetskim tržištem aplikacija, a 'Circleovo' postrojenje, sa svime što nudi i što stavlja na raspolaganje svojim zaposlenicima savršeno je radno mjesto na kojem bi svatko htio raditi. Mae je zapanjena i oduševljena svojim novim poslom, na kojem brzo napreduje. U vrlo kratkom roku Mae se pretvara iz početno zatvorene djevojke nesklone dijeljenju svojih najprivatnijih trenutaka u potpuno transparentnu zvijezdu kompanije, jednako opsjednutu statusom na društvenim mrežama kao što su i svi ostali 'Circleovci'. No, nakon što upozna tajanstvenog Kaldena, a zatim počne otkrivati i malo više o toj tvrtki u koju je toliko zaljubljena, Mae će otkriti i da nije sve baš tako bajno kako su joj predstavili i da 'Circle' iza svoje plemenite fasade skriva puno toga - nimalo plemenitog.

Mnogi ovaj roman opisuju kao modernu verziju Orwellove '1984.', s čime se u potpunosti slažem. No mene je također ovaj roman podsjetio na 'Vrli novi svijet' Aldousa Huxleya, uz iznimku da se 'vrli novi svijet' ovdje ne odnosi na čitav svijet ili dio njega, već na svijet kompanije 'Circle' i njenu viziju svijeta koji će ona svojim aplikacijama tek omogućiti. Još je jedna iznimka u odnosu na ova dva gore spomenuta romana: Orwell i Huxley svjetove su svojih romana tek zamislili, ili pokušali predvidjeti, dok Eggersov svijet (u nekom obliku) već postoji - i svuda je oko nas.

'Circle' predstavlja u biti bilo koju kompaniju iz silikonske doline - ili čak sve njih u jednom. Google, Facebook, Apple... djeliće svih ovih kompanija prepoznat ćete u 'Circleu', kao što će vas 'Circleovi' karizmatični vođe (pogotovo Bailey) zasigurno podsjetiti na Stevea Jobsa ili Marka Zuckerberga ili Billa Gatesa ili koga već, a možda i kombinaciju svih njih zajedno.

Glavni problem kojim se Eggers bavi u ovom romanu, a kojeg 'Circle' predstavlja kao utopističku verziju boljeg svijeta, jest ideja potpune transparentnosti, odnosno ideja potpune eliminacije privatnosti. S tim ciljem, 'Circle' potiče svoje zaposlenike (iako je to u biti manje poticaj, a više beskompromisni zahtjev) da putem društvenih mreža dijele sve svoje interese, hobije, osjećaje, baš sve aspekte svojih života s drugim zaposlenicima i, posredno, s cijelim svijetom. U svemu tome, 'Circle' ide i korak dalje, predstavljajući svoje SeeChange kamere, koje želi rasprostraniti kroz sve kutke svijeta i time omogućiti svima da vide sve - i svakoga - koga žele, u svakom trenutku, u realnom vremenu. Ali ni tu nije kraj - jer, kako bi bili potpuno transparentni, ljudi mogu sa sobom također nositi 'Circleove' kamere kamo god idu, što god rade, s kim god se sastaju - i drugi ih ljudi u tome mogu pratiti - također u svakom trenutku, u realnom vremenu.

Osobno, meni je cijela ta ideja zastrašujuća, ali, ako se malo osvrnete oko sebe - ta je ideja ne samo već prisutna, već i ostvarena. Koliko ljudi već sad znate da neprestano putem društvenih mreža dijele baš sve o sebi? Gdje su bili, što su ručali, što planiraju, što vole, što ne vole... Velika većina ljudi dragovoljno se svakodnevno odriče svoje privatnosti kako bi ju podijelila sa potpunim strancima i sa svakom novom društvenom mrežom, svakom novom aplikacijom, čine to sve više i više. A glavni je problem svega toga taj da, ako neprestano živiš u virtualnom svijetu, opsjednut time da svaki trenutak svog života i svaku svoju misao dijeliš s drugima, tražeći odobravanje, divljenje ili što već, u biti prestaneš živjeti u stvarnom svijetu. Maein bivši dečko, Mercer, to je sjajno izrekao:

"Znaš što ja mislim, Mae? Čini mi se da ti misliš kako sjedenjem za stolom i stiskanjem veselih i smrknutih smajlića zapravo živiš neki sjajan život. Komentiraš stvari i to zamjenjuje da ih stvarno činiš. Pogledaš slike Nepala, stisneš smajlić i misliš da je to isto kao da si onamo otišla. Mislim, što bi se dogodilo da stvarno odeš? Tvoja razina CirclePizdarija ili kako se sve to već zove pala bi ispod prihvatljive razine! Mae, je li tebi jasno kako si užasno dosadnom postala?"

Čitajući o tome što je u biti Maein posao u 'Circleu', nisam mogla ne pomisliti kako je on upravo to - neizdrživo dosadan. Sve što Mae radi je 'visi' na društvenim mrežama, dijeli lajkove, komentare i emotikone, 80% vremena baveći se stvarima koje ju čak i ne zanimaju, ne zapravo, ali stvarima koje će je učiniti popularnijom među drugima. Za tu popularnost, koju Mae potpuno krivo doživljava kao uspjeh, ona je u stanju žrtvovati i svoje vrijeme i sav svoj stvarni život, a sve samo kako bi što više unaprijedila onaj lažni, online život.

A to je problem s našim društvom općenito: svi su toliko usmjereni u izgradnju svojih lažnih života na društvenim mrežama i toliko predani tome da pokažu drugima koliko se zabavljaju da se uopće ne zabavljaju. Jer, ako se nalaziš na koncertu svojeg omiljenog benda i upravo propuštaš njihov uvodni nastup kako bi opalio selfie i pokazao drugima koliko ti je zabavno - budimo realni, nije ti zabavno. Da ti je zabavno, spremio bi smartphone u džep (ili ga ne bi ni ponio sa sobom) i svu svoju pozornost usmjerio na pozornicu - i uživao u svakom trenutku iskustva koje upravo proživljavaš, a ne se slikao i propuštao sve što se događa kako bi to prenio drugima, a onda isto pokušao iskusiti preko tih slika, umjesto da si bio prisutan u trenutku u kojem se sve odvijalo.

E, TO je zastrašujuće.

Čitajući druge osvrte na ovu knjigu na Goodreadsu, primijetila sam kako je mnogo ljudi knjigu ocijenilo loše iz razloga što je glavni lik užasno iritantan. Što je istina: Mae je strašno antipatična. Povodljiva je, plitka, bezlična (iskreno, prve riječi koje su mi pale na pamet kojima bih ju opisala bile su 'totalna glupača'). Bilo je iritantno družiti se s njom, mogu samo misliti kako je Eggersu tek bilo stvarati je. Ipak, Mae sama po sebi nije razlog da ovoj knjizi ne dam ocjenu koju zaslužuje*. Na kraju krajeva, Mae je zapravo savršen lik u kojemu bi se mnogo ljudi moglo pronaći - onih koji su jednako povodljivi i opsjednuti svojim online životima kao ona.

'Circle' je roman spekulativne fikcije za koji ćete, kad ga pročitate, pomisliti da i nije baš tako spekulativan - prije realan. Možda ne u toliko tehnološko naprednoj mjeri, ali srž 'Circleove' ideje već je tu - i gomila ljudi je svakodnevno provodi. Prvo na što sam ja pomislila kad sam se susrela s 'Circleovom' idejom potpune transparentnosti i nošenja kamere oko vrata cijelo vrijeme kako bi svi vidjeli što radim i kamo idem, bilo je: tko bi, zaboga, to uopće gledao? Ali istina je da, u svijetu u kojem, samo kod nas, najveću gledanost imaju raznorazni Big Brotheri, Farme i slični realityi, velika većina ljudi bi to gledala. Nije li žalosno da, uz sve što postoji, sve knjige, svi filmovi, sve serije, sva glazba, sva moguća događanja i druženja i mjesta na kojima bismo mogli biti, ljudi odabiru sjediti na svojim kaučima i na TV-u gledati neke druge ljude kako rade to isto?

Mislim da je 'Circle' sjajan roman, koji pogađa točno u srž problema današnje online generacije. Neki lik je u jednom sjajnom YouTube videu (pogledajte video, super je: http://ow.ly/5vkW30bEQI7) sjajno opisao tu generaciju ljudi koji život provode na svojim pametnim telefonima i društvenim mrežama - nazvao ju je 'generacijom idiota: pametnih telefona i glupih ljudi'. 'Circle' tu generaciju jednako dobro opisuje, doduše, s malo više riječi. :) Pročitajte, preporučam.

*Ako se pitate koja je to ocjena: odličan, sjedi, 5.

Ocjene (2)

Respektira (2): Vjeran, TatjanaBN

Komentari (1)

6

Od Vjeran

No, da. Nisam čitao, nisam gledao. Ali kao da si prepisivala moje misli o toj temi. Sigurno ću čitati, vjerojatno i odgledati. A tebi zahvaljujem na odličnom prikazu. I kad malo razmisliš, Mae mora biti upravo takva. A takvih je danas sve više. :-(

od Bastet

1 0 0 0

Green Manor - Vehlmann & Bodart

"Može li postojati ubojstvo bez ubojice ili bez žrtve?"

Ovo pitanje postavlja se već na samom početku stripa Green Manor, te dobro opisuje zanimljivu prirodu svih kratkih krimi priča koje nas unutra čekaju. Da stvar bude bolja, uz to što nam daje onaj A-ha! moment koji je tako bitan za uživanje u dobroj detektivskoj priči, rješenje gore navedenog pitanja zabavilo me i oduševilo u tolikoj mjeri da sam s velikim nestrpljenjem požurila pročitati cijeli svezak. I on je sasvim ispunio očekivanja!

A o čemu je zapravo riječ?

Green Manor elitni je viktorijanski klub za gospodu, koji se ističe time što njegovi članovi dijele fascinaciju zločinima i bizarnim ubojstvima. Po samom tom opisu, oklijevala sam ovo pročitati, jer je premisa ostavljala mogućnost da se unutra skrivaju potencijalno uznemirujuće ili vrlo nasilne priče. No, ovaj prekrasno nacrtani strip zapravo je idealno štivo za one koji vole klasične detektivske priče u stilu Sherlocka Holmesa. Zapravo, pravi mali dragulj - tim više što se (barem po mom iskustvu) takve zbirke danas ne nalazi tako lako. K tome, crtež je zaista lijep i primamljiv, a kolor obiluje tonovima koji dodatno podebljavaju viktorijansku atmosferu.

Green Manor obuhvaća tri albuma s ukupno šesnaest samostalnih epizoda, što su ujedno i sve postojeće epizode ovog stripa. Jednostavni okvir svakog albuma priča je o psihijatru koji posjećuje starog umirovljenog sobara kluba Green Manor. Izbezumljen svim zlokobnim zgodama kojima je svjedočio ili za njih znao, sobar psihijatru povjerava razne mračne tajne iz stogodišnje povijesti kluba. Svaka od tih tajni čini jednu kratku krimi priču koja ekonomičnim pripovijedanjem u samo osam stranica pred nas stavlja uvod, zaplet i njegov neočekivani rasplet. Priče pritom ne prate standardnu formulu u kojoj super-detektiv rješava slučaj po slučaj, već su ubojstva i drugi misteriji prikazani iz perspektive raznih likova.

Tako među protagonistima nalazimo aristokrata koji se kladi s inspektorom da će uspjeti urediti nečiju smrt prije nego ga ovaj spriječi; dobrohotnog slugu kojeg član kluba pokušava prisiliti da naruči ubojstvo; aristokrate koji se umjesto u lovu na divljač, odluče natjecati u uzajamnom lovu jednog na drugog; umirovljenog inspektora koji u zadnji čas shvati kako uhvatiti serijskog ubojicu koji mu izmiče cijelu karijeru; slikara koji na starom portretu otkriva jezivu tajnu; plemića koji je uvjeren da je uklet; dvojicu prijatelja koji iz zabave odluče ubiti samog Arthura Conana Doylea...

Kako se možda može i pogoditi iz gore navedenog, uz bogato dočaranu viktorijansku atmosferu i pomno osmišljene mini zaplete, u Green Manoru je i podosta (crnog) humora. Čak i kada policija nije prisutna u priči, zagonetka se praktički uvijek raspetljava na zadovoljavajući način, a likove u izostanku klasične pravde stiže ona poetska. Upravo ti ponekad ironični obrati čine ovaj strip toliko zabavnim, pa je riječ o nečemu što svakako može biti odlična razonoda za širok krug čitatelja - bili oni ljubitelji stripa, ljubitelji detektivskih priča, ili jednostavno raspoloženi za dozu malih elegantnih misterija.

Ocjene (1)

Respektira (1): Buffybot

Komentari

od Bastet

0 0 0 0

Nikkin dnevnik #2: Priče ne-baš-popularne partijanerice

Nakon što je preživjela početno snalaženje u svojoj novoj i, nažalost, šminkerskoj školi, život četrnaestogodišnje Nikki Maxwell ponovno se počinje komplicirati s približavanjem školskog plesa za Noć vještica, a čiji organizacijski odbor predvodi nitko drugi do MacKenzie - opaka popularna cura koja kao da nema pametnijeg posla nego zagorčavati Nikkin život.

Naime, dok Nikki napeto čeka da vidi hoće li je njena simpatija Brandon pozvati na ples, čini se da je već dogovoreno kako će Brandonova pratnja biti upravo MacKenzie. S druge strane, Nikkine najbolje prijateljice Chloe i Zoey također pate jer su ostale bez pratnje za ples, pa tako njih tri skuju plan kako svejedno otići na ples i ispasti "kul". No, prevrtljiva i zlobna MacKenzie u zadnji će se čas sjetiti kako sve zakomplicirati i stvoriti hrpu problema s organizacijom plesa. Naravno, upravo je Nikki ta koja će se naći u situaciji da spasi stvar - ili da postane glavni krivac za upropašteni ples.

Uslijedi urnebesni razvoj događaja u kojem se Nikki zatekne kako na Noć vještica mora biti na nekoliko mjesta u isto vrijeme, i u nekoliko različitih kostima...

Nikkin dnevnik jedan je od najpopularnijih serijala za djevojčice kod nas u posljednje vrijeme, te se može svrstati u val humorističnih knjiga za djecu čija je popularnost započela serijalom Gregov dnevnik. Čini mi se da će Nikkin dnevnik svoje čitateljstvo najprije pronaći među djecom od 11 do 14 godina, ali u serijalu svakako mogu uživati i oni malo mlađi – a naravno i stariji. Iako je druga knjiga u serijalu, Nikkin dnevnik #2 može se bez imalo problema čitati i zasebno. Zapravo, ovaj nastavak čak mi se svidio više od svog prethodnika - glavni zaplet bio je napetiji i u par navrata me baš iznenadio.

Ono što kod ovog romana odmah upada u oči jest dopadljivo i privlačno grafičko oblikovanje: stranice knjige izgledaju kao stranice bilježnice ispunjene rukopisom i smiješnim crtežima koji živopisno prenose Nikkine doživljaje i osjećaje. Stil pisanja je vrlo ležeran i koristi mnoge moderne kovanice (npr. luzerica). Zahvaljujući tome, ali i brojnim komičnim stripovskim ilustracijama, Nikkin dnevnik #2 profilira se kao otkačena knjiga koja će lako naći put i do onih malih čitatelja koji ne posežu često za knjigama.

Unatoč tome što je prvenstveno humorističan, Nikkin dnevnik #2 pomalo je i napeto štivo. Za to je prije svega zadužena negativka MacKenzie, koja je zaista zločesta do samog kraja - prava je beskompromisna negativka koja iritira svojim spačkama, zbog čega je lako suživjeti se s Nikkinim problemima. Nikki je, pak, dobra i simpatična - puno njenih problema iznikne iz činjenice da ne želi nikoga iznevjeriti: ni prijateljice, ni simpatiju, ni mlađu sestru, ni školske kolege, ni odrasle kojima je nešto obećala... Ukratko, junakinja je koja će vas nasmijavati, do koje će vam biti stalo i za koju je lako navijati.

No, ne vrti se sve samo oko škole. Nikkin odnos s mlađom sestrom često je sjajan izvor dodatne komedije u cijeloj ovoj priči, i njihove zgode spadaju pod dijelove knjige koji su me najviše nasmijali. U svim nezgodama koje zadese Nikki puno je humora i dobro na koncu pobjeđuje, pa je tako ovaj roman jedna krasna razbibriga i može se preporučiti svakome tko se želi zabaviti uz vedro i pitko štivo.

U iščekivanju nastavaka... :)

Ocjene

Komentari

od Bastet

0 0 0 0

Pošalji mi poruku! - Sanja Pilić

U ovom romanu za djecu i mlade pratimo trinaestogodišnju Sofiju koja se na početku priče oporavlja od upale pluća, te nakon izlaska iz bolnice dođe na ideju bilježiti i snimati stvari i ljude iz svog života kako bi što bolje sačuvala uspomene. Njena je svakodnevica istovremeno i obična i živopisna: tu su topli obiteljski odnosi, uzbuđenje dopisivanja sa simpatijom, veselo druženje s prijateljicama, ali i ponešto drame. Ukratko, nešto s čim će se mnogo djevojčica moći poistovjetiti.

Novi dečko u školi, koji s vremenom postaje Sofijina simpatija, drugi je najvažniji lik kojeg upoznajemo. Zgodan ali povučen, Mat skriva tužnu tajnu - bolesnog člana obitelji - te ga privuče Sofijina ozbiljnost i sklonost promišljanju o životu. On osjeća kako se njoj može povjeriti, pa se među njih dvoje razvije jako lijepo prijateljstvo kroz koje s vremenom postaju sve povezaniji.

Istovremeno, Sofiju sve više zanimaju fotografija i snimanje filmova, zbog čega ona počne snimati kratke filmove o svom životu i dijeliti ih na YouTube-u. Kroz njeno korištenje tehnologije dolazimo i do razloga za naslov romana: važan faktor u prijateljstvu Sofije i Mata je dopisivanje preko poruka, što im olakšava da jedno drugom lakše povjere neke stvari iz svojih života. Zbog toga su oni u mogućnosti dugo čuvati svoje prijateljstvo tajnom, što će rezultirati i ponekim nesporazumom između Sofije i njene prijateljice koja se također zanima za Mata...

Pošalji mi poruku od sličnih naslova izdvaja to što je Sofija ozbiljna djevojčica posebnog senzibiliteta, zbog čega je ovo odličan odabir za one koji traže "malo pametniju" knjigu za djecu i mlade. S druge strane, suvremeno okruženje sa sveprisutnom tehnologijom, univerzalne teme i pitka naracija čine roman aktualnim i bliskim današnjoj djeci.

Osobno me se posebno dojmio miran i lijep narativni glas kojim Sofija ispisuje svoj dnevnik, a koji krasno dočarava njenu zrelost i tankoćutnost, iako ona istovremeno i dalje zvuči kao trinaestogodišnja djevojčica. Ipak, ona je djevojčica s posebnim darom za zapažanje detalja o ljudima oko sebe, bilo da je riječ o njenoj pomalo nekonvencionalnoj baki, starijoj sestri i njenim ljubavnim problemima, prijateljicama iz bolnice, ili Matu. Ti mini portreti ljudi iz njenog života zanimljivi su za čitati, a u Sofijinim zapažanjima često se između redaka kriju pouke o međuljudskim odnosima. Primjerice, scena u kojoj ona razmišlja što može tj. ne može reći kako bi utješila Mata jedna je od najdojmljivijih u romanu. Od Sofije bi o životu ponešto mogli naučiti i odrasli!

Moglo bi se reći da Pošalji mi poruku prikazuje jedan segment života u kojem bezbrižnost djetinjstva počne ustupati mjesto sazrijevanju. Bez previše drame i bombastičnog zapleta, ovo je svejedno uspio biti upečatljiv roman nakon kojeg sam poželjela pročitati još ponešto iz pera Sanje Pilić, jedne od naših trenutno najpopularnijih spisateljica za djecu i mlade. Sudeći po ovome, ta popularnost je sasvim zaslužena.

Ocjene

Komentari

od Bastet

1 1 0 0

Iskorijenjena - Naomi Novik

Nakon što sam pročitala ovu knjigu, morala sam je još malo prevrtiti po rukama, jer mi je bilo nevjerojatno da je u jedan svezak prosječne debljine stalo tako puno radnje, obrata i karakterizacije likova. A opet, priča je kompletna! Po meni, jedan od velikih pluseva Iskorijenjene leži baš u tome što nije dio serijala, tako čestih u fantasyu, već čitatelje uvlači u gusto istkanu i majstorski napisanu priču koja počinje i završava od korica do korica.

U središtu te priče je protagonistica Agnješka. Prvih osamnaest godina, njen život obilježavale su tri stvari: odrastanje u sjeni zle začarane šume na rubu doline, prijetnja čarobnjaka koji ih od iste te šume brani, te blisko prijateljstvo s Kasjom, njenom lijepom vršnjakinjom koja je oduvijek bila savršena u svemu što radi.

Kada konačno kucne čas da čarobnjak Zmaj odvede k sebi jednu od djevojaka iz doline, na opće iznenađenje ispostavlja se da to neće biti po svemu idealna kandidatkinja Kasja, već sama Agnješka, nespretna u svemu čega se primi. I baš kada se čini da znamo kamo i u kakvu priču će nas ovaj roman odvesti, počinju pravi obrati. Naime, Agnješka će uskoro otkriti da i sama ima talent za magiju. Zahvaljujući tome, kao i blizini najmoćnijeg čarobnjaka u kraljevstvu, ona će se naći u centru borbe protiv zle začarane šume - o kojoj se ništa ne zna, osim da već stoljećima širi svoj koruptivni utjecaj poput okrutne zaraze.

Priča koja je počela kao atmosferična i tečno pripovijedana slavenska bajka dodatno se komplicira kada princ Marek dođe u dolinu. Iskorijenjena tad poprima odlike tipičnog modernog fantasya s dvorskim intrigama, misijama spašavanja i prijetnjom rata. Agnješka i Zmaj nemaju izbora nego pokušati učiniti nemoguće kako bi spasili dolinu i cijelo kraljevstvo od opasnosti koje se nadvijaju nad njima...

Agnješka je divna protagonistica: hrabra, odana, svojeglava i nepokolebljiva. Od jednostavne seoske djevojke, ona tokom priče sve više sazrijeva, istovremeno ostavši vjerna sebi u svemu onom što je bitno. Zapravo, svi glavni - a i mnogi sporedni - likovi u ovom romanu sjajno su okararakterizirani. Ništa nije crno-bijelo, sve motivacije su realistične, a Agnješka, Kasja i Zmaj su mi zbog svoje hrabrosti i savjesnosti postali jako dragi.

Odnosi među likovima opipljivi su i emotivni, te se kroz njih priča bavi temama poput prijateljstva, ljubavi i požrtvovnosti. Posebno je dojmljiva scena u kojoj Agnješka i Kasja imaju priliku iskreno sagledati svoje prijateljstvo, a s druge strane, odnos Agnješke i Zmaja pružio mi je mnogo zabave zbog njihovog početnog prepiranja - njena tvrdoglavost i njegov sarkazam bili su prava dobitna kombinacija.

Najfascinantniji element Iskorijenjene možda je ipak antagonist u obliku inteligentne, misteriozne šume, koja sijući zlo sve više steže obruč oko naših likova, tako da napetost ubrzano raste prema kraju romana. Cijeli koncept te šume i kako se "bori" jako mi se svidio i rekla bih da je prilično originalan. Iako konačni rasplet možda i sadrži neke već viđene elemente, sve u svemu bila sam sretna zbog načina na koji je priča zaokružena i završena.

Ukratko, ovo je predivan roman za ljubitelje fantasya i bajki općenito, koji je, po meni, sasvim zasluženo osvojio prestižnu nagradu Nebulu za najbolji roman.

Ocjene (2)

Respektira (1): Buffybot

Slaže se (1): Buffybot

Komentari

od Buffybot

0 0 0 0

Ureži znak smrti - Osvrt na pročitano

Novi serijal autorice romana Različita koji je osvojio čitatelje diljem svijeta i doživio ekranizaciju svih nastavaka na filmskom platnu. I ovoga puta radi se o romanu za mlade sa fantastičnim i futurističkim elementima. Radnja se odvija iz perspektive dva glavna lika: Akosa i Cyre koji su pripadnici dva suprostavljena naroda na jednom planetu. Autorica vješto gradi cijeli jedan svemir sa fantastičnim elementima i kulturološkim raznolikostima.
Radnja počinje prateći dva potpuno različita tinejdžera. Prvi je Akos, koji odrasta uz oca koji je umjesto obiteljske vojničke tradicije odabrao poljodjelstvo i majku koja je jedna od tri živuće proročice, te brata i sestru. Njegova obiteljska idila biva potpuno uništena nakon napada Shotetskih vojnika. Cyra, pripadnica polunomadskog naroda Shotet, kćerka je vladara čiji se odrješiti politički manevri mogu smatrati tiranijom. Oba glavna lika odlikuju se svojevrsnom skromnošću i vrlo ih je lagano zavoljeti. Oboje doživljavaju traumu koja će zauvijek promijeniti njihove živote.
Karakterizacija likova je izuzetno kompleksna i pathos oba glavna lika je sveprisutan. Ideje o životu i izboru između ispravnog i krivog isprepliću se sa utjecajem obitelji i odgoja. Motivacija likova nipošto nije slučajna, a u priči se spominju proročanstva i sudbinske veze. Oba glavna lika zadržavaju svojevrsnu enigmatičnost u izmjeni poglavlja i perspektive iz koje čitatelji prate radnju. Dramatične i teške teme vješto su isprepletene sa mislima i idejama za razmišljanje. Dijalog je jednostavan i stvara humoristične situacije.
Autorica je osmislila izuzetno bogat svemir i sama količina jezičnih pojedinosti, različitih naroda i kultura, pa čak i religija i vjerovanja, na trenutke ostavlja zapanjujuć dojam. Zbog izuzetne bliskosti koju čitatelji ostvaruju sa glavnim likovima naći ćete se u trenutcima kad je navijanje i glasno komentiranje o postupcima likova neizbježna pojava.

Ocjene

Komentari

od Buffybot

0 0 0 1

Superjunakinje - Osvrt na pročitano

Roman Superjunakinje govori o životima četiri žene. Njihovi se životni putevi isprepliću nakon što sve završe u psihijatrijskoj ustanovi. Na izgled, četiri potpuno različite žene i četiri različita života, a opet mjesto na kojem završavaju ih nedvojbeno povezuje.
Radnja je pisana po poglavljima iz perspektive svake od protagosnistica – Marlene, Ane, Jasne i Katje. Uz početak poglavlja se često nalaze istaknute upečatljive rečenice iz teksta. Naracija posrnulih superjunakinja prepuna je biblioterapeutskih afirmizama koje će čitateljima kojima su namijenjene zasjati u tekstu. Priče junakinja variraju u od onih ciničnih do dirljivo emotivnih. Autorica više puta kroz knjigu naglašava vrijednost psihoterapije i dijeljenja iskustava.
Dok komparacija sa romanom Let iznad kukavičjeg gnijezda stoji samo zbog mjesta radnje i „mentalnog bankrota“ nositeljica radnje, Žene koje trče s vukovima ili pak Knjiga za divlju ženu nešto su bliže namjeni i poukama koje iz ove knjige možemo izvući.
Kratko se treba osvrnuti i na font koji odudara od uobičajnog fonta u današnjim knjigama. Dojam koji ovaj ogoljeniji oblik slova ostavlja na čitatelja u svojstvu je isticanja afirmacija i pozitivnih poruka u tekstu.
Topla preporuka za sve oblike biblioterapije odraslih osoba i čitatelje koji vole afirmacijske priče o suvremenim životnim iskustvima.

Ocjene

Komentari (1)

2

Od Bastet

Zanimljivo. :) Koristan osvrt, po naslovnici nikad ne bih pogodila ton i temu knjige...

od Buffybot

0 0 0 0

Mehanički anđeo - Osvrt na pročitano

Autorica Cassandra Claire osvojila je mnoge čitatelje svojim serijalom knjiga za mlade Instrumentarij smrtnika. Prema njezinim knjigama snimljen je film Grad od kostiju, a trenutno se prikazuje druga sezona televizijske serije Sjenolovci (Shadowhunters). Serijal Paklene naprave može se čitati odvojeno, ali glavni likovi zapravo su srodstvom i funkcijom povezani sa likovima iz Instrumentarija smrtnika.
Radnja knjige Mehanički anđeo odvija se Londonu u devetnaestom stoljeću. Knjiga počinje sa šesnaestogodišnjom Tessom Gray koja doputuje iz Amerike da bi živjela sa bratom Nateom. Nakon što ju umjesto brata dočekaju dvije u crno obučene gospođe, Tessa biva oteta i njezino ružno upoznavanje sa svijetom sjena počinje. Usporedo sa Tessinim nevoljama upoznajemo mlade sjenolovce Willa i Jema koji istražujući ubojstvo četrnaestogodišnje curice pronalaze Tessu i dovode ju u Londonski Institut koji je dom Sjenolovaca. Tessa, osim o sjenolovcima, uči o postojanju donjosvjećana kako sjenolovci nazivaju ostala natprirodna bića koja nisu ljudi. Saznajemo kako Tessa nije obično ljudsko biće i kako je njezina moć toliko rijetka da predstavlja enigmu čak i za tajni red sjenolovaca Tihu braću. Tehnologija i magija počinju se sve češće zajedno pojavljivati na mjestima strašnih zločina i Tessa je sve zabrinutija za svoga brata Natea.
Svako poglavlje kao najavu ima manji citat koji čitateljima najavljuje ton kojim se priča razvija. U autoričinom osvrtu na navedene citate ističe se da se radi o djelima koja bi glavnom liku Tessi koja je ujedno i knjigoljubac bila poznata. Priča teče poput mračnog krimića s napetim i čudnim zapletima. Čitatelji uz Tessu uče o sjenolovcima i ostalim natprirodnim bićima viktorijanskog Londona. Autorica vješto isprepliće viktorijanske društvene etikete sa fantastičnim elementima. Premda se radi o prije svega avanturističkom akcijskom romanu i pregršt zanimljivih likova, u prvom planu ipak dominira ljubavni trokut glavnih likova Tesse, Willa i Jema. Uz elemente steampunka ( mehaničkih naprava i bića) i horrora ova knjiga osvojit će čitatelje svojim enigmatičnim likovima i simpatičnim poveznicama za ljubitelje serijala Instrumentarij smrtnika.

Ocjene

Komentari

od Matea

4 0 0 7

Rachel Hawkins: Hekatina škola (pročitano 17. travnja 2017.)

Dobrodošli u Hekatinu školu! Ako ste ženskog spola, a vila ste, vještica, vukodlak, metamorf ili čak vampirica te imate između dvanaest i osamnaest godina, molim da svoju prtljagu ponesete na zadnji odnosno treći kat ove škole. Ako ste sve navedeno, ali ste muškog spola, molim da svoju prtljagu odnesete na drugi kat i tamo ćete pronaći svoju spavaonicu. Ako ste vještica, molim da ne uporabljujete čaroliju kako bi se vaša prtljaga magično stvorila na željenom katu jer u ovoj školi je zabranjeno koristiti čarolije kako biste opravdali svoju lijenost ili pak zloču.

Prije svega, upamtite, ovo jest škola, ali i popravni dom za vas jer vi se niste uspjeli uklopiti u vanjski svijet među ljude i svojim djelima ste ugrozili naše postojanje na kugli zemaljskoj.

Bez brige, nisam vam ovim rečenicama otkrila početak knjige Hekatina škola, nego je to samo moj mali uvod u recenziju o ovoj knjizi, prvom dijelu trilogije Hex Hall, koja se još sastoji od knjiga Demonsko staklo i Moć grimorija.

A Lumen nam je Hekatinu školu predstavio ovako:

„Sophie Mercer otkrila je da je vještica.

Kad Sophie privuče previše pozornosti zbog čarolije na školskoj zabavi, otac je kažnjava. Šalje je u Hekatinu školu – popravni dom za neposlušne vampire, vukodlake, vještice i vile te ostale metamorfe.

Već prvog dana u Hekati Sophie sječe tri moćne neprijateljice koje izgledaju kao manekenke, zaljubljuje se u najzgodnijeg frajera i dobiva cimericu koja je slučajno i najomraženija osoba i jedina vampirica u školi.

Oko Sophie se počinju plesti tajne od kojih se ledi krv u žilama, a ona sama mora se suočiti s najvećom prijetnjom: drevnim tajnim društvom koje je želi uništiti.“

Publishers Weekly: „Ovaj neodoljiv i domišljat roman pun je tajni i čarobnih stvorenja. Priča je uzbudljiva i duhovita, a kraj je toliko napet da ćete s nestrpljenjem očekivati nastavak.“

Imaju pravo. Publishers Weekly, jel. Imaju pravo. Doista s nestrpljenjem očekujem nastavak, a na svu sreću moja knjižnica ga čuva na svojim policama, tako da ću ga već sutra otići potražiti i odmah uzeti i zadnji dio trilogije jer doista jedva čekam vidjeti kako će se radnja raspetljavati. Doživjela sam čaroban uvod u svijet vještica i ostalih stvorenja o kojima samo sanjamo, ali ih se i plašimo tijekom noći jer još uvijek ne znamo postoje li oni doista ili postoje samo u našim maštama i maštama ovako vrhunskih autora knjiga iz fantasy žanra, a također sam doživjela i spektakularan zaplet ove knjige.

Upoznajem Sophie koja se doima jako smiješnom i običnom tinejdžericom, ali je zapravo vještica i to jako nespretna vještica kojoj se stvarno možemo nasmijati. Upoznajem Hekatinu školu koju definitivno nikada ne bih htjela pohađati jer na svakom čošku vrebaju opasnosti, ali ne kao u Harry Potteru nego opasnosti iz usta ovog već spomenutog društva koje čine tri djevojke (vještice) koje liče na manekenke.

Ovo nije roman koji možemo poistovjetiti s nekim drugim romanom. Ovaj roman nije opsežan kao romani u serijalu o Harryju Potteru niti postoje ikakve sličnosti, osim što se radnja vrti oko vještica. Ovo nije roman sličan onima iz serijala Vampirska akademija, iako imamo jednu vampiricu u Hekatinoj školi i dva profesora vampira, niti je ovo roman sličan romanu Zamijenjena od Amande Hocking koji govori o vilama i Trilima. Naravno, sve spomenuto vam preporučujem ako obožavate fantasy žanr kao što ga obožavam ja.

Ovo je roman koji nas osvaja jer radnja se odvija vrlo glatko i samo okrećemo stranice u potrazi za nečim novim, ujedno smiješnim, zanimljivim i zastrašujućim. Ovo je roman koji govori o jednoj (ne)običnoj tinejdžerici koja se u novoj školi susreće sa svime s čime smo se susreli svi mi kad bismo došli u novu školu i novi razred, osim što oko nas nisu na nastavi sjedile vile, vampiri i slična bića. Ovo je roman koji govori o odrastanju bez oca i iznenađenjima vezanim uz oca i povijest obitelji, no nikako nije povijesni roman. Ovo je roman koji govori o mladenačkoj ljubavi koja se pretvara u nešto jako strašno i što nitko od nas ne bi htio doživjeti. Ovo je roman o izdaji, patnji i bolu, a ujedno i sreći, učenju, bitnim stvarima u životu. Ovdje nećemo susresti pojam novca i nečeg materijalnog; ovdje susrećemo pojam borbe za život, razlike između dobrog i lošeg i susrećemo jednu veliku požrtvovanost glavne junakinje na samom kraju koji nije doslovno kraj jer me čekaju još dvije uzbudljive knjige prije samog kraja i finalnog završetka trilogije.

Ovo je roman pročitan u jednom dahu zbog svoje jednostavnosti, vesele, uzbudljive i zastrašujuće tematike te odličnog tona pripovjedača.

Preporuka svim ljubiteljima fantasy žanra! 

Ocjene (4)

Respektira (4): Marta, ucitajse, darel, Vjeran

Komentari (7)

« prikaži ranije
5

Od Matea

Ili bolje rečeno: vještice u duši. ;)
10

Od darel

ako ćemo tako gledati, to su onda varijacije na temu. puno je romana napisano posljednjih desetljeća s nekim kosturom škola-učenici-magija i/ili vampirizam. ali, ako je pisanje kvalitetno, onda sve super. to je ono što izdvaja roman:-)
5

Od ucitajse

Davno sam pročitala cijelu trilogiju i baš mi se svidjela. Nije me toliko oduševila kao tebe ;), ali bila mi je skroz simpa. :) Postoji i spin-off serijal, ali nije preveden (još).
5

Od Matea

darel, meni se pisanje sviđa jer je u šaljivom tonu i knjige su prvenstveno namijenjene djeci i tinejdžerima. Ja imam 22 godine, ali volim taj žanr i definitivno mi se sviđa takav stil pisanja. :D
5

Od Matea

ucitajse, nisam znala za spin-off serijal. Nadam se da će ga prevesti. :D

od Matea

4 1 0 6

Diane Setterfield: Bellman & Black

„Uhvaćen u trenutku dječačkog izazova, William Bellman svojom će pračkom jednim preciznim hicem oboriti i usmrtiti pticu sa stabla. No, riječ je o nimalo običnoj ptici: radi se o gačcu, pripadniku posebnog roda pernatih stvorenja čiji lepet krila odzvanja na gotovo svakoj stranici ove čudesne knjige.“

Počevši s ovim uvodom koji nam predstavlja Algoritam, izdavačka kuća koja je knjigu Bellman & Black objavila 2016. godine u lipnju, nismo niti svjesni u kakvu knjigu uranjamo kad počinjemo čitati. Ovo je, naime, knjiga koja nas u trenu osvaja.

Na početku upoznajemo Williama Bellmana, dječaka koji nas osvaja svojom inteligencijom, mudrošću i voljom za životom te željom da svaki trenutak nauči nešto bolje, nešto više i nešto novo. On živi s majkom, otac ga je napustio, a očinsku figuru pronalazi u stricu koji ga uvodi u svoj posao – posao predionice.

Također, na samom početku knjige upoznajemo gačke, ptice iz porodice vrana, roda gavrana. Gačci kroz cijelu knjigu prate život Williama Bellmana, koji iz vrlo inteligentnog i domišljatog mladića odrasta u inteligentnog odraslog čovjeka, oženjenog, oca četvero djece i vrlo uspješnog u poslovnom svijetu. Autorica nam s vremena na vrijeme napiše neke činjenice o ovim pticama, a tijekom čitanja shvaćamo koliko je uloga tih ptica zapravo bitna u ovoj knjizi. Naravno, ako bih vam sada rekla značenje, čar tijekom vašeg čitanja ne bi bila velika kao moja, pa vam neću reći više ništa o tome.

„Iako će ovaj kratki čin nasilja i okrutnosti nestati iz Williamova sjećanja, ispostavit će se da gačci ne zaboravljaju tako lako. Godinama kasnije, uspješan poslovni čovjek, vlasnik obližnje predionice i sretno oženjen otac četvero djece, William, kao i svi oko njega, uvjeren je da ima sve. Da nema tajanstvenog stranca u crnom kojeg već godinama viđa na sprovodima, moglo bi se reći da ga ništa pod kapom nebeskom ne muči. No, kad niz nevjerojatno tragičnih udesa njegovu sreću preko noći preokrene u neljudsku nesreću, William će, kako bi spasio nešto vrednije i od vlastita mu života, biti prisiljen sklopiti neobičan sporazum s tajanstvenim i još neobičnijim strancem. I tako je rođen Bellman & Black, grandiozni poslovni pothvat koji će London baciti na koljena, a Williama uplesti u kovitlac neobičnih i čudesnih zbivanja te uvesti u vezi s gospodinom Blackom koja će mu obilježiti život do samog njegova kraja.“

Kao što vidite iz opisa, ovo je vrlo čudesna knjiga. Ovo je nešto od čega nam se naježe dlačice po vratu i rukama; nešto što nas privlači na čitanje i nećemo se smiriti dok ne uhvatimo knjigu u ruke i počnemo čitati. Nećemo se razočarati s čitanjem i okretanjem svake stranice, jer na svakoj stranici prati nas nešto čudesno, a ujedno i morbidno, no to nas ne pokoleba da nastavimo čitanje. Ovo je obiteljski roman; roman o odrastanju i životu jednog nesretnog čovjeka koji ni sam nije svjestan koliko je zapravo nesretan. Iako je vrlo uspješan u svom poslu, te nakon predionice osniva Bellman & Black poduzeće, Williamova nesreća može nas rastužiti više nego njega samoga, jer on, kao što sam već rekla, nije niti svjestan svoje nesreće u toj mjeri koliko smo svjesni mi čitatelji.

Ovo je drama kroz koju nailazimo na razne segmente smrti; kroz koju shvatimo ono što već znamo, ali o tome ne želimo razmišljati: koliko smo krhki. Koliko je život kratak i koliko je velika mogućnost da nas već sutra ne bude. Ovdje susrećemo usamljenost, bol; vidimo jednog radoholičara zbog kojeg i sami poželimo biti toliko intelignentni i uspješni; ovdje vidimo život jedne duše koju pritišće težak križ, ali duša ne odustaje, duša se bori i nastavlja dalje. Ovdje vidimo i tračak nade, ali nismo sigurni hoćemo li tu nadu moći uhvatiti. I samo okrećemo stranice sve brže i brže. Oči nam lete po redovima, um nam guta stranice i dolazimo do samog kraja. A taj kraj, eh, rado bih vam rekla sve što mislim o tome, ali ne smijem. Moram ostaviti djelić čarolije vama, da ju sami pojmite na samome kraju. Neke će kraj razočarati, nekome će donijeti olakšanje, a netko će biti zadovoljan ovakvim ishodom. Ja sam sve u jednom. Razočarana jer doista nisam očekivala takav kraj; osjetila sam olakšanje jer me Diane Setterfield nije razočarala, a zadovoljna nisam ovakvim ishodom, ali sam zadovoljna objašnjenjem samog tog kraja. Imam osjećaj kao da je knjiga ipak, uz sve objašnjenje, ostala nedorečena. Ali u svačijem životu postoji nešto nedorečeno, a nekome život završi nedorečen. I stanemo pa se upitamo: „Zašto?“ Ali poneke nedorečenosti ne možemo promijeniti. Ne možemo nadopuniti ono što je završilo i nema mogućnost nadopunjavanja. Da sam ja autorica ove knjige, nisam sigurna kako bih ju završila. Diane me nije razočarala jer sam još s Trinaestom pričom, romanom koji je objavila, shvatila o kakvoj se spisateljici radi. Ona je čudesna i njena mašta nema kraja. Kao što sama navodi u napomeni, autor fikcije ima slobodu na prošlost i povijest ne zasniva na točnim činjenicama, ali i da ju zasniva. Ovaj je roman djelomično zasnovan na povijesnim činjenicama, ali ima i elemente fikcije koji su slobodni. Autorica je upotrijebila veliku količinu svoje mašte prilikom prijepovijedanja ovog romana, a i prilikom samog završetka. Možete biti uzbuđeni, razočarani; možete jedva čekati pročitati ovu knjigu ili je odbaciti, vaša je volja. Ja sam sretna što sam je pročitala i sa zatvaranjem zadnje stranice shvaćam da mi je ostala jedna misao: „Svakome i svemu dođe kraj. Pa tako i ovoj krasnoj, a ujedno morbidnoj i teškoj knjizi.“ Preporuka svima!

Ocjene (5)

Respektira (4): Bastet, ucitajse, darel, Vjeran

Slaže se (1): Bastet

Komentari (6)

« prikaži ranije
5

Od Matea

Ne vjerujem da će biti nastavka jer kraj je konačan, a nedorečenost ima veze s cijelim objašnjenjem oko gačaca i Bellmanova života. Knjiga je odlična, zadovoljna sam, iako stoji ta nedorečenost u mojim mislima...
5

Od ucitajse

I za mene je priča o Bellmanu i Blacku ostala pomalo nedorečena i sve u vezi Blacka prilično maglovito, ali jako mi se svidio način pisanja i autoričina vještina pripovijedanja, zbog koje mi je bila prava uživancija čitati ovu knjigu. :) Super osvrt.
5

Od Matea

Hvala, učitajse. :)
2

Od Bastet

Odličan pregled vrlina i (ponekih) mana ovog romana. :) Takav nekakav je bio i moj dojam, s tim da mi je prvi dio romana bio osjetno draži, zbog gradacije napetosti i gotičke atmosfere, no i u cjelini mi se dosta svidio.
5

Od Matea

Bastet, hvala :D I meni je prvi dio romana bio draži zato što se opisuje Bellmanov život od samog početka i radnja je zanimljivija i napetija nego poslije polovice romana.

od Vjeran

4 0 0 0

Daniel Quinn: "Ishmael"

OVO JE NAJVAŽNIJA KNJIGA KOJU SAM U ŽIVOTU PROČITAO!

Kao nužna posljedica dugog i intenzivnog čitalačkog staža jasno je da je podulji niz naslova na ovaj ili onaj način utjecao na mene. Ipak, među djela koja su me zaintrigirala na neki poseban način zasigurno ulaze Galeb Jonathan Livingstone, Stepski vuk, Životinjska farma i Gospodar muha. Osim velikih i važnih filozofskih poruka kojima ta djela obiluju, povezuje ih još nešto. Životinje!

Ishmael je gorila čime je prvi uvjet za prvoklasan filozofski doživljaj ispunjen. Za dobru filozofsku raspravu potrebna je i tema. Po mogućnosti važna, vezana za ljude, njihove međuodnose ili barem pojedinca i njegovo snalaženje u svijetu koji ga okružuje. A temu kojom se bavi Ishmael slobodno mogu nazvati Temom svih tema čime smo ispunili i drugi uvjet.

Kako bi svoja razmišljanja približio čitatelju, autor koristi prokušanu metodu kojom su se služili još Sokrat pa sofisti i Platon. Dijalog je jednostavno stvoren za tako nešto.

Kako je za dijalog potrebno dvoje/dvije/dvojica, onda se Ishmaelu priključuje pripovjedač koji iz svoje perspektive zapravo priča priču. Njegov identitet, kojeg autor ne otkriva u ovom već u jednom od narednih djela, zapravo i nije bitan. Mogao je to biti bilo tko od nas.

OVO JE NAJVAŽNIJA KNJIGA KOJU SAM U ŽIVOTU PROČITAO!

U početku, dok vas pripovjedač, a posebno Ishmael, ne uvuku u priču, možda ćete (poput mene, priznajem) biti vrlo skeptični obzirom da vam u početku um jednostavno nije dovoljno otvoren pa vas mogu smetati "očite izmišljotine i nelogičnosti" poput telepatske komunikacije i izrazito racionalnih i duboko kompleksnih misaonih procesa u jednog, doduše čovjekolikog, ali ipak majmuna. Uspijete li dovoljno otvoriti svoj um i izdržati tih uvodnih točno 28 stranica, a da ne odbacite knjigu, priča vas uvlači u sebe poput golemog vira kojem se nemoguće oduprijeti.

Iako vam ne bih htio ni na koji način kvariti doživljaj čitanja, neke stvari iz romana ipak moram baciti pred vas. Prije svega, roman se bavi pitanjem opstanka i opstojnosti ljudske vrste na ovoj Plavoj kuglici koju nazivamo Zemljom. Dodatno, posebno se potencira činjenica kako je tu opstojnost odn. opstanak u pitanje doveo upravo čovjek sam. Ulazeći u samu bit problema, autor vrlo jasno locira, argumentira i razlaže točku od koje je sve krenulo krivo i razloge zbog kojih je sve krenulo krivo.

U bipolarnom svijetu ljudi su "podijeljeni" na Ostavitelje i Uzimatelje, a osnovni motivator koji nas tjera na tu civlizacijsko-egzistencijalnu autodestrukciju krije se u Majci Kulturi. Ovo "Kultura" ovdje morate shvatiti poprilično široko, a autor u knjizi jasno definira taj pojam pa nećete imati problema s razumijevanjem ili krivom interpretacijom tog pojma. Uglavnom, Majci Kulturi suprotstavljena je Majka Priroda (ne ovako izrijekom ali shvatit ćete).

I kad se tako postave stvari onda je sasvim jasno da dijalog vode jedan tipičan pripadnik Uzimatelja kao sljedbenika Majke Kulture i gorila koji svojom snagom ali i pripadnošću jasno "zastupa" Majku Prirodu. Iako bi možda čimpanza, kao najčovjekolikiji od svih majmuna, na prvi pogled bio bolji izbor, upravo zbog snage i moći koju posjeduje, gorila je sasvim logičan zastupnik druge strane.

Kao što je logičan izbor upravo gorile, tako je sasvim jasan i odabir njegovog imena. Ishmael je, za one koji ne znaju, bio jedan od Mojsijevih sinova i to upravo onog kojeg je Mojsije trebao žrtvovati. Simbolika te priče sasvim je dovoljna da objasni zašto baš gorila i zašto baš Ishmael.

OVO JE NAJVAŽNIJA KNJIGA KOJU SAM U ŽIVOTU PROČITAO!

Ovdje vas ipak moram upozoriti na nekoliko stvari. Prvo, iako nije preopsežno, ovo djelo ćete teško "progutati u dahu". Razvijanje argumentacije i dubina misli zaokupit će u potpunosti vaše male sive ćelije. Malo je onih koji će moći održati punu koncentraciju i u potpunosti pratiti priču od početka do kraja. Moj ritam je bio poglavlje, maksimalno dva dnevno. Sadržaja je i u tom opsegu bilo sasvim dovoljno da mi tijekom dana okupira misli.

Drugo, za praćenje ovog filozofskog traktata morate biti otvorenog uma. Argumentacija je jasna, logički zaključci apsolutno drže vodu i racionalno gledano malo je toga spornog. Ipak, osobe jakih religioznih osjećaja mogle bi imati osjećaj neugode zbog onoga što je izneseno. Kako će se knjiga bližiti kraju, tako bi ta neugoda mogla biti sve veća.

Umjesto zaključka, meni je Ishmael potvrdio neka moja razmišljanja, usustavio ideje i promišljanja i uspješno popunio neke praznine odn. "nepokrivene" dijelove. Također, otvorio mi je oči i dao odgovore na neka moja osobna, intimna pitanja koja me sve više i sve češće nagrizaju.

Iako u pravilu ne obraćam previše pozornosti na one izvatke iz kritika koje se obično objavljuju na koricama knjiga, ovdje potpisujem baš svaku od njih. A jednu, onu sa same naslovnice, ću i citirati. Jer to je to!

"Od sada ću knjige koje čitam dijeliti u dvije skupine - one koje sam pročitao prije Ishmaela i one koje sam pročitao kasnije." - Jim Brittel, Whole Earth Review

Nažalost, svjestan sam da ova knjiga neće zaustaviti autodestruktivne trendove i da neće spasiti svijet (koji neumitno ide svome kraju, bar što se ove naše ljudske civilizacije tiče). Velika većina vas koji ćete pročitati to djelo, slegnut će ramenima i osjećati se nemoćnima da bilo što naprave/poduzmu/promijene. Ipak, nitko neće moći reći da nije čuo pitanje i da nije dobio odgovore na njega. Dakle, znat ćete!

Pa onda živite s tim!

Nek' pogledi vam budu friški, pozdravlja vas moljac knjiški!

P.S. OVO JE NAJVAŽNIJA KNJIGA KOJU SAM U ŽIVOTU PROČITAO!

Ocjene (4)

Respektira (4): Marta, ucitajse, darel, Matea

Komentari

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se