Mikimiki

od Matea

1 0 0 2

B. A. Paris: Iza zaključanih vrata

Prekjučer sam pročitala psihološki triler Iza zaključanih vrata i još uvijek sam pod dojmom. Knjigu sam pročitala u jednom danu, ili bolje reći u jednom dahu, a poslije toga nisam mogla zaspati koliko sam bila pod dojmom svega što sam pročitala.

Mozaik knjiga, izdavačka kuća koja je u RH objavila ovu knjigu, kaže sljedeće:

"Mnogo je, naizgled, savršenih parova oko nas. Jack i Grace čine se upravo takvima. On je naočit, a usto i bogat muškarac. Ona je lijepa, elegantna žena i savršena domaćica. Njegovo joj bogatstvo dopušta da se ne mora zaposliti, a pažnja koju poklanja njezinoj oboljeloj sestri velikodušna je i dirljiva. Očarali su društvo u kojem se kreću, no naći se s Grace nasamo njezinim novim prijateljicama nemoguća je misija. Ona toliko obožava svojega muža da ne ide nikamo bez njega. Ne može sama izaći na kavu, čak nikada ne odgovara ni na telefonske pozive, pa stoga čudi zašto su na prozorima spavaće sobe rešetke…

Roman Iza zaključanih vrata velika je književna senzacija, roman koji će vas držati dugo budnima i uvjerljivo uvesti u svijest psihopate. Napeta priča koju ne možete ispustiti iz ruku ostavit će bez daha svakog čitatelja i potaknuti da poslije čitanja ovoga romana gleda na ljude oko sebe drugim očima. Roman je s engleskoga preveo Dado Čakalo."

Mislim da se u ovoj analizi neću vješto moći izraziti riječima jer je ovakvo djelo teško objasniti ljudima, teško je opisati sve osjećaje koje sam osjećala prilikom čitanja, od početka do kraja, i teško je dočarati cjelokupan dojam o knjizi. No, potrudit ću se što bolje opisati sve navedeno kako bih vas navela na čitanje ove izvanredne knjige.

Kao što ste imali prilike vidjeti, Jack i Grace su u braku. Jack je, osim što je naočit i šarmantan muškarac, uspješan odvjetnik u Britaniji koji brani zlostavljane žene i vrlo bogat 40-godišnjak. Grace je 32-godišnja žena koja na svojim leđima nosi jedan teret kojeg zapravo ne smatra teretom jer je, ipak, riječ o njezinoj 17-godišnjoj sestri koju obožava, no i zbog koje se dosad nije udala. Naime, njezina sestra ima Downov sindrom, a kako njihovi roditelji nisu htjeli preuzeti brigu oko sestre na sebe, sva je briga pala na Grace. Ona pak se ne brine oko toga jer sestru obožava, no upravo zbog sestre ju je svaki muškarac s kojim je bila u vezi naposlijetku ostavio jer je znao da će se Grace, kada Millie (njezina sestra) izađe iz internata, brinuti o njoj. Jack je, za razliku od drugih muškaraca, na prvi pogled zavolio Millie kao da je njegova sestra i odmah je pristao brinuti se o Millie zajedno s Grace kad Millie završi školu i izađe iz internata odnosno kad napuni 18 godina.

Jack je kavalir i šarmantan muškarac i Grace se ludo zaljubljuje u tog naizgled savršenog muškarca. Već nakon tri mjeseca veze Grace se pristaje udati za njega, a nakon, čini mi se, šest mjeseci, njih se dvoje vjenčaju. Već s početkom medenog mjeseca Jack prelazi na stvar i otkriva Grace tko je on zapravo. Ovdje nije bilo laži i nije bilo glume. Grace ostaje zatočena nad tim naizgled savršenim muškarcem, a zapravo psihopatom, i ne može se apsolutno nikako osloboditi njegovog ropstva, iako pokušava na sve moguće načine kojih se sjeti. On je psihopat po svim točkama optužnice i čitati riječi o njemu tjeralo me da ga sa svakom stranicom sve više mrzim. On živi od straha i njegov je jedini cilj osjetiti tuđi strah. Grace je za njega nitko i ništa i ona je samo sredstvo da dođe do svog konačnog cilja, no neću vam otkriti o čemu se radi jer ne želim poništiti čar prilikom vašeg čitanja.

Teško je napisati dobar osvrt jer ne smijem previše toga otkriti. Teško je znati što napisati kako bih vam dočarala svoju očaranost ovim strašno teškim djelom, a opet i kako vam ne bih otkrila previše detalja. Moram reći da je autorica savršeno predočila sve svoje misli i ideju oko romana jer je čitatelju vrlo jasno što Grace osjeća i čitatelj zapravo svaki njezin osjećaj proživljava kao da je njezin. Ja sam osjećala bijes i tugu. Meni su krenule suze u određenim trenucima. Ja sam osjećala veliku borbu u sebi; željela sam da se Grace oslobodi tog tamničara, ali sam i strahovala da to neće uspjeti. Sa svakom stranicom sve sam više mrzila Jacka i sve sam se češće pitala što će se dogoditi na kraju romana? A, vjerujte mi, istina dolazi tek na samom kraju, no čitanje, iako je tema brutalna, zapravo nije teško. Čitanje ide glatko i čitatelj upija svaku stranicu. Čitatelj traži rupe u zakonu; čitatelj pokušava dokučiti što će se sljedeće dogoditi, ali ja, iako vješto pogađam krajeve romana, ovdje nisam uspjela pogoditi njegov kraj jer je knjiga obavijena neizvjesnošću.

Autorica savršeno pogađa trenutke kada će čitatelja rastužiti, kada će mu dati nadu i kada će ga razveseliti. Autorica nije propustila apsolutno ništa u ovoj knjizi; sve se savršeno slaže i sve ima smisla. Njezin stil pisanja mi se jako svidio jer je pisala u prvom licu i tako je najlakše obuhvatiti cijelu radnju, ali i suosjećati s Grace koja cijelu priču prepričava iz sadašnjosti i prošlosti. Sve je jasno: sadašnjost i prošlost; jedino budućnost ostaje užasno neizvjesna, što nas tjera da čitamo sve brže i brže. 

Ovo je jedan izvrstan psihološki triler i nešto najpotresnije što sam dosad pročitala. Ovo je knjiga nad kojom se svatko može zamisliti, ali posebno žene. Nevjerojatno je koliko se netko može doimati savršenim i činjenica kako mislimo da poznajemo neku osobu zapravo je samo laž. Osobu ne možeš upoznati u kratko vrijeme, a i nakon dužeg vremena čovjek se može zamisliti nad radnjama i ponašanjem druge osobe. U ovom romanu upoznajemo naizgled savršenog muškarca, a kada uvidimo kakvo se zlo krije u njegovoj duši i njegovom umu, doslovno nam dođe da otrčimo na wc i ispovraćamo se. Nevjerojatno je koliko netko može biti zao i koliko može emocionalno zlostavljati osobu te se poigravati njome. Takvo zlo izluđuje lika u romanu, ali izluđuje i čitatelja. 

Ovaj je roman prikaz mnogih brakova u cijelome svijetu jer takva se zlostavljanja događaju oko nas. No, mi kao da smo slijepi. Vidimo da se neki muškarac izdere na ženu ili je pljusne, ali mi okrenemo glavu na drugu stranu jer "to nije naša stvar". Vidimo kada netko nekoga grubo uhvati za rame ili ruku, ali mislimo si "nije to ništa, samo si umišljam da je ovo nešto nasilno". Vidimo mi mnogo toga ali zanemarimo jer to nije ono što nas zanima. Mi se ne želimo miješati. Na svu sreću, u ovom romanu ipak nisu svi kao većina ljudi. U ovom romanu netko promatra i razmišlja. 

Tisuću pitanja, tisuću sumnji, tisuću osjećaja. Čitatelj je potresen, čitatelj očekuje, čitatelj se trudi što brže okretati stranice da sazna rasplet cijele priče. Nešto ludo, nešto potresno, nešto nevjerojatno. Ne znam što reći. Još uvijek sam pod dojmom, iako sam knjigu pročitala prekjučer. I vjerojatno ću biti još jako dugo pod dojmom jer nad ovakvim romanom čovjek se mora zamisliti, mora razmisliti o svojim postupcima i tuđim postupcima, mora sagledati neke stvari na koje dosad nije obraćao pozornost. Sad sam je čitala, a kroz kojih pola godine čitat ću je opet. Definitivno moram jer ovo mijenja život.

Čitajte, molim vas!


Ocjene (1)

Respektira (1): Vjeran

Komentari (2)

6

Od Vjeran

No, da. Iz cijele tvoje analize jasno se vidi da si pod dubokim dojmom i da ti je teško usustaviti vlastite misli. Ali to je možda i najbolja preporuka za roman. ;-)
4

Od Matea

Znaš ono kad ne znaš što bi rekao jer ti je glava puna misli. Tako je meni. Jednostavno ne znam kako se pravilno izraziti u vezi ove knjige. Možda ću znati kad je drugi put pročitam. :)

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se