Mikimiki

od VeViJu

0 0 0 0

Bill Bryson KOD KUĆE

Bill Bryson je poznat po nizu naslova o životu u raznim zemljama koje je detaljno proučio. Osim svoje domovine Engleske, on opisuje ostatak Europe, Sjedinjene Američke Države, Australiju, Afriku, nakon toga je obradio mikro i makro svemir u knjizi Kratka povijest gotovo svega, a sad se vratio kući. Hodajući svojom kućom u Norfolku prostoriju po prostoriju, kazuje nam obilje sitnica o povijesti prostorija i namještaja i predmeta karakterističnih za pojedine vrste prostorija od tavana do podruma. Tako, na primjer, u poglavlju Kuhinja doznajemo o vrstama hrane i njenom spravljanju tokom prošlih stoljeća, dok se u poglavlju Blagovaonica govori o običajima tokom objedovanja i evoluciji jedaćeg pribora kakvog danas znamo. Autor navodi da je svojevremeno postojalo 146 raznih vrsta pribora za jelo ovisno o vrsti hrane za koju je bio namijenjen, čudi se i sam nožu za ribu i otkriva zašto vilica ima četiri šiljka. Govoreći o soljenci, Bryson zalazi u podrobnu i vrlo zanimljivu povijest trgovine začinima.

I tako sobu po sobu saznajemo o svemu i svačemu čega smo svjedoci svaki dan, a da se rijetko, ako ikad zapitamo zašto je to tako. Nezaustavljivim tempom autor nas zasipa zgodama iz povijesti građenja zgrada, uređenja interijera i proizvodnje namještaja, oblikovanja vrtova, odgoja djece, proizvodnje tkanine, oblačenja i mode, već spomenutih prehrambenih navika, domaćih životinja i onih koje baš ne volimo u blizini kuće, ali ih se ne možemo riješiti. To su samo neke od tema kojima nas Bryson informira i  zabavlja.

Ovo definitivno nije povijest kakvu učimo u školi. Tamo su važne godine bitaka, politička previranja, vladari i ratovi. Rijetko se kad, ako uopće spominje život običnih ljudi, njihova zabava i njihovi snovi. U osnovnu školu išao sam za vrijeme državnog uređenja koje je zahtijevalo da nastava povijesti bude obojana stalnim podsjećanjem na nepravde klasnih sustava. To da je manjina bogatih iskorištavala veliku većinu siromašnih spominjalo se na svakom satu bez obzira o kojem vijeku smo učili. Sve je to bilo prikazano pomalo apstraktno i poslovično. Tek uz ovu knjigu shvatio sam sav užas života podređene klase. Ne tako davno, prije sto – dvjesto godina robovi u Americi i sluge u Europi bili su bića nižeg reda. Bez ikakvih prava, čak ni tretirani, već održavani da bi bili sposobni izvršavati svoje dužnosti životarili bi s radom kao jedinim ciljem postojanja. A njihovi gospodari, odnosno poslodavci utapali bi se u blaziranom obilju i međusobno si zagorčavali živote apsurdnim običajima. Bryson nas podsjeća i na takve gorke detalje kakve danas teško možemo zamisliti jer smo razmaženi demokracijom.

Također samo par generacija u prošlosti nije bilo takvih tehničkih pomagala kakve danas niti ne primjećujemo koliko smo navikli na njih. Bryson nam prikazuje život bez struje, kad su noći bile tamne i hladne, kad nije bilo tekuće vode, kad je higijena bila nepojmljiv luksuz, kad su danas bezazlene bolesti odnosile živote čitavih gradova. Uspoređujući tadašnji život s našim ne možemo se načuditi tragikomičnim poteškoćama na koje su nailazili naši preci. Knjiga je unatoč svemu obojana vedrim tonovima. Bryson je vrlo duhovit pisac. Neke njegove formulacije su upravo urnebesne. Isto tako taj je znatiželjan i učen pisac veliki humanist i očito je na kraju knjige da iza svega stoji poruka da trebamo biti sretni i zahvalni što živimo sada, a ne onda i da je na nama da takvo stanje održimo kako se ne bismo vratili u doba neznanja i bijede.

Još za čitanja ove knjige htjet ćete ju prepričavati bližnjima, a kad ju pročitate nudit ćete ju drugima kako biste imali zajedničku temu za ugodan razgovor.

Ocjene

Komentari

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se