Mikimiki

od Vjeran

2 2 0 0

Charlijevi "anđeli"

Na samu pomisao na riječ "sloboda" glavom prostruji tisuće misli, tisuće bljeskova, tisuće asocijacija, tisuće konkretnih primjera. Kad bih samo rečenicu-dvije posvetio svakoj od njih, ne bi mi bilo dovoljno ni 1.000.000 znakova. A kad bih i krenuo u tu avanturu, sigurno bih se putem pogubio pa biste, umjesto jasne, tečne, strukturirane i argumentirane analize dobili kakofonični, nečitljivi "cušpajz".

A opet, pitanje je toliko važno da jednostavno vapi za razmatranjem. Hoće li ta razmatranja rezultirati konačnim, univerzalnim i svima prihvatljivim odgovorom? Ne, neće. Ali već poticanjem nekoga da svoje sive ćelije izvjesno vrijeme zaposli ovom tematikom moglo bi dati neke rezultate, moglo bi uzrokovati neki pomak.

Za početak, slobodom se ni dan-danas ne mogu podičiti svi stanovnici ove naše plave kuglice. Za dio svjetske populacije ona je još uvijek samo misaona imenica. Jesu li toga svjesni oni drugi? Oni koji se diče svojom slobodom?

Nadalje, dobar dio onih koji se danas diče slobodom, smatraju to postignuće kao nešto samorazumljivo i posve normalno. No, da bi se do tog civilizacijskog postignuća došlo, mnogi su morali patiti, mnogi su morali žrtvovati sve, mnogi su morali zaglaviti. Napisani su "Korijeni", napisana je "Čiča Tomina koliba", napisan je Veli Jože, napisana je "Galiotova pesen", napisani su stihovi koji možda i najbolje odražavaju ovo o čemu nastojim nešto suvislo napisati. Znate ono Miljkovićevo:

"Hoće li sloboda umeti da peva,
kao što su sužnji pevali o njoj."

Ukratko, sloboda je jedna od tekovina moderne civilizacije za koju se valjalo krvavo izboriti, a mnogi još ni u tome nisu uspjeli. Pitajte samo ove nepregledne kolone ljudi koje se od Tovarnika kreću prema Dobovi.

Sloboda govora je samo jedan segment slobode. Slobodan čovjek po definiciji ima slobodu govora i u tome nema ništa sporno. Na prvi pogled, ograničavanje slobode govora je oksimoron. Jer čim nešto ograničavate onda to više nije slobodno. Postavimo li stvari tako, nameće se samo jedan jedini mogući odgovor na naslovno pitanje ove teme. I to onaj sasvim negativan.

Ali...

Sloboda je naše pravo. A vrlo često zaboravljamo "sitnicu" koja rezultira mnogim negativnim posljedicama. Naime, prava proizlaze iz obveza. Jasno, vrijedi i obrnuto. To vam ga dođe kao onaj yin i yang koncept. Jedno bez drugog jednostavno ne ide.

Brojne su definicije demokracije. Jedna od njih kaže kako demokracija omogućava slobodno ponašanje pojedinca do razine zadiranja u nečiju tuđu slobodu. Filozofska je rasprava o tome koja je to točka u kojoj se iz nezadiranja prelazi u zadiranje. Apsolutne istine ili univerzalnog pravila nema. Ali mora postojati svijest o tome da niti jedan pojedinac nema pravo ostvarivati svoje slobode na uštrb nečijih drugih.

Da, pitanje je naizgled kompleksno. Naročito zato jer nema čvrstih pravila. Evo vam primjer. Hodam ulicom, sretan zbog (navesti razlog koji vas ispunjava izrazitom srećom) i pjevam iz sveg glasa. Je li to u redu ili nije? Naravno, ne pjevamo svi kao Pavarotti, ima nas koje rodbina i prijatelji preklinju da ne pjevamo. Ali stvarno, zamislite da gledate kako prema vama hoda sretan čovjek i od sreće pjeva na sav glas. Reve k'o magarac, ali ipak, priznajte da bi vam na licu bio smješak. Dakle, u redu je? Ma slažem se, naravno da se slažem.

Pod pretpostavkom da je vrijeme radnje negdje u periodu između 08:00 i 23:00. Ali da mi u 03:00 pod prozorom pjeva i sam Pavarotti nikakvog odobravanja s moje strane ne bi bilo. Dapače...

Duboko sam zgrožen oružanim napadom na redakciju časopisa Charlie Hebdo. Ničim, ali apsolutno ničim ne može se opravdati takav čin. Međutim, ima jedna stvar koja me silno smeta, a to je upravo nepoštivanje prava na nečiju tuđu slobodu. Svi znate priču. Islam ne prikazuje lik proroka Muhameda. Muslimanima je to važno, jako važno. I to svi znaju. Čiju su slobodu oni tim svojim stavom povrijedili? Ničiju! U želji da izrazi neslaganje s načinom kako je dio muslimanskog svijeta izrazio neslaganje objavom filma "Nevinost muslimana", francuski tjednik Chaplinovskog imena objavljuje karikaturu koja prikazuje proroka Muhameda.

O kojoj to sad slobodi govora pričamo? SAD objavi film u kojem Muhameda prikaže kao ubojicu i pedofila iako za to nema nikakvih dokumentiranih zapisa ili bar tragova. Kako biste vi reagirali da netko dirne u nešto što je vama sveto i da to učini na vrlo ružan način, a da za to nema baš nikakvu podlogu? I onda kad odreagirate, dobijete novu porciju svetogrđa, ovaj put s druge strane Velike Bare.

Kad bi se tako nešto događalo vašem djetetu u školi, kad bi ga netko provocirao "lupajući" ga po nečem njemu važnom i svetom, bez ikakvog vidljivog razloga ili povoda, sigurno biste tog provokatora nazvali zlostavljačem i poduzeli biste sve da zaštitite svoje dijete. Nije li ovo isti slučaj? Nije li Charlie Hebdo ipak otišao predaleko?

Da se razumijemo, ne osporavam pravo na vlastiti pogled, pravo na neslaganje s nekim ili nečim. Ali siguran sam da se neslaganje može izraziti bez provociranja, vrijeđanja ili omalovažavanja.

Svaki je naš čin podložan verifikaciji. Svjesni smo da iza svakog našeg djela stoji odgovornost. Odgovoran pojedinac ponašat će se tako da se iza toga ne vuku nikakvi repovi. Neodgovoran pojedinac osjetit će na vlastitoj koži posljedice takvog ponašanja. Nema toga tko namjerne provokacije i neodgovorno ponašanje smije zamaskirati pozivom na slobodu govora. Jer to je jednostavno neodgovorno.

U tom kontekstu valja promatrati i ovogodišnji sajam u Frankfurtu. Cijela priča oko fetve izdane zbog Rushdijevih Sotonskih stihova dovoljno je kontroverzna. U suštini, problem je u interpretaciji onoga što je Salman napisao. Naime, dio je muslimanskog svijeta u liku zlog imama "prepoznao" Rushdijevu interpretaciju Muhameda. Umjesto da razmisle o posljedicama ekstremističkog poimanja stvari, a što je Salmanu vjerojatno bilo na pameti dok je pisao, oni svoju interpretaciju proglase apsolutnom istinom i dignu veliku frku. Apsurdno je da time zapravo samo potvrđuju stav kojeg je Rushdie iznio kroz lik navedenog imama. Drugi dio Muslimana smatrao je kako je lik zlog imama zapravo prikaz njihovog ajatolaha Ruholaha Homeinija koji je u konačnici i izdao čuvenu fetvu. Taština je doista nezgodna stvar.

I sad smo tu gdje jesmo. Osobno, ne mislim da organizatori sajma uopće trebaju preispitivati svoju odluku. Ako su odlučili da Rushdie počasni gost, onda tako treba i ostati. Ali imaju obvezu (a ne sumnjam da je to već riješeno, Nijemci ne griješe u tim stvarima) zadržati dignitet i adekvatnu civilizacijsku razinu svih događanja na sajmu, pa tako i ovog dijela vezanog uz počasnog gosta.

A Muslimani? Svi oni koji sad pozivaju na bojkot zapravo bi morali poraditi na otvorenosti i tolerantnosti prema drugom i drugačijem. I ne bi smjeli bojkotirati sajam. Dapače, upravo sudjelovanjem mogu poslati drugačiju poruku. A žele li promovirati svoju vjeru i kulturu, svoje civilizacijske dosege i postignuća, nema boljeg načina od prezentacije na najvećoj svjetskoj smotri izdavaštva.

A svi mi bismo morali razmisliti o svom ponašanju i o granicama koje, unatoč svim slobodama na ovom svijetu, ipak ne bismo smjeli prelaziti. U obitelji, na poslu, među prijateljima, znancima, kolegama.

Nek' pogledi vam budu friški, pozdravlja vas moljac knjiški!

Ocjene (4)

Respektira (2): BoriciOmis, darel

Slaže se (2): BoriciOmis, darel

Komentari

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se