Mikimiki

od Tom1988

4 0 0 2

DONNA TARTT: ČEŠLJUGAR

Zbilja sam bio zagrijan za ovu knjigu, osobito nakon što sam na internetu pročitao da ju je preporučio Stephen King. Općenito nemam problema s poduljim romanima, nerijetko im čak i težim (traju dulje ;). Istovremeno mi odgovara i ovakva dramska tematika tako da ne mogu reći da ova vrsta knjige nije po mom ukusu.

Češljugar“ je prva knjiga koju sam čitao od Donne Tartt, i vjerojatno posljednja. Piše li autorica dobro? Apsolutno, ona piše vrhunski, barem što se tiče odlične karakterizacije likova i uvjerljivo iskazanih misli i osjećaja, životnih spoznaja, ljubavi, stahova, raznih promišljanja i propitkivanja itd. E sad, problem je da kad se ide pisati knjiga ovolikih, epskih proporcija, mnogi autori izgube fokus. Je li Donna izgubila fokus? Ne znam, nisam knjigu pročitao do kraja, premda mogu reći da je radnja vezana uz dječaka - koji je preživio teroristički napad u kojem mu je majka umrla – sasvim realistična i čitatelja tjera na promišljanje. Ostali likovi su također izvrsno portretirani, uvjerljivi, doista ih je lako zamisliti kao stvarne osobe i s te je strane razumljiva Donnina posvećenost detaljima.

Unatoč tome, odustao sam nakon, otprilike, 160 stranica. Jednostavno se radnja presporo odvijala i sve me manje zanimalo kamo sve to uopće vodi. Pored toga, Donna ima doista osebujan stil pisanja i njezin vokabular je doista zavidan, pogotovo kad je umjetnost u pitanju gdje ona pokazuje svu raskoš svojeg poznavanja tog svijeta. A čitatelj koji nije baš obrazovan na tom području, sve one pojmove i opise koje ne razumije i ne uspijeva percipirati u mislima, može jednostavno ignorirati, nastaviti čitati i ne zamarati se s time. Ako to uspije, dobra je mogućnost da će pročitati knjigu do kraja, pod uvjetom da su ga likovi i dosadašnji tijek radnje dovoljno zaintrigirali. Ako je pak jedan od onih koji su opsjednuti sitnicama i sve (u redu, gotovo sve) želi razumjeti, onda će nerijetko morati zaviriti u rječnik. To pomalo ubija doživljaj čitanja, a kad se tome pridoda da neke riječi (izrazi) ponekad traže slikovnu interpretaciju, onda na snagu stupa i google. Posljedično to može dovesti do gubljenja interesa za knjigu, kako je bilo i kod mene. Volim ja otkrivati nove riječi i ponekad ljudima dosađivati s njima, ali nisam baš toliki ljubitelj umjetnosti (respald, čepnica, šip, bikromat...?) i ne bi bilo naodmet da je Donna nekako ubacila i pokoje objašnjenje. Mislim, očito nije spisateljica koja štedi na rečenicama.

Mala digresija - prije nekoliko godina pročitao sam Kingovu, također dosta opsežnu knjigu "Duma Key". Isto je dosta bila povezana s umjetnošću, osobito slikarstvom, mada na jednoj sasvim drugoj razini, ali King je to ipak učinio razumljivim i nama ostalim smrtnicima i nije mi bio nikakav problem pročitati knjigu do kraja. Opet kažem, nije da ova vrsta knjige nije po mom ukusu, a i oduvijek me privlačila ovakva tematika odrastanja i traženja životnog puta.

Ali čak i ako sve to stavimo na stranu, najviše me smorilo to što radnji doista fali dinamike, osobito nakon Theovog privremenog preseljenja u prijateljevu obitelj. Zanimljivi trenuci u romanu (Theov povratak u školu i reakcije prijatelja; razgovori sa školskim psihologom, učiteljima, policijom; susret s Hobiejem i bliskost s ranjenom djevojčicom...) su mi postajali kao one linije na EKG-u; kao vertikalni skokovi iz horizontale odugovlačenja, čak i monotonije. Naposljetku sam uvidio da ne uspijevam pročitati ni desetak stranica bez da mi pažnja ne pobjegne nekoj drugoj knjizi, stripu, seriji, mačku, bilo čemu. I to je bilo to. Daleko je ovo od loše knjige, ali subjektivno mi nije bila dovoljno zanimljiva da bih na nju utrošio 650 stranica vremena.

Uostalom, čim sam uzeo odličnu Binetovu knjigu "HhhH", razlika je bila ogromna, doslovno ju nisam uspio ispustiti i imala je dozu pripovjedačke svježine, pa čak i originalnosti koja, osobno, nadilazi ovaj roman. Netko bi sad rekao da je ovo jedna od knjiga koja će nagraditi čitateljevo strpljenje, ali odavno sam prestao padati na takve preporuke; tko me ne pridobije nakon sto stranica gubi moju pažnju, osobito dok tolike bolje knjige čekaju na policama da budu pročitane.

Uglavnom, "Češljugar" zasigurno jest knjiga koja će se prvenstveno svidjeti ljubiteljima umjetnosti i čitateljima kojima odgovara polagano vođenje radnje, bez neke veće napetosti, sve to ispunjeno digresijama i retrospekcijama, i onima koji su navikli na opsežno pripovijedanje, imaju strpljenja te im, naravno, odgovara ovakva priča. Doista, ovaj roman nosi i mnoge elemente još opsežnijeg, Kingovog životnog djela "Ono", ali me ni izbliza nije toliko oduševio.

„Češljugar“ mi djeluje kao knjiga o kojoj bi svi oni učenjaci mogli voditi rasprave, koja bi mogla postati popularna na fakultetima i zasigurno nastaviti osvajati priznanja. Kako god bilo, takva razvikanost mi ionako nikad nije bila mjerilo kvalitete (kako je ono jednom netko rekao: "Remek-djelo je knjiga o kojoj svi govore, a nitko ju ne čita"), a radnja same knjige bila je prespora i, možda prije svega, previše neujednačena (EKG) da bi mi zadržala pažnju.

P.S. Zbilja sad nemam volje uraditi osvrt i za Binetovu knjigu, "HhhH", koja je pisana o zločinima i teroru koje su predvodili nacisti Himmler i njegova desna ruka Heydrich, a sve to pod pokroviteljstvom možda najokrutnijeg "žvakača tepiha" ikad rođenog (naravno: Hitlera). Ali mi je knjiga bila sušta suprotnost ovoj; iznimno zanimljivo ostvarenje u potpunosti utemeljeno na istinitoj priči o Pokretu otpora, početku Drugog svjetskog rata, likvidaciji milijuna Židova, hrabrosti, ljubavi, borbi, patriotizmu... Jedna dovitljiva, originalna, vrhunska proza u koju je uložen iscrpan istraživački trud, odnosno godine i godine proučavanja i posvećenosti lako moguće najokrutnijem događaju u svjetskoj povijesti, a sve to popraćeno pripovjedačkim pristupom koji je nekakva, čak bih rekao neviđena mješavina romana i žurnalizma, neumorne potrage za istinom i još veće ljubavi prema povijesti, a sve je to veoma emotivno ispripovijedano i čini nadasve poučno i uzbudljivo djelo. Istovremeno predstavlja i zid srama, odnosno bespoštedno raskrinkavanje kukavica, ali je i rekvijem junacima, Gabčiku, Kubišu i Valčiku. Da stvar bude bolja, ja ni nisam neki obožavatelj povijesnih romana, a ovo mi je zasigurno ponajbolji roman koji sam pročitao u dugo vremena.

P.S. (2) Možda sam ipak trebao pisati osvrt o Binetovom romanu, tek sad vidim da je vrijedniji spomena, a zasigurno dobiva manje pozornosti.

Ocjene (4)

Respektira (4): tinchy1983, TatjanaBN, ucitajse, darel

Komentari (2)

5

Od ucitajse

Ti si već peta osoba za koju čujem da je odustala od ove knjige. Meni je bila baš dobra, ali istina je da joj treba dati vremena, dugo treba da se nešto dogodi i radnja nekamo krene. Inače nisam baš fan sporih radnji, ali ova me ipak pridobila. :)
5

Od TatjanaBN

Tek sad sam našla vremena pročitati analizu. "Češljugara" nisam još čitala, ali u potpunosti se slažem s pohvalama izvrsnom Binetovom romanu "HHhH" :-)

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se