Mikimiki

od VeViJu

4 0 0 1

Karl Ove Knausgaard MOJA BORBA 1

Karl Ove Knausgaard piše o svom životu. Na to bismo mogli reći: „pa što, svi to rade, i ja sam vodio dnevnik“, no ovdje se radi o genijalno napisanom književnom djelu o životu sa svim detaljima, kakve smo i sami doživjeli, ali nekad ni sebi ne bismo priznali toliko intimne osjećaje, a kamoli napisali širom svijeta čitanu knjigu tako bolno iskrenu i riskantnu. Čitajući knjigu o norveškom piscu ne očekujemo pronaći toliku sličnost s vlastitim iskustvima i razmišljanjima. Toliko je toga poznato i surovo istinito da se možda ogledavamo oko sebe u strahu da će nam netko pročitati misli, kao što mi čitamo autorove.

Ova knjiga je prvi od šest naslova koji čine ciklus Moja borba i ovdje tek ulazimo u Knausgaardov svijet, velik i bogat kako samo život sposobnog promatrača može biti. Zapravo nas šetnja životom nekog drugog može podsjetiti koliko je pun zanimljivih detalja i naš život, a da toga nismo svjesni ili ne obraćamo pažnju na vlastite dojmove jer ih smatramo banalnima. Zato nas pisci poput Knausgaarda mogu ohrabriti primjerom da ni jedan život nije nesadržajan, pa ni naš. Njegova prva knjiga u ciklusu Moja borba podijeljena je na dva dijela. U prvom dijelu nižu se pojedinosti o autorovom životu za njegove tinejdžerske dobi, kad je već otkrio mladenački bunt i upoznavao lepezu emocija koju donosi. Njegova majka rijetko je prisutna jer živi i radi u drugom gradu i razvedena je od oca, pa se tek povremeno viđaju. Karl Ove živi s ocem od kojeg strepi. Otac je mrgodan i strog čovjek, učitelj je u školi i zato je tim više neobično što je toliko otuđen od sina. U takvoj ne baš idiličnoj sredini mladi se Karl Ove snalazi kako zna. Druži se s vršnjacima i prolazi mnoštvo situacija tipičnih ne samo za norveške tinejdžere. Često bih se ulovio da čitam o sebi u toj dobi, pa i kasnije. Tu su vucaranja s prijateljima po tulumima, dangubljenje po kvartu i okolici, samovanje u svojoj sobi, očekivanje onog nečeg velikog da se dogodi. Tu je stvorena autorova težnja da postane pisac, ma što to značilo. Uranjanje u svijet literature i amatersko filozofiranje s društvom, kao i duboko promišljanje o značenju onoga netom doživljenog učinilo je Knausgaarda budućim vrhunskim i nagrađivanim književnikom, mada u to vrijeme on nije mogao ni zamisliti tako nešto. Zanimljivi i zavodljivi dijelovi knjige su baš oni za koje se to ne bi moglo reći, kao npr. vrlo detaljan opis odlaska na proslavu Nove godine pri čemu se i nije dogodilo puno toga, ali važna je atmosfera i napetost koja se nadvila nad događaj.

Zatim, naglo, dolazi drugi dio knjige. Karl Ove je odrastao. Piše svoj prvi roman. Saznaje da mu je otac umro od alkohola. Slijedi do krajnosti detaljan opis dana u kojima njegov brat i on rješavaju detalje oko sprovoda i pospremaju kuću u kojoj su živjeli otac i baka. Ponovo nas Knausgaard suočava sa svim emocijama, pitanjima i borbama koje ima u sebi. Odatle i naslov serijala. Moja borba nema nikakve veze s Hitlerovom knjigom. Ova je borba sa samim sobom i borba da se prihvati svijet kojem je svejedno za tebe i sve što postigneš postigao si sam.

I ne, ne može svatko napisati takve rečenice, tako sugestivno remetiti kronologiju, tako koristiti digresije koje su zanimljivije od primarne teme, tako izazivati trnce.

Ocjene (4)

Respektira (4): Bastet, Matea, Marta, darel

Komentari (1)

10

Od darel

Dobro nam doša. super analize:-). koja produktivnost :-)

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se