Mikimiki

od Tom1988

3 0 0 0

ONOJ KOJA PUTUJE SAMA...

 

Stigla je kao zima, mrzovoljna oštra zima,
zaborav svog prolaska
zabijelila je opustošenim tlima.
Koraci joj miljama teški, odjek im je tuga,
u sjećanju koje mine
kadikad se sjeti izgubljenog druga.


I tad sunce obasja sav sumor njenog svijeta,
čežnja zablješti vrhovima
samotnih planina s kojih ujesen došeta.
Duga nad njom oživi, u očima radost zablista,
otopi se njenog srca led
i poteče kao voda prozirna i čista.

 
Sve dok ne padne noć, gluha nespokojna noć,
u kojoj dišu tek utvare
ljubavi koja je u njoj živjela jednoć.
Ledeni se pokrov širi drhtavim joj usnama,
i nitko ju više ne čuje,
jer ona je tiha rijeka koja putuje sama.

Ocjene (3)

Respektira (3): ljubi, darel, Marta

Komentari

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se