Mikimiki

od VeViJu

3 0 0 1

William Landay BRANEĆI JACOBA

Ovaj roman mogao bi se svrstati u podžanr sudske drame, ali i psihološkog trilera. Manji dio radnje događa se u sudnici, no glavni je lik uspješni odvjetnik čiji je sin osumnjičen za ubojstvo svog vršnjaka. Otac, očekivano, nimalo ne sumnja u nevinost svog sina Jacoba jer Jacob je poput svih dječaka svoje dobi sasvim normalan, ima svoje navike i želje kao i svi drugi, pomalo je nekomunikativan, kao i sva druga djeca odrasla uz internet i društvene mreže. No, blag je, povučen i pristojno odgojen. Kako bi on mogao biti izvršitelj okrutnog ubojstva?

Tijekom romana doznajemo pojedinosti zbog kojih postajemo nesigurni što se zbilo. Pojavljuju se detalji koji bi se mogli protumačiti kao dokazi. Jacob posjeduje nož poput onog kojim je izvršen zločin, stradali dječak je znao maltretirati Jacoba i ostale vršnjake, sam Jacob je na društvenoj mreži objavio krvavu priču s detaljima neugodno nalik na stvarni događaj i to prije nego što se dogodio. Sve to opterećuje Jacobovog oca, ali ništa kao slutnja u postojanje mističnog zločinačkog gena. Jacobov djed je, naime, okorjeli kriminalac doživotno u zatvoru s ubojstvom na duši. Odvjetnikov otac je k tome vrlo nasilan i opasan čovjek u svakom pogledu. Je li moguće da je te karakteristike odvjetnik nekako prenio svome sinu, a da je sam cijelog života bio potpuna suprotnost svom ocu?

Progovara se o otuđenosti modernih urbanih obitelji i o neprihvaćanju odgovornosti za nemaran, poslom zatomljeni odnos roditelja i djece, te o pritisku prevrtljive okoline, koja naglo ocrnjenu obitelj praktički izopćava samo na osnovu medijskog prozivanja. Istraga traje, čeka se suđenje, mediji neobuzdano šire priče i pretpostavke. Medijima se, naravno, vjeruje i odvjetnikova se obitelj odjednom nalazi u nemilosti. Dojučerašnji dobri susjedi i roditelji djece s kojom Jacob pohađa školu sumnjiče, prijete i okreću glave od nepoželjne obitelji. Neobično je kako ljudi mogu preko noći bešćutno odbaciti svoje bliske poznanike. Čini mi se da je osnovna poruka romana pitanje „zašto se čudimo nepravilnostima naše djece kad smo i sami takvi, kad su nastala od nas?“

Do samog kraja knjige ne saznajemo pravu istinu, ali nameće se slutnja o nečemu mračnom.

Tu je i šokantan kraj, koji čitavoj priči daje novo značenje.

Vrlo spretno ispričana priča, koja se ne zaboravlja.

Ocjene (3)

Respektira (3): Matea, Buffybot, darel

Komentari (1)

4

Od Matea

Hvala na ovoj odličnoj analizi! Definitivno je moram pročitati!

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se