1 10

Brutalna aplikacija za spisateljsku blokadu: za i protiv

Podijeli na mrežama

Imate spisateljsku blokadu? Ne brinite, tehnologija je stigla i do stvaralačkog dijela umjetnosti; javnosti je, naime, predstavljena Najopasnija aplikacije za pisanje. Ovaj nemilosrdni novi web alat, tvrdi se, može vam pomoći s blokadom na način da, ako prestanete tipkati na duže od pet sekundi, izbriše sve što ste do tada napisali. Aplikacija je djelo Manuela Eberta, koji se na Twitteru opisuje kao „bivši neuroznanstvenik, dizajner i inženjer“. Eberet je napravio Najopasniju aplikaciju za pisanje (samo za pisanje, u njoj nema opcija vezanih uz vrstu i veličinu fontova, prorede i slično) u svoje slobodno vrijeme i besplatno ju objavio.

Koliko puta ste, kada ste morali napisati neki sastav, lektiru, seminarski ili diplomski rad ili članak, imali problema s nedostatkom inspiracije? Uz sav trud i dobru volju, jednostavno se niste imali ideju kako započeti prvu rečenicu, razviti temu ili slično – u slučaju takve „blokade“, jedan od čestih savjeta jest „samo pišite“. To bi moglo značiti sklapanje grubog nacrta u jednom potezu, ili se možete pretvarati da pišete dnevnik i samo pustite tok svijesti.

Cilj svih ovih strategija je da vas se prisili da odustanete od čekanja na romantični udar inspiracije i samo pišete. „Najopasniju aplikaciju za pisanje“ ne zanima koju tehniku koristite, pod uvjetom da nastavite tipkati. Ako stanete, čak i na sekundu, rubovi ekrana postaju crveni. Što duže ne tipkate, to rubovi postaju crveniji, sve dok se, nakon pet sekundi neaktivnosti, sav vaš trud jednostavno zauvijek ne obriše.

Opasnost brisanja se gasi tek kada prođe rok od pet minuta. S time da se može i povećati na 10, 20, 30, 45, ili nevjerojatnih 60 minuta neprekidnog pisanja.

Kada krenete pisati, u početku ćete biti pod velikim stresom, ali upravo je u tome i stvar. Ako ste osoba koja najbolje radi pod pritiskom, ili je najproduktivnija kada radi u pet do dvanaest, Najopasnija aplikacija za pisanje mogla bi biti dobar način da primjenite taj pritisak. Na Wiredu su ovu aplikaciju nazvali sadističkom i stresnom, no kažu kako bi mogla biti prilično zanimljiva za one koji vole raditi pod velikim opterećenjem i za one kojima se jako žuri. Naravno, teško je povjerovati da bi netko ovu aplikaciju zaista iskoristio za pisanje nekog važnog teksta jer bi u samo pet sekundi sve o čemu su pisali pola sata ili čak sat vremena moglo zauvijek nestati, no prilično je zanimljiva za pisanje kratkih tekstova u pet ili deset minuta te na ovaj način korisnici mogu testirati koliko su snalažljivi i kako djeluju/pišu pod opterećenjem i vremenskim ograničenjem.

 

Što mislite o ovoj ideji? Biste li ovu aplikaciju ikada mogli promijeniti u svom radu i kada? Padaju li vam na pamet još koje aplikacije koje bi dobro došle piscima? Pozdravljate li uvođenje ovakvih tehnologija u jedan od najstarijih zanata na svijetu? Ili smatrate da je piscu dovoljan stol, kompjuter i vrelo inspiracije? Svi vi koji već neko vrijeme objavljujete svoje prekrasne radove na Imaginariju, opišite nam malo kako izgleda vaš stvaralački proces: pišete li u jednom dahu, bez prestanka, ili možda nervozno lupkate po tipkovnici u potrazi za onom savršenom prvom rečenicom? Koliko vam u prosjeku treba da završite neko djelo? Pišete li bolje pritisnuti rokovima?

 

Napiši analizu

Analize (1)

od Tom1988

5 1 0 0

SPRDILAČKA....

Gledao sam nedavno film "Killer Joe". Poprilično psihotičan triler na početku kojeg je scena gdje se sin razmetni vraća kući, a vrata prikolice mu otvara gola maćeha. S obzirom da je ona na povišenom terenu, a posinak nekoliko stepenica niže, on zine u čudu jer mu se pred očima odjednom nađe njezina *** (i ne, ne mislim na potkoljenicu ;).

Otprilike moja reakcija nakon čitanja ovog ovog teksta.

Ta "Najopasnija aplikacija za pisanje" nema nikakve veze s procesom pisanja, odnosno barem ne onim stvaralačkim procesom. Mada kada bismo dodali jednu kvačicu i to pretvorili u "Najopasniju aplikaciju za pišanje", ne mogu a da ne zamijetim koristan aspekt primjene tog alata. Zamislite da vam se piša, a nemate gdje pišati ili ste jednostavno u nemogućnosti otići do najbližeg toaleta, to je uistinu nezgodna situacija. Ali ništa ne brinite, dovoljno je da 5 sekundi otrpite i više nećete osjećati ovu nagomilanu potrebu za zalijevanjem keramike, ona će jednostavno nestati.

Naravno, s vremenom bi vam mokraćni mjehur prsnuo - eksplozija kao iz vatrogasnog šmrka - i vi biste cijeli bili uneređeni.

Otprilike tako zamišljam NAZP koja, prvenstveno, ne pridonosi stvaralačkom procesu u pisanju. Da ne kažem da bi valjda svatko trebao pronaći SVOJ način pisanja, bez opterećenja i žurbe.

Na primjer, neki sjede za pisaćom mašinom s limenkom pive (ili galonom vina) na stolu. U naletu inspiracije nema toga što će ih maknuti od pisanja, pa čak ni gola žena koja, izvodeći u krevetu razne glasovne promjene i pohotno mašući svojim atributima, čeka da se gospon pjesnik ostavi pjesničkih slika i postane njezina apozicija, veznik u njezinom... Ok, postajem previše pravopisno perverzan i da, to bi bio stil Charlesa Bukowskog.


Postoje i umišljeni, samoprozvani pisci ili pjesnici koji zavide onima boljima na njihovoj produktivnosti i pokušavaju ih obezvrijediti. Na primjer, kad ne žele priznati svoju inferiornost ili jednostavno iz zavisti žele napakostiti boljima od njih, oni će se opravdati da ne žele žuriti stvaranje pa radije satima, danima, tjednima pišu jedan stih kako bi postigli savršenstvo riječi ili tamo neki neviđeni deseterac i tako spoznali umjetničku nirvanu (ili vragtepitaj što). U seriji "Hannibal" je bio jedan takav zlizani egocentrik koji je i šest mjeseci pisao jedan stih, jedan savršeni stih, jer on je umjetnik, veliki umjetnik... Odahnuo sam kad ga je Hannibal skuhao za večeru.

Uglavnom, ne mogu baš smisliti "pjesnike" i "pisce" koji tjednima pišu savršeni stih ili rečenicu, ali čak i oni su mi ispred ovog Ebertovog dizajna.

Najopasnija aplikacija za pisanje. NAZP. Prva asocijacija mi je Steven Seagal. Ti sjediš za tipkovnicom, bjesomučno tipkaš, i tipkaš, a kad dođe onih 5 sekundi zastoja, iz kuta ekrana izroni velika Seagalova šapetina koja jednim moćnim zamahom pobriše sve što si dotad napisao. Ili se pojavi Chuck Norris koji kaže kako si ti nepopravljivo nesposoban i da on u 5 sekundi, samo s lijevom rukom, natipka 1000 rečenica o 1000 terorista koje je u tih 5 sekundi premlatio desnom rukom.


Moram se malo sprdati jer mi je uvijek smiješno koliko su ljudi nesposobni nešto postići sami pa uvijek naivno traže pomoć koja, nerijetko, ni nije pomoć, nego samo još jedan način zarade na njihovoj nemogućnosti da priznaju da jednostavno nisu sposobni za neki proces stvaranja (u ovom slučaju pisanja). Ne znam, pisanje bi valjda trebao biti slobodan proces. Ponekad pišeš danima u komadu, a ponekad danima ne napišeš ništa...

Recimo, zna mi se dogoditi da krenem pisati pjesmu, ali nisam zadovoljan pa odustanem. Ako ipak mislim da sam nešto koliko-toliko dobro napisao, onda to jednostavno sačuvam. Istovremeno mi je sve to pohranjeno u mislima, vrzma mi se glavom (pa sam totalno pogubljen na poslu, na putu do dućana ili zaboravim otići na wc) i sljedeći se dan ta zbrka, ti šumovi kako ja to kažem, već ipak počnu pretvarati u nekakvu smislenu cjelinu. A možda i ne... Možda se to dogodi tek nekoliko dana kasnije i ja tek za vikend napišem pjesmu. Uvijek imam pri ruci mobitel ili blokić pa da, ako me inspiracija uhvati na poslu ili negdje izvan kuće, to mogu nekamo ispisati. Ponekad pjesmu pišem nekoliko sati, nerijetko nekoliko dana, a bilo ih je i dosta koje sam pisao mjesecima jer bih uvijek osjećao da nešto fali. Mislim, nikamo mi se ne žuri. Pjesme uvijek imam potrebu doraditi (zglancati kak' ja to kažem) i nerijetko se dogodi da istu dorađujem i po sto puta... Opet, zato jer mi se ne žuri. Slično je i s pisanjem priča, premda mi za njih ipak treba manje vremena, manje ih moram dorađivati.

Nervozno lupkanje po tipkovnici mi također nikako ne odgovara pisanju, barem ne onom dobrom pisanju. Naravno, druga je stvar kad se radi o dosadnom seminaru, izvješću, papirologiji, dnevniku rada ili nekoj sličnoj stvari koja je pitanje obaveze i koja ti je nametnuta.

Pisati pritisnut rokovima ima smisla kad treba objaviti nekakav novinarski članak, ogled ili osvrt. Na primjer kad trebaš nešto istražiti, obraditi činjenice i na temelju toga napisati tekst. Mada ni onda baš ne vidim nekakvu potrebu za korištenjem NAZP-a. Što ako, recimo, kihneš dok pišeš članak? Ok, jedno kihanje ti oduzme oko 3 sekunde pa možeš s popljuvanim prstima brzo nastaviti tipkati. Ali što ako kihneš dvaput zaredom? Ne znam za druge, ali ja obično kihnem dva do tri puta u komadu. I onda ti objasni šefu redakcije Jutarnjeg lista da nećeš na vrijeme dostaviti članak jer si maloprije kihnuo.

Mislim da je bolja preporuka, u takvim "last minute" podvizima, skuhati lonac turske kave, i "piči Miško".

Kad je pak u pitanju tvoje umjetničko stvaralaštvo, rokovi te samo sputavaju i ograničavaju uspjeh. Ne mogu zamisliti da pišem pod stresom zbog datuma isporuke svoje sljedeće zbirke pjesama ili priča, ali srećom s time nemam niti neću imati problema. Pisci koji kažu da bolje pišu pritisnuti rokovima, barem po mojem mišljenju, pripovijedaju gluposti. Ja sam bolje učio na faksu pritisnut ispitnim rokovima, ali da bih bolje pisao pod prisilom - odnosno kad nemam ideje za pisanje, ali bliži se rok pa bolje da, makar iz guzice, izvučem inspiraciju - to nikako.

Za zaključak mislim da je ova NAZP ideja, oprostit ćete mi, za spobljuvati se. Za pisanje trebam, prije svega, tišinu, a zatim laptop i krevet i eventualno kavu, čaj ili vino, ovisi. Ne ide mi pisanje za stolom jer mi se guzica ukoči i previše me to podsjeća na učenje (kojeg nikad nisam previše prakticirao, ali svejedno, poveznica je tu) i ne mogu se baš opustiti. Nerijetko mi se dogodi i da zaspim tokom pisanja pa sanjam stihove ili rečenice, zanimljiv je taj osjećaj kad se probudim ujutro i nisam siguran što sam napisao, a što sanjao. Nekoliko puta sam se probudio sav zadovoljan zbog napisane pjesme, a dok sam prao zube počelo bi mi svijetliti da ja zapravo nisam ništa napisao pa bih se odmah bacio na posao. Mada mi se to već mjesecima nije dogodilo pa očito se nazire nekakva spisateljska blokada i vrijeme za NAZP...



Ili ipak ne.

I ako već netko želi brzinski pisati kratke tekstove u pet ili deset minuta bez pauze, onda nek sjedne (legne) za tipkovnicu i počne pisati. Kao da mu za to trepa NAZP, Nakaradna Aplikacija Za Prdonje.

Još će početi prodavati epruvete s krvlju najuspješnijih pisaca, a na etiketi natpis:

Strusite epruvetu ove inspirativne esencije i sljedećih nekoliko tjedana doživjet ćete literarni preporod. U slučaju za život opasnih nuspojava, prepustite nam autorska prava.

Vaša banka spisateljske krvi.

Ocjene (6)

Respektira (5): Vjeran, sthagon, darel, ucitajse, TatjanaBN

Slaže se (1): Vjeran

Komentari

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se