25 7

Dnevnik čitanja: proljeće 2017.

Podijeli na mrežama

Uskočili smo iz proljetnih u ljetne temperature, ali prave čitače vremenske prilike nikad ne ometaju; razlika je jedino jesu li udubljeni u svoje omiljeno štivo pod krošnjom stabla ili zamotani u toplu deku na kauču. Pasionirani knjigoljupci posebno su poželjni zbog jedne karakteristike: njihova preporuka zlata vrijedi. Pomaže nam izabrati u šumi naslova onaj pravi, baš za nas, baš za ovaj trenutak. Što čitate? Podijelite s nama svoje osvrte, oduševljenje, razočaranje. Željno ih čekamo...

Napiši analizu

Analize (25)

od Matea

0 0 0 0

B. A. Paris: Iza zaključanih vrata

Prekjučer sam pročitala psihološki triler Iza zaključanih vrata i još uvijek sam pod dojmom. Knjigu sam pročitala u jednom danu, ili bolje reći u jednom dahu, a poslije toga nisam mogla zaspati koliko sam bila pod dojmom svega što sam pročitala.

Mozaik knjiga, izdavačka kuća koja je u RH objavila ovu knjigu, kaže sljedeće:

"Mnogo je, naizgled, savršenih parova oko nas. Jack i Grace čine se upravo takvima. On je naočit, a usto i bogat muškarac. Ona je lijepa, elegantna žena i savršena domaćica. Njegovo joj bogatstvo dopušta da se ne mora zaposliti, a pažnja koju poklanja njezinoj oboljeloj sestri velikodušna je i dirljiva. Očarali su društvo u kojem se kreću, no naći se s Grace nasamo njezinim novim prijateljicama nemoguća je misija. Ona toliko obožava svojega muža da ne ide nikamo bez njega. Ne može sama izaći na kavu, čak nikada ne odgovara ni na telefonske pozive, pa stoga čudi zašto su na prozorima spavaće sobe rešetke…

Roman Iza zaključanih vrata velika je književna senzacija, roman koji će vas držati dugo budnima i uvjerljivo uvesti u svijest psihopate. Napeta priča koju ne možete ispustiti iz ruku ostavit će bez daha svakog čitatelja i potaknuti da poslije čitanja ovoga romana gleda na ljude oko sebe drugim očima. Roman je s engleskoga preveo Dado Čakalo."

Mislim da se u ovoj analizi neću vješto moći izraziti riječima jer je ovakvo djelo teško objasniti ljudima, teško je opisati sve osjećaje koje sam osjećala prilikom čitanja, od početka do kraja, i teško je dočarati cjelokupan dojam o knjizi. No, potrudit ću se što bolje opisati sve navedeno kako bih vas navela na čitanje ove izvanredne knjige.

Kao što ste imali prilike vidjeti, Jack i Grace su u braku. Jack je, osim što je naočit i šarmantan muškarac, uspješan odvjetnik u Britaniji koji brani zlostavljane žene i vrlo bogat 40-godišnjak. Grace je 32-godišnja žena koja na svojim leđima nosi jedan teret kojeg zapravo ne smatra teretom jer je, ipak, riječ o njezinoj 17-godišnjoj sestri koju obožava, no i zbog koje se dosad nije udala. Naime, njezina sestra ima Downov sindrom, a kako njihovi roditelji nisu htjeli preuzeti brigu oko sestre na sebe, sva je briga pala na Grace. Ona pak se ne brine oko toga jer sestru obožava, no upravo zbog sestre ju je svaki muškarac s kojim je bila u vezi naposlijetku ostavio jer je znao da će se Grace, kada Millie (njezina sestra) izađe iz internata, brinuti o njoj. Jack je, za razliku od drugih muškaraca, na prvi pogled zavolio Millie kao da je njegova sestra i odmah je pristao brinuti se o Millie zajedno s Grace kad Millie završi školu i izađe iz internata odnosno kad napuni 18 godina.

Jack je kavalir i šarmantan muškarac i Grace se ludo zaljubljuje u tog naizgled savršenog muškarca. Već nakon tri mjeseca veze Grace se pristaje udati za njega, a nakon, čini mi se, šest mjeseci, njih se dvoje vjenčaju. Već s početkom medenog mjeseca Jack prelazi na stvar i otkriva Grace tko je on zapravo. Ovdje nije bilo laži i nije bilo glume. Grace ostaje zatočena nad tim naizgled savršenim muškarcem, a zapravo psihopatom, i ne može se apsolutno nikako osloboditi njegovog ropstva, iako pokušava na sve moguće načine kojih se sjeti. On je psihopat po svim točkama optužnice i čitati riječi o njemu tjeralo me da ga sa svakom stranicom sve više mrzim. On živi od straha i njegov je jedini cilj osjetiti tuđi strah. Grace je za njega nitko i ništa i ona je samo sredstvo da dođe do svog konačnog cilja, no neću vam otkriti o čemu se radi jer ne želim poništiti čar prilikom vašeg čitanja.

Teško je napisati dobar osvrt jer ne smijem previše toga otkriti. Teško je znati što napisati kako bih vam dočarala svoju očaranost ovim strašno teškim djelom, a opet i kako vam ne bih otkrila previše detalja. Moram reći da je autorica savršeno predočila sve svoje misli i ideju oko romana jer je čitatelju vrlo jasno što Grace osjeća i čitatelj zapravo svaki njezin osjećaj proživljava kao da je njezin. Ja sam osjećala bijes i tugu. Meni su krenule suze u određenim trenucima. Ja sam osjećala veliku borbu u sebi; željela sam da se Grace oslobodi tog tamničara, ali sam i strahovala da to neće uspjeti. Sa svakom stranicom sve sam više mrzila Jacka i sve sam se češće pitala što će se dogoditi na kraju romana? A, vjerujte mi, istina dolazi tek na samom kraju, no čitanje, iako je tema brutalna, zapravo nije teško. Čitanje ide glatko i čitatelj upija svaku stranicu. Čitatelj traži rupe u zakonu; čitatelj pokušava dokučiti što će se sljedeće dogoditi, ali ja, iako vješto pogađam krajeve romana, ovdje nisam uspjela pogoditi njegov kraj jer je knjiga obavijena neizvjesnošću.

Autorica savršeno pogađa trenutke kada će čitatelja rastužiti, kada će mu dati nadu i kada će ga razveseliti. Autorica nije propustila apsolutno ništa u ovoj knjizi; sve se savršeno slaže i sve ima smisla. Njezin stil pisanja mi se jako svidio jer je pisala u prvom licu i tako je najlakše obuhvatiti cijelu radnju, ali i suosjećati s Grace koja cijelu priču prepričava iz sadašnjosti i prošlosti. Sve je jasno: sadašnjost i prošlost; jedino budućnost ostaje užasno neizvjesna, što nas tjera da čitamo sve brže i brže. 

Ovo je jedan izvrstan psihološki triler i nešto najpotresnije što sam dosad pročitala. Ovo je knjiga nad kojom se svatko može zamisliti, ali posebno žene. Nevjerojatno je koliko se netko može doimati savršenim i činjenica kako mislimo da poznajemo neku osobu zapravo je samo laž. Osobu ne možeš upoznati u kratko vrijeme, a i nakon dužeg vremena čovjek se može zamisliti nad radnjama i ponašanjem druge osobe. U ovom romanu upoznajemo naizgled savršenog muškarca, a kada uvidimo kakvo se zlo krije u njegovoj duši i njegovom umu, doslovno nam dođe da otrčimo na wc i ispovraćamo se. Nevjerojatno je koliko netko može biti zao i koliko može emocionalno zlostavljati osobu te se poigravati njome. Takvo zlo izluđuje lika u romanu, ali izluđuje i čitatelja. 

Ovaj je roman prikaz mnogih brakova u cijelome svijetu jer takva se zlostavljanja događaju oko nas. No, mi kao da smo slijepi. Vidimo da se neki muškarac izdere na ženu ili je pljusne, ali mi okrenemo glavu na drugu stranu jer "to nije naša stvar". Vidimo kada netko nekoga grubo uhvati za rame ili ruku, ali mislimo si "nije to ništa, samo si umišljam da je ovo nešto nasilno". Vidimo mi mnogo toga ali zanemarimo jer to nije ono što nas zanima. Mi se ne želimo miješati. Na svu sreću, u ovom romanu ipak nisu svi kao većina ljudi. U ovom romanu netko promatra i razmišlja. 

Tisuću pitanja, tisuću sumnji, tisuću osjećaja. Čitatelj je potresen, čitatelj očekuje, čitatelj se trudi što brže okretati stranice da sazna rasplet cijele priče. Nešto ludo, nešto potresno, nešto nevjerojatno. Ne znam što reći. Još uvijek sam pod dojmom, iako sam knjigu pročitala prekjučer. I vjerojatno ću biti još jako dugo pod dojmom jer nad ovakvim romanom čovjek se mora zamisliti, mora razmisliti o svojim postupcima i tuđim postupcima, mora sagledati neke stvari na koje dosad nije obraćao pozornost. Sad sam je čitala, a kroz kojih pola godine čitat ću je opet. Definitivno moram jer ovo mijenja život.

Čitajte, molim vas!


Ocjene

Komentari

od ucitajse

2 0 0 1

Circle

Roman 'Circle' Davea Eggersa nije se mogao pojaviti u boljem trenutku. Objavljen 2013., ovaj roman sjajno oslikava 'vrli novi svijet' opće opsjednutosti društvenim mrežama i potpunog odbacivanja svakog oblika privatnosti.

Roman prati Mae, novu zaposlenicu tvrtke 'Circle' - najpoželjnijeg poslodavca na svijetu. 'Circle' praktički dominira svjetskim tržištem aplikacija, a 'Circleovo' postrojenje, sa svime što nudi i što stavlja na raspolaganje svojim zaposlenicima savršeno je radno mjesto na kojem bi svatko htio raditi. Mae je zapanjena i oduševljena svojim novim poslom, na kojem brzo napreduje. U vrlo kratkom roku Mae se pretvara iz početno zatvorene djevojke nesklone dijeljenju svojih najprivatnijih trenutaka u potpuno transparentnu zvijezdu kompanije, jednako opsjednutu statusom na društvenim mrežama kao što su i svi ostali 'Circleovci'. No, nakon što upozna tajanstvenog Kaldena, a zatim počne otkrivati i malo više o toj tvrtki u koju je toliko zaljubljena, Mae će otkriti i da nije sve baš tako bajno kako su joj predstavili i da 'Circle' iza svoje plemenite fasade skriva puno toga - nimalo plemenitog.

Mnogi ovaj roman opisuju kao modernu verziju Orwellove '1984.', s čime se u potpunosti slažem. No mene je također ovaj roman podsjetio na 'Vrli novi svijet' Aldousa Huxleya, uz iznimku da se 'vrli novi svijet' ovdje ne odnosi na čitav svijet ili dio njega, već na svijet kompanije 'Circle' i njenu viziju svijeta koji će ona svojim aplikacijama tek omogućiti. Još je jedna iznimka u odnosu na ova dva gore spomenuta romana: Orwell i Huxley svjetove su svojih romana tek zamislili, ili pokušali predvidjeti, dok Eggersov svijet (u nekom obliku) već postoji - i svuda je oko nas.

'Circle' predstavlja u biti bilo koju kompaniju iz silikonske doline - ili čak sve njih u jednom. Google, Facebook, Apple... djeliće svih ovih kompanija prepoznat ćete u 'Circleu', kao što će vas 'Circleovi' karizmatični vođe (pogotovo Bailey) zasigurno podsjetiti na Stevea Jobsa ili Marka Zuckerberga ili Billa Gatesa ili koga već, a možda i kombinaciju svih njih zajedno.

Glavni problem kojim se Eggers bavi u ovom romanu, a kojeg 'Circle' predstavlja kao utopističku verziju boljeg svijeta, jest ideja potpune transparentnosti, odnosno ideja potpune eliminacije privatnosti. S tim ciljem, 'Circle' potiče svoje zaposlenike (iako je to u biti manje poticaj, a više beskompromisni zahtjev) da putem društvenih mreža dijele sve svoje interese, hobije, osjećaje, baš sve aspekte svojih života s drugim zaposlenicima i, posredno, s cijelim svijetom. U svemu tome, 'Circle' ide i korak dalje, predstavljajući svoje SeeChange kamere, koje želi rasprostraniti kroz sve kutke svijeta i time omogućiti svima da vide sve - i svakoga - koga žele, u svakom trenutku, u realnom vremenu. Ali ni tu nije kraj - jer, kako bi bili potpuno transparentni, ljudi mogu sa sobom također nositi 'Circleove' kamere kamo god idu, što god rade, s kim god se sastaju - i drugi ih ljudi u tome mogu pratiti - također u svakom trenutku, u realnom vremenu.

Osobno, meni je cijela ta ideja zastrašujuća, ali, ako se malo osvrnete oko sebe - ta je ideja ne samo već prisutna, već i ostvarena. Koliko ljudi već sad znate da neprestano putem društvenih mreža dijele baš sve o sebi? Gdje su bili, što su ručali, što planiraju, što vole, što ne vole... Velika većina ljudi dragovoljno se svakodnevno odriče svoje privatnosti kako bi ju podijelila sa potpunim strancima i sa svakom novom društvenom mrežom, svakom novom aplikacijom, čine to sve više i više. A glavni je problem svega toga taj da, ako neprestano živiš u virtualnom svijetu, opsjednut time da svaki trenutak svog života i svaku svoju misao dijeliš s drugima, tražeći odobravanje, divljenje ili što već, u biti prestaneš živjeti u stvarnom svijetu. Maein bivši dečko, Mercer, to je sjajno izrekao:

"Znaš što ja mislim, Mae? Čini mi se da ti misliš kako sjedenjem za stolom i stiskanjem veselih i smrknutih smajlića zapravo živiš neki sjajan život. Komentiraš stvari i to zamjenjuje da ih stvarno činiš. Pogledaš slike Nepala, stisneš smajlić i misliš da je to isto kao da si onamo otišla. Mislim, što bi se dogodilo da stvarno odeš? Tvoja razina CirclePizdarija ili kako se sve to već zove pala bi ispod prihvatljive razine! Mae, je li tebi jasno kako si užasno dosadnom postala?"

Čitajući o tome što je u biti Maein posao u 'Circleu', nisam mogla ne pomisliti kako je on upravo to - neizdrživo dosadan. Sve što Mae radi je 'visi' na društvenim mrežama, dijeli lajkove, komentare i emotikone, 80% vremena baveći se stvarima koje ju čak i ne zanimaju, ne zapravo, ali stvarima koje će je učiniti popularnijom među drugima. Za tu popularnost, koju Mae potpuno krivo doživljava kao uspjeh, ona je u stanju žrtvovati i svoje vrijeme i sav svoj stvarni život, a sve samo kako bi što više unaprijedila onaj lažni, online život.

A to je problem s našim društvom općenito: svi su toliko usmjereni u izgradnju svojih lažnih života na društvenim mrežama i toliko predani tome da pokažu drugima koliko se zabavljaju da se uopće ne zabavljaju. Jer, ako se nalaziš na koncertu svojeg omiljenog benda i upravo propuštaš njihov uvodni nastup kako bi opalio selfie i pokazao drugima koliko ti je zabavno - budimo realni, nije ti zabavno. Da ti je zabavno, spremio bi smartphone u džep (ili ga ne bi ni ponio sa sobom) i svu svoju pozornost usmjerio na pozornicu - i uživao u svakom trenutku iskustva koje upravo proživljavaš, a ne se slikao i propuštao sve što se događa kako bi to prenio drugima, a onda isto pokušao iskusiti preko tih slika, umjesto da si bio prisutan u trenutku u kojem se sve odvijalo.

E, TO je zastrašujuće.

Čitajući druge osvrte na ovu knjigu na Goodreadsu, primijetila sam kako je mnogo ljudi knjigu ocijenilo loše iz razloga što je glavni lik užasno iritantan. Što je istina: Mae je strašno antipatična. Povodljiva je, plitka, bezlična (iskreno, prve riječi koje su mi pale na pamet kojima bih ju opisala bile su 'totalna glupača'). Bilo je iritantno družiti se s njom, mogu samo misliti kako je Eggersu tek bilo stvarati je. Ipak, Mae sama po sebi nije razlog da ovoj knjizi ne dam ocjenu koju zaslužuje*. Na kraju krajeva, Mae je zapravo savršen lik u kojemu bi se mnogo ljudi moglo pronaći - onih koji su jednako povodljivi i opsjednuti svojim online životima kao ona.

'Circle' je roman spekulativne fikcije za koji ćete, kad ga pročitate, pomisliti da i nije baš tako spekulativan - prije realan. Možda ne u toliko tehnološko naprednoj mjeri, ali srž 'Circleove' ideje već je tu - i gomila ljudi je svakodnevno provodi. Prvo na što sam ja pomislila kad sam se susrela s 'Circleovom' idejom potpune transparentnosti i nošenja kamere oko vrata cijelo vrijeme kako bi svi vidjeli što radim i kamo idem, bilo je: tko bi, zaboga, to uopće gledao? Ali istina je da, u svijetu u kojem, samo kod nas, najveću gledanost imaju raznorazni Big Brotheri, Farme i slični realityi, velika većina ljudi bi to gledala. Nije li žalosno da, uz sve što postoji, sve knjige, svi filmovi, sve serije, sva glazba, sva moguća događanja i druženja i mjesta na kojima bismo mogli biti, ljudi odabiru sjediti na svojim kaučima i na TV-u gledati neke druge ljude kako rade to isto?

Mislim da je 'Circle' sjajan roman, koji pogađa točno u srž problema današnje online generacije. Neki lik je u jednom sjajnom YouTube videu (pogledajte video, super je: http://ow.ly/5vkW30bEQI7) sjajno opisao tu generaciju ljudi koji život provode na svojim pametnim telefonima i društvenim mrežama - nazvao ju je 'generacijom idiota: pametnih telefona i glupih ljudi'. 'Circle' tu generaciju jednako dobro opisuje, doduše, s malo više riječi. :) Pročitajte, preporučam.

*Ako se pitate koja je to ocjena: odličan, sjedi, 5.

Ocjene (2)

Respektira (2): Vjeran, TatjanaBN

Komentari (1)

6

Od Vjeran

No, da. Nisam čitao, nisam gledao. Ali kao da si prepisivala moje misli o toj temi. Sigurno ću čitati, vjerojatno i odgledati. A tebi zahvaljujem na odličnom prikazu. I kad malo razmisliš, Mae mora biti upravo takva. A takvih je danas sve više. :-(

od Bastet

1 0 0 0

Green Manor - Vehlmann & Bodart

"Može li postojati ubojstvo bez ubojice ili bez žrtve?"

Ovo pitanje postavlja se već na samom početku stripa Green Manor, te dobro opisuje zanimljivu prirodu svih kratkih krimi priča koje nas unutra čekaju. Da stvar bude bolja, uz to što nam daje onaj A-ha! moment koji je tako bitan za uživanje u dobroj detektivskoj priči, rješenje gore navedenog pitanja zabavilo me i oduševilo u tolikoj mjeri da sam s velikim nestrpljenjem požurila pročitati cijeli svezak. I on je sasvim ispunio očekivanja!

A o čemu je zapravo riječ?

Green Manor elitni je viktorijanski klub za gospodu, koji se ističe time što njegovi članovi dijele fascinaciju zločinima i bizarnim ubojstvima. Po samom tom opisu, oklijevala sam ovo pročitati, jer je premisa ostavljala mogućnost da se unutra skrivaju potencijalno uznemirujuće ili vrlo nasilne priče. No, ovaj prekrasno nacrtani strip zapravo je idealno štivo za one koji vole klasične detektivske priče u stilu Sherlocka Holmesa. Zapravo, pravi mali dragulj - tim više što se (barem po mom iskustvu) takve zbirke danas ne nalazi tako lako. K tome, crtež je zaista lijep i primamljiv, a kolor obiluje tonovima koji dodatno podebljavaju viktorijansku atmosferu.

Green Manor obuhvaća tri albuma s ukupno šesnaest samostalnih epizoda, što su ujedno i sve postojeće epizode ovog stripa. Jednostavni okvir svakog albuma priča je o psihijatru koji posjećuje starog umirovljenog sobara kluba Green Manor. Izbezumljen svim zlokobnim zgodama kojima je svjedočio ili za njih znao, sobar psihijatru povjerava razne mračne tajne iz stogodišnje povijesti kluba. Svaka od tih tajni čini jednu kratku krimi priču koja ekonomičnim pripovijedanjem u samo osam stranica pred nas stavlja uvod, zaplet i njegov neočekivani rasplet. Priče pritom ne prate standardnu formulu u kojoj super-detektiv rješava slučaj po slučaj, već su ubojstva i drugi misteriji prikazani iz perspektive raznih likova.

Tako među protagonistima nalazimo aristokrata koji se kladi s inspektorom da će uspjeti urediti nečiju smrt prije nego ga ovaj spriječi; dobrohotnog slugu kojeg član kluba pokušava prisiliti da naruči ubojstvo; aristokrate koji se umjesto u lovu na divljač, odluče natjecati u uzajamnom lovu jednog na drugog; umirovljenog inspektora koji u zadnji čas shvati kako uhvatiti serijskog ubojicu koji mu izmiče cijelu karijeru; slikara koji na starom portretu otkriva jezivu tajnu; plemića koji je uvjeren da je uklet; dvojicu prijatelja koji iz zabave odluče ubiti samog Arthura Conana Doylea...

Kako se možda može i pogoditi iz gore navedenog, uz bogato dočaranu viktorijansku atmosferu i pomno osmišljene mini zaplete, u Green Manoru je i podosta (crnog) humora. Čak i kada policija nije prisutna u priči, zagonetka se praktički uvijek raspetljava na zadovoljavajući način, a likove u izostanku klasične pravde stiže ona poetska. Upravo ti ponekad ironični obrati čine ovaj strip toliko zabavnim, pa je riječ o nečemu što svakako može biti odlična razonoda za širok krug čitatelja - bili oni ljubitelji stripa, ljubitelji detektivskih priča, ili jednostavno raspoloženi za dozu malih elegantnih misterija.

Ocjene (1)

Respektira (1): Buffybot

Komentari

od Bastet

0 0 0 0

Nikkin dnevnik #2: Priče ne-baš-popularne partijanerice

Nakon što je preživjela početno snalaženje u svojoj novoj i, nažalost, šminkerskoj školi, život četrnaestogodišnje Nikki Maxwell ponovno se počinje komplicirati s približavanjem školskog plesa za Noć vještica, a čiji organizacijski odbor predvodi nitko drugi do MacKenzie - opaka popularna cura koja kao da nema pametnijeg posla nego zagorčavati Nikkin život.

Naime, dok Nikki napeto čeka da vidi hoće li je njena simpatija Brandon pozvati na ples, čini se da je već dogovoreno kako će Brandonova pratnja biti upravo MacKenzie. S druge strane, Nikkine najbolje prijateljice Chloe i Zoey također pate jer su ostale bez pratnje za ples, pa tako njih tri skuju plan kako svejedno otići na ples i ispasti "kul". No, prevrtljiva i zlobna MacKenzie u zadnji će se čas sjetiti kako sve zakomplicirati i stvoriti hrpu problema s organizacijom plesa. Naravno, upravo je Nikki ta koja će se naći u situaciji da spasi stvar - ili da postane glavni krivac za upropašteni ples.

Uslijedi urnebesni razvoj događaja u kojem se Nikki zatekne kako na Noć vještica mora biti na nekoliko mjesta u isto vrijeme, i u nekoliko različitih kostima...

Nikkin dnevnik jedan je od najpopularnijih serijala za djevojčice kod nas u posljednje vrijeme, te se može svrstati u val humorističnih knjiga za djecu čija je popularnost započela serijalom Gregov dnevnik. Čini mi se da će Nikkin dnevnik svoje čitateljstvo najprije pronaći među djecom od 11 do 14 godina, ali u serijalu svakako mogu uživati i oni malo mlađi – a naravno i stariji. Iako je druga knjiga u serijalu, Nikkin dnevnik #2 može se bez imalo problema čitati i zasebno. Zapravo, ovaj nastavak čak mi se svidio više od svog prethodnika - glavni zaplet bio je napetiji i u par navrata me baš iznenadio.

Ono što kod ovog romana odmah upada u oči jest dopadljivo i privlačno grafičko oblikovanje: stranice knjige izgledaju kao stranice bilježnice ispunjene rukopisom i smiješnim crtežima koji živopisno prenose Nikkine doživljaje i osjećaje. Stil pisanja je vrlo ležeran i koristi mnoge moderne kovanice (npr. luzerica). Zahvaljujući tome, ali i brojnim komičnim stripovskim ilustracijama, Nikkin dnevnik #2 profilira se kao otkačena knjiga koja će lako naći put i do onih malih čitatelja koji ne posežu često za knjigama.

Unatoč tome što je prvenstveno humorističan, Nikkin dnevnik #2 pomalo je i napeto štivo. Za to je prije svega zadužena negativka MacKenzie, koja je zaista zločesta do samog kraja - prava je beskompromisna negativka koja iritira svojim spačkama, zbog čega je lako suživjeti se s Nikkinim problemima. Nikki je, pak, dobra i simpatična - puno njenih problema iznikne iz činjenice da ne želi nikoga iznevjeriti: ni prijateljice, ni simpatiju, ni mlađu sestru, ni školske kolege, ni odrasle kojima je nešto obećala... Ukratko, junakinja je koja će vas nasmijavati, do koje će vam biti stalo i za koju je lako navijati.

No, ne vrti se sve samo oko škole. Nikkin odnos s mlađom sestrom često je sjajan izvor dodatne komedije u cijeloj ovoj priči, i njihove zgode spadaju pod dijelove knjige koji su me najviše nasmijali. U svim nezgodama koje zadese Nikki puno je humora i dobro na koncu pobjeđuje, pa je tako ovaj roman jedna krasna razbibriga i može se preporučiti svakome tko se želi zabaviti uz vedro i pitko štivo.

U iščekivanju nastavaka... :)

Ocjene

Komentari

od Bastet

0 0 0 0

Pošalji mi poruku! - Sanja Pilić

U ovom romanu za djecu i mlade pratimo trinaestogodišnju Sofiju koja se na početku priče oporavlja od upale pluća, te nakon izlaska iz bolnice dođe na ideju bilježiti i snimati stvari i ljude iz svog života kako bi što bolje sačuvala uspomene. Njena je svakodnevica istovremeno i obična i živopisna: tu su topli obiteljski odnosi, uzbuđenje dopisivanja sa simpatijom, veselo druženje s prijateljicama, ali i ponešto drame. Ukratko, nešto s čim će se mnogo djevojčica moći poistovjetiti.

Novi dečko u školi, koji s vremenom postaje Sofijina simpatija, drugi je najvažniji lik kojeg upoznajemo. Zgodan ali povučen, Mat skriva tužnu tajnu - bolesnog člana obitelji - te ga privuče Sofijina ozbiljnost i sklonost promišljanju o životu. On osjeća kako se njoj može povjeriti, pa se među njih dvoje razvije jako lijepo prijateljstvo kroz koje s vremenom postaju sve povezaniji.

Istovremeno, Sofiju sve više zanimaju fotografija i snimanje filmova, zbog čega ona počne snimati kratke filmove o svom životu i dijeliti ih na YouTube-u. Kroz njeno korištenje tehnologije dolazimo i do razloga za naslov romana: važan faktor u prijateljstvu Sofije i Mata je dopisivanje preko poruka, što im olakšava da jedno drugom lakše povjere neke stvari iz svojih života. Zbog toga su oni u mogućnosti dugo čuvati svoje prijateljstvo tajnom, što će rezultirati i ponekim nesporazumom između Sofije i njene prijateljice koja se također zanima za Mata...

Pošalji mi poruku od sličnih naslova izdvaja to što je Sofija ozbiljna djevojčica posebnog senzibiliteta, zbog čega je ovo odličan odabir za one koji traže "malo pametniju" knjigu za djecu i mlade. S druge strane, suvremeno okruženje sa sveprisutnom tehnologijom, univerzalne teme i pitka naracija čine roman aktualnim i bliskim današnjoj djeci.

Osobno me se posebno dojmio miran i lijep narativni glas kojim Sofija ispisuje svoj dnevnik, a koji krasno dočarava njenu zrelost i tankoćutnost, iako ona istovremeno i dalje zvuči kao trinaestogodišnja djevojčica. Ipak, ona je djevojčica s posebnim darom za zapažanje detalja o ljudima oko sebe, bilo da je riječ o njenoj pomalo nekonvencionalnoj baki, starijoj sestri i njenim ljubavnim problemima, prijateljicama iz bolnice, ili Matu. Ti mini portreti ljudi iz njenog života zanimljivi su za čitati, a u Sofijinim zapažanjima često se između redaka kriju pouke o međuljudskim odnosima. Primjerice, scena u kojoj ona razmišlja što može tj. ne može reći kako bi utješila Mata jedna je od najdojmljivijih u romanu. Od Sofije bi o životu ponešto mogli naučiti i odrasli!

Moglo bi se reći da Pošalji mi poruku prikazuje jedan segment života u kojem bezbrižnost djetinjstva počne ustupati mjesto sazrijevanju. Bez previše drame i bombastičnog zapleta, ovo je svejedno uspio biti upečatljiv roman nakon kojeg sam poželjela pročitati još ponešto iz pera Sanje Pilić, jedne od naših trenutno najpopularnijih spisateljica za djecu i mlade. Sudeći po ovome, ta popularnost je sasvim zaslužena.

Ocjene

Komentari

od Bastet

1 1 0 0

Iskorijenjena - Naomi Novik

Nakon što sam pročitala ovu knjigu, morala sam je još malo prevrtiti po rukama, jer mi je bilo nevjerojatno da je u jedan svezak prosječne debljine stalo tako puno radnje, obrata i karakterizacije likova. A opet, priča je kompletna! Po meni, jedan od velikih pluseva Iskorijenjene leži baš u tome što nije dio serijala, tako čestih u fantasyu, već čitatelje uvlači u gusto istkanu i majstorski napisanu priču koja počinje i završava od korica do korica.

U središtu te priče je protagonistica Agnješka. Prvih osamnaest godina, njen život obilježavale su tri stvari: odrastanje u sjeni zle začarane šume na rubu doline, prijetnja čarobnjaka koji ih od iste te šume brani, te blisko prijateljstvo s Kasjom, njenom lijepom vršnjakinjom koja je oduvijek bila savršena u svemu što radi.

Kada konačno kucne čas da čarobnjak Zmaj odvede k sebi jednu od djevojaka iz doline, na opće iznenađenje ispostavlja se da to neće biti po svemu idealna kandidatkinja Kasja, već sama Agnješka, nespretna u svemu čega se primi. I baš kada se čini da znamo kamo i u kakvu priču će nas ovaj roman odvesti, počinju pravi obrati. Naime, Agnješka će uskoro otkriti da i sama ima talent za magiju. Zahvaljujući tome, kao i blizini najmoćnijeg čarobnjaka u kraljevstvu, ona će se naći u centru borbe protiv zle začarane šume - o kojoj se ništa ne zna, osim da već stoljećima širi svoj koruptivni utjecaj poput okrutne zaraze.

Priča koja je počela kao atmosferična i tečno pripovijedana slavenska bajka dodatno se komplicira kada princ Marek dođe u dolinu. Iskorijenjena tad poprima odlike tipičnog modernog fantasya s dvorskim intrigama, misijama spašavanja i prijetnjom rata. Agnješka i Zmaj nemaju izbora nego pokušati učiniti nemoguće kako bi spasili dolinu i cijelo kraljevstvo od opasnosti koje se nadvijaju nad njima...

Agnješka je divna protagonistica: hrabra, odana, svojeglava i nepokolebljiva. Od jednostavne seoske djevojke, ona tokom priče sve više sazrijeva, istovremeno ostavši vjerna sebi u svemu onom što je bitno. Zapravo, svi glavni - a i mnogi sporedni - likovi u ovom romanu sjajno su okararakterizirani. Ništa nije crno-bijelo, sve motivacije su realistične, a Agnješka, Kasja i Zmaj su mi zbog svoje hrabrosti i savjesnosti postali jako dragi.

Odnosi među likovima opipljivi su i emotivni, te se kroz njih priča bavi temama poput prijateljstva, ljubavi i požrtvovnosti. Posebno je dojmljiva scena u kojoj Agnješka i Kasja imaju priliku iskreno sagledati svoje prijateljstvo, a s druge strane, odnos Agnješke i Zmaja pružio mi je mnogo zabave zbog njihovog početnog prepiranja - njena tvrdoglavost i njegov sarkazam bili su prava dobitna kombinacija.

Najfascinantniji element Iskorijenjene možda je ipak antagonist u obliku inteligentne, misteriozne šume, koja sijući zlo sve više steže obruč oko naših likova, tako da napetost ubrzano raste prema kraju romana. Cijeli koncept te šume i kako se "bori" jako mi se svidio i rekla bih da je prilično originalan. Iako konačni rasplet možda i sadrži neke već viđene elemente, sve u svemu bila sam sretna zbog načina na koji je priča zaokružena i završena.

Ukratko, ovo je predivan roman za ljubitelje fantasya i bajki općenito, koji je, po meni, sasvim zasluženo osvojio prestižnu nagradu Nebulu za najbolji roman.

Ocjene (2)

Respektira (1): Buffybot

Slaže se (1): Buffybot

Komentari

od Buffybot

0 0 0 0

Ureži znak smrti - Osvrt na pročitano

Novi serijal autorice romana Različita koji je osvojio čitatelje diljem svijeta i doživio ekranizaciju svih nastavaka na filmskom platnu. I ovoga puta radi se o romanu za mlade sa fantastičnim i futurističkim elementima. Radnja se odvija iz perspektive dva glavna lika: Akosa i Cyre koji su pripadnici dva suprostavljena naroda na jednom planetu. Autorica vješto gradi cijeli jedan svemir sa fantastičnim elementima i kulturološkim raznolikostima.
Radnja počinje prateći dva potpuno različita tinejdžera. Prvi je Akos, koji odrasta uz oca koji je umjesto obiteljske vojničke tradicije odabrao poljodjelstvo i majku koja je jedna od tri živuće proročice, te brata i sestru. Njegova obiteljska idila biva potpuno uništena nakon napada Shotetskih vojnika. Cyra, pripadnica polunomadskog naroda Shotet, kćerka je vladara čiji se odrješiti politički manevri mogu smatrati tiranijom. Oba glavna lika odlikuju se svojevrsnom skromnošću i vrlo ih je lagano zavoljeti. Oboje doživljavaju traumu koja će zauvijek promijeniti njihove živote.
Karakterizacija likova je izuzetno kompleksna i pathos oba glavna lika je sveprisutan. Ideje o životu i izboru između ispravnog i krivog isprepliću se sa utjecajem obitelji i odgoja. Motivacija likova nipošto nije slučajna, a u priči se spominju proročanstva i sudbinske veze. Oba glavna lika zadržavaju svojevrsnu enigmatičnost u izmjeni poglavlja i perspektive iz koje čitatelji prate radnju. Dramatične i teške teme vješto su isprepletene sa mislima i idejama za razmišljanje. Dijalog je jednostavan i stvara humoristične situacije.
Autorica je osmislila izuzetno bogat svemir i sama količina jezičnih pojedinosti, različitih naroda i kultura, pa čak i religija i vjerovanja, na trenutke ostavlja zapanjujuć dojam. Zbog izuzetne bliskosti koju čitatelji ostvaruju sa glavnim likovima naći ćete se u trenutcima kad je navijanje i glasno komentiranje o postupcima likova neizbježna pojava.

Ocjene

Komentari

od Buffybot

0 0 0 1

Superjunakinje - Osvrt na pročitano

Roman Superjunakinje govori o životima četiri žene. Njihovi se životni putevi isprepliću nakon što sve završe u psihijatrijskoj ustanovi. Na izgled, četiri potpuno različite žene i četiri različita života, a opet mjesto na kojem završavaju ih nedvojbeno povezuje.
Radnja je pisana po poglavljima iz perspektive svake od protagosnistica – Marlene, Ane, Jasne i Katje. Uz početak poglavlja se često nalaze istaknute upečatljive rečenice iz teksta. Naracija posrnulih superjunakinja prepuna je biblioterapeutskih afirmizama koje će čitateljima kojima su namijenjene zasjati u tekstu. Priče junakinja variraju u od onih ciničnih do dirljivo emotivnih. Autorica više puta kroz knjigu naglašava vrijednost psihoterapije i dijeljenja iskustava.
Dok komparacija sa romanom Let iznad kukavičjeg gnijezda stoji samo zbog mjesta radnje i „mentalnog bankrota“ nositeljica radnje, Žene koje trče s vukovima ili pak Knjiga za divlju ženu nešto su bliže namjeni i poukama koje iz ove knjige možemo izvući.
Kratko se treba osvrnuti i na font koji odudara od uobičajnog fonta u današnjim knjigama. Dojam koji ovaj ogoljeniji oblik slova ostavlja na čitatelja u svojstvu je isticanja afirmacija i pozitivnih poruka u tekstu.
Topla preporuka za sve oblike biblioterapije odraslih osoba i čitatelje koji vole afirmacijske priče o suvremenim životnim iskustvima.

Ocjene

Komentari (1)

2

Od Bastet

Zanimljivo. :) Koristan osvrt, po naslovnici nikad ne bih pogodila ton i temu knjige...

od Buffybot

0 0 0 0

Mehanički anđeo - Osvrt na pročitano

Autorica Cassandra Claire osvojila je mnoge čitatelje svojim serijalom knjiga za mlade Instrumentarij smrtnika. Prema njezinim knjigama snimljen je film Grad od kostiju, a trenutno se prikazuje druga sezona televizijske serije Sjenolovci (Shadowhunters). Serijal Paklene naprave može se čitati odvojeno, ali glavni likovi zapravo su srodstvom i funkcijom povezani sa likovima iz Instrumentarija smrtnika.
Radnja knjige Mehanički anđeo odvija se Londonu u devetnaestom stoljeću. Knjiga počinje sa šesnaestogodišnjom Tessom Gray koja doputuje iz Amerike da bi živjela sa bratom Nateom. Nakon što ju umjesto brata dočekaju dvije u crno obučene gospođe, Tessa biva oteta i njezino ružno upoznavanje sa svijetom sjena počinje. Usporedo sa Tessinim nevoljama upoznajemo mlade sjenolovce Willa i Jema koji istražujući ubojstvo četrnaestogodišnje curice pronalaze Tessu i dovode ju u Londonski Institut koji je dom Sjenolovaca. Tessa, osim o sjenolovcima, uči o postojanju donjosvjećana kako sjenolovci nazivaju ostala natprirodna bića koja nisu ljudi. Saznajemo kako Tessa nije obično ljudsko biće i kako je njezina moć toliko rijetka da predstavlja enigmu čak i za tajni red sjenolovaca Tihu braću. Tehnologija i magija počinju se sve češće zajedno pojavljivati na mjestima strašnih zločina i Tessa je sve zabrinutija za svoga brata Natea.
Svako poglavlje kao najavu ima manji citat koji čitateljima najavljuje ton kojim se priča razvija. U autoričinom osvrtu na navedene citate ističe se da se radi o djelima koja bi glavnom liku Tessi koja je ujedno i knjigoljubac bila poznata. Priča teče poput mračnog krimića s napetim i čudnim zapletima. Čitatelji uz Tessu uče o sjenolovcima i ostalim natprirodnim bićima viktorijanskog Londona. Autorica vješto isprepliće viktorijanske društvene etikete sa fantastičnim elementima. Premda se radi o prije svega avanturističkom akcijskom romanu i pregršt zanimljivih likova, u prvom planu ipak dominira ljubavni trokut glavnih likova Tesse, Willa i Jema. Uz elemente steampunka ( mehaničkih naprava i bića) i horrora ova knjiga osvojit će čitatelje svojim enigmatičnim likovima i simpatičnim poveznicama za ljubitelje serijala Instrumentarij smrtnika.

Ocjene

Komentari

od Matea

4 0 0 7

Rachel Hawkins: Hekatina škola (pročitano 17. travnja 2017.)

Dobrodošli u Hekatinu školu! Ako ste ženskog spola, a vila ste, vještica, vukodlak, metamorf ili čak vampirica te imate između dvanaest i osamnaest godina, molim da svoju prtljagu ponesete na zadnji odnosno treći kat ove škole. Ako ste sve navedeno, ali ste muškog spola, molim da svoju prtljagu odnesete na drugi kat i tamo ćete pronaći svoju spavaonicu. Ako ste vještica, molim da ne uporabljujete čaroliju kako bi se vaša prtljaga magično stvorila na željenom katu jer u ovoj školi je zabranjeno koristiti čarolije kako biste opravdali svoju lijenost ili pak zloču.

Prije svega, upamtite, ovo jest škola, ali i popravni dom za vas jer vi se niste uspjeli uklopiti u vanjski svijet među ljude i svojim djelima ste ugrozili naše postojanje na kugli zemaljskoj.

Bez brige, nisam vam ovim rečenicama otkrila početak knjige Hekatina škola, nego je to samo moj mali uvod u recenziju o ovoj knjizi, prvom dijelu trilogije Hex Hall, koja se još sastoji od knjiga Demonsko staklo i Moć grimorija.

A Lumen nam je Hekatinu školu predstavio ovako:

„Sophie Mercer otkrila je da je vještica.

Kad Sophie privuče previše pozornosti zbog čarolije na školskoj zabavi, otac je kažnjava. Šalje je u Hekatinu školu – popravni dom za neposlušne vampire, vukodlake, vještice i vile te ostale metamorfe.

Već prvog dana u Hekati Sophie sječe tri moćne neprijateljice koje izgledaju kao manekenke, zaljubljuje se u najzgodnijeg frajera i dobiva cimericu koja je slučajno i najomraženija osoba i jedina vampirica u školi.

Oko Sophie se počinju plesti tajne od kojih se ledi krv u žilama, a ona sama mora se suočiti s najvećom prijetnjom: drevnim tajnim društvom koje je želi uništiti.“

Publishers Weekly: „Ovaj neodoljiv i domišljat roman pun je tajni i čarobnih stvorenja. Priča je uzbudljiva i duhovita, a kraj je toliko napet da ćete s nestrpljenjem očekivati nastavak.“

Imaju pravo. Publishers Weekly, jel. Imaju pravo. Doista s nestrpljenjem očekujem nastavak, a na svu sreću moja knjižnica ga čuva na svojim policama, tako da ću ga već sutra otići potražiti i odmah uzeti i zadnji dio trilogije jer doista jedva čekam vidjeti kako će se radnja raspetljavati. Doživjela sam čaroban uvod u svijet vještica i ostalih stvorenja o kojima samo sanjamo, ali ih se i plašimo tijekom noći jer još uvijek ne znamo postoje li oni doista ili postoje samo u našim maštama i maštama ovako vrhunskih autora knjiga iz fantasy žanra, a također sam doživjela i spektakularan zaplet ove knjige.

Upoznajem Sophie koja se doima jako smiješnom i običnom tinejdžericom, ali je zapravo vještica i to jako nespretna vještica kojoj se stvarno možemo nasmijati. Upoznajem Hekatinu školu koju definitivno nikada ne bih htjela pohađati jer na svakom čošku vrebaju opasnosti, ali ne kao u Harry Potteru nego opasnosti iz usta ovog već spomenutog društva koje čine tri djevojke (vještice) koje liče na manekenke.

Ovo nije roman koji možemo poistovjetiti s nekim drugim romanom. Ovaj roman nije opsežan kao romani u serijalu o Harryju Potteru niti postoje ikakve sličnosti, osim što se radnja vrti oko vještica. Ovo nije roman sličan onima iz serijala Vampirska akademija, iako imamo jednu vampiricu u Hekatinoj školi i dva profesora vampira, niti je ovo roman sličan romanu Zamijenjena od Amande Hocking koji govori o vilama i Trilima. Naravno, sve spomenuto vam preporučujem ako obožavate fantasy žanr kao što ga obožavam ja.

Ovo je roman koji nas osvaja jer radnja se odvija vrlo glatko i samo okrećemo stranice u potrazi za nečim novim, ujedno smiješnim, zanimljivim i zastrašujućim. Ovo je roman koji govori o jednoj (ne)običnoj tinejdžerici koja se u novoj školi susreće sa svime s čime smo se susreli svi mi kad bismo došli u novu školu i novi razred, osim što oko nas nisu na nastavi sjedile vile, vampiri i slična bića. Ovo je roman koji govori o odrastanju bez oca i iznenađenjima vezanim uz oca i povijest obitelji, no nikako nije povijesni roman. Ovo je roman koji govori o mladenačkoj ljubavi koja se pretvara u nešto jako strašno i što nitko od nas ne bi htio doživjeti. Ovo je roman o izdaji, patnji i bolu, a ujedno i sreći, učenju, bitnim stvarima u životu. Ovdje nećemo susresti pojam novca i nečeg materijalnog; ovdje susrećemo pojam borbe za život, razlike između dobrog i lošeg i susrećemo jednu veliku požrtvovanost glavne junakinje na samom kraju koji nije doslovno kraj jer me čekaju još dvije uzbudljive knjige prije samog kraja i finalnog završetka trilogije.

Ovo je roman pročitan u jednom dahu zbog svoje jednostavnosti, vesele, uzbudljive i zastrašujuće tematike te odličnog tona pripovjedača.

Preporuka svim ljubiteljima fantasy žanra! 

Ocjene (4)

Respektira (4): Marta, ucitajse, darel, Vjeran

Komentari (7)

« prikaži ranije
6

Od Matea

Ili bolje rečeno: vještice u duši. ;)
10

Od darel

ako ćemo tako gledati, to su onda varijacije na temu. puno je romana napisano posljednjih desetljeća s nekim kosturom škola-učenici-magija i/ili vampirizam. ali, ako je pisanje kvalitetno, onda sve super. to je ono što izdvaja roman:-)
5

Od ucitajse

Davno sam pročitala cijelu trilogiju i baš mi se svidjela. Nije me toliko oduševila kao tebe ;), ali bila mi je skroz simpa. :) Postoji i spin-off serijal, ali nije preveden (još).
6

Od Matea

darel, meni se pisanje sviđa jer je u šaljivom tonu i knjige su prvenstveno namijenjene djeci i tinejdžerima. Ja imam 22 godine, ali volim taj žanr i definitivno mi se sviđa takav stil pisanja. :D
6

Od Matea

ucitajse, nisam znala za spin-off serijal. Nadam se da će ga prevesti. :D

od Matea

4 1 0 6

Diane Setterfield: Bellman & Black

„Uhvaćen u trenutku dječačkog izazova, William Bellman svojom će pračkom jednim preciznim hicem oboriti i usmrtiti pticu sa stabla. No, riječ je o nimalo običnoj ptici: radi se o gačcu, pripadniku posebnog roda pernatih stvorenja čiji lepet krila odzvanja na gotovo svakoj stranici ove čudesne knjige.“

Počevši s ovim uvodom koji nam predstavlja Algoritam, izdavačka kuća koja je knjigu Bellman & Black objavila 2016. godine u lipnju, nismo niti svjesni u kakvu knjigu uranjamo kad počinjemo čitati. Ovo je, naime, knjiga koja nas u trenu osvaja.

Na početku upoznajemo Williama Bellmana, dječaka koji nas osvaja svojom inteligencijom, mudrošću i voljom za životom te željom da svaki trenutak nauči nešto bolje, nešto više i nešto novo. On živi s majkom, otac ga je napustio, a očinsku figuru pronalazi u stricu koji ga uvodi u svoj posao – posao predionice.

Također, na samom početku knjige upoznajemo gačke, ptice iz porodice vrana, roda gavrana. Gačci kroz cijelu knjigu prate život Williama Bellmana, koji iz vrlo inteligentnog i domišljatog mladića odrasta u inteligentnog odraslog čovjeka, oženjenog, oca četvero djece i vrlo uspješnog u poslovnom svijetu. Autorica nam s vremena na vrijeme napiše neke činjenice o ovim pticama, a tijekom čitanja shvaćamo koliko je uloga tih ptica zapravo bitna u ovoj knjizi. Naravno, ako bih vam sada rekla značenje, čar tijekom vašeg čitanja ne bi bila velika kao moja, pa vam neću reći više ništa o tome.

„Iako će ovaj kratki čin nasilja i okrutnosti nestati iz Williamova sjećanja, ispostavit će se da gačci ne zaboravljaju tako lako. Godinama kasnije, uspješan poslovni čovjek, vlasnik obližnje predionice i sretno oženjen otac četvero djece, William, kao i svi oko njega, uvjeren je da ima sve. Da nema tajanstvenog stranca u crnom kojeg već godinama viđa na sprovodima, moglo bi se reći da ga ništa pod kapom nebeskom ne muči. No, kad niz nevjerojatno tragičnih udesa njegovu sreću preko noći preokrene u neljudsku nesreću, William će, kako bi spasio nešto vrednije i od vlastita mu života, biti prisiljen sklopiti neobičan sporazum s tajanstvenim i još neobičnijim strancem. I tako je rođen Bellman & Black, grandiozni poslovni pothvat koji će London baciti na koljena, a Williama uplesti u kovitlac neobičnih i čudesnih zbivanja te uvesti u vezi s gospodinom Blackom koja će mu obilježiti život do samog njegova kraja.“

Kao što vidite iz opisa, ovo je vrlo čudesna knjiga. Ovo je nešto od čega nam se naježe dlačice po vratu i rukama; nešto što nas privlači na čitanje i nećemo se smiriti dok ne uhvatimo knjigu u ruke i počnemo čitati. Nećemo se razočarati s čitanjem i okretanjem svake stranice, jer na svakoj stranici prati nas nešto čudesno, a ujedno i morbidno, no to nas ne pokoleba da nastavimo čitanje. Ovo je obiteljski roman; roman o odrastanju i životu jednog nesretnog čovjeka koji ni sam nije svjestan koliko je zapravo nesretan. Iako je vrlo uspješan u svom poslu, te nakon predionice osniva Bellman & Black poduzeće, Williamova nesreća može nas rastužiti više nego njega samoga, jer on, kao što sam već rekla, nije niti svjestan svoje nesreće u toj mjeri koliko smo svjesni mi čitatelji.

Ovo je drama kroz koju nailazimo na razne segmente smrti; kroz koju shvatimo ono što već znamo, ali o tome ne želimo razmišljati: koliko smo krhki. Koliko je život kratak i koliko je velika mogućnost da nas već sutra ne bude. Ovdje susrećemo usamljenost, bol; vidimo jednog radoholičara zbog kojeg i sami poželimo biti toliko intelignentni i uspješni; ovdje vidimo život jedne duše koju pritišće težak križ, ali duša ne odustaje, duša se bori i nastavlja dalje. Ovdje vidimo i tračak nade, ali nismo sigurni hoćemo li tu nadu moći uhvatiti. I samo okrećemo stranice sve brže i brže. Oči nam lete po redovima, um nam guta stranice i dolazimo do samog kraja. A taj kraj, eh, rado bih vam rekla sve što mislim o tome, ali ne smijem. Moram ostaviti djelić čarolije vama, da ju sami pojmite na samome kraju. Neke će kraj razočarati, nekome će donijeti olakšanje, a netko će biti zadovoljan ovakvim ishodom. Ja sam sve u jednom. Razočarana jer doista nisam očekivala takav kraj; osjetila sam olakšanje jer me Diane Setterfield nije razočarala, a zadovoljna nisam ovakvim ishodom, ali sam zadovoljna objašnjenjem samog tog kraja. Imam osjećaj kao da je knjiga ipak, uz sve objašnjenje, ostala nedorečena. Ali u svačijem životu postoji nešto nedorečeno, a nekome život završi nedorečen. I stanemo pa se upitamo: „Zašto?“ Ali poneke nedorečenosti ne možemo promijeniti. Ne možemo nadopuniti ono što je završilo i nema mogućnost nadopunjavanja. Da sam ja autorica ove knjige, nisam sigurna kako bih ju završila. Diane me nije razočarala jer sam još s Trinaestom pričom, romanom koji je objavila, shvatila o kakvoj se spisateljici radi. Ona je čudesna i njena mašta nema kraja. Kao što sama navodi u napomeni, autor fikcije ima slobodu na prošlost i povijest ne zasniva na točnim činjenicama, ali i da ju zasniva. Ovaj je roman djelomično zasnovan na povijesnim činjenicama, ali ima i elemente fikcije koji su slobodni. Autorica je upotrijebila veliku količinu svoje mašte prilikom prijepovijedanja ovog romana, a i prilikom samog završetka. Možete biti uzbuđeni, razočarani; možete jedva čekati pročitati ovu knjigu ili je odbaciti, vaša je volja. Ja sam sretna što sam je pročitala i sa zatvaranjem zadnje stranice shvaćam da mi je ostala jedna misao: „Svakome i svemu dođe kraj. Pa tako i ovoj krasnoj, a ujedno morbidnoj i teškoj knjizi.“ Preporuka svima!

Ocjene (5)

Respektira (4): Bastet, ucitajse, darel, Vjeran

Slaže se (1): Bastet

Komentari (6)

« prikaži ranije
6

Od Matea

Ne vjerujem da će biti nastavka jer kraj je konačan, a nedorečenost ima veze s cijelim objašnjenjem oko gačaca i Bellmanova života. Knjiga je odlična, zadovoljna sam, iako stoji ta nedorečenost u mojim mislima...
5

Od ucitajse

I za mene je priča o Bellmanu i Blacku ostala pomalo nedorečena i sve u vezi Blacka prilično maglovito, ali jako mi se svidio način pisanja i autoričina vještina pripovijedanja, zbog koje mi je bila prava uživancija čitati ovu knjigu. :) Super osvrt.
6

Od Matea

Hvala, učitajse. :)
2

Od Bastet

Odličan pregled vrlina i (ponekih) mana ovog romana. :) Takav nekakav je bio i moj dojam, s tim da mi je prvi dio romana bio osjetno draži, zbog gradacije napetosti i gotičke atmosfere, no i u cjelini mi se dosta svidio.
6

Od Matea

Bastet, hvala :D I meni je prvi dio romana bio draži zato što se opisuje Bellmanov život od samog početka i radnja je zanimljivija i napetija nego poslije polovice romana.

od Vjeran

4 0 0 0

Daniel Quinn: "Ishmael"

OVO JE NAJVAŽNIJA KNJIGA KOJU SAM U ŽIVOTU PROČITAO!

Kao nužna posljedica dugog i intenzivnog čitalačkog staža jasno je da je podulji niz naslova na ovaj ili onaj način utjecao na mene. Ipak, među djela koja su me zaintrigirala na neki poseban način zasigurno ulaze Galeb Jonathan Livingstone, Stepski vuk, Životinjska farma i Gospodar muha. Osim velikih i važnih filozofskih poruka kojima ta djela obiluju, povezuje ih još nešto. Životinje!

Ishmael je gorila čime je prvi uvjet za prvoklasan filozofski doživljaj ispunjen. Za dobru filozofsku raspravu potrebna je i tema. Po mogućnosti važna, vezana za ljude, njihove međuodnose ili barem pojedinca i njegovo snalaženje u svijetu koji ga okružuje. A temu kojom se bavi Ishmael slobodno mogu nazvati Temom svih tema čime smo ispunili i drugi uvjet.

Kako bi svoja razmišljanja približio čitatelju, autor koristi prokušanu metodu kojom su se služili još Sokrat pa sofisti i Platon. Dijalog je jednostavno stvoren za tako nešto.

Kako je za dijalog potrebno dvoje/dvije/dvojica, onda se Ishmaelu priključuje pripovjedač koji iz svoje perspektive zapravo priča priču. Njegov identitet, kojeg autor ne otkriva u ovom već u jednom od narednih djela, zapravo i nije bitan. Mogao je to biti bilo tko od nas.

OVO JE NAJVAŽNIJA KNJIGA KOJU SAM U ŽIVOTU PROČITAO!

U početku, dok vas pripovjedač, a posebno Ishmael, ne uvuku u priču, možda ćete (poput mene, priznajem) biti vrlo skeptični obzirom da vam u početku um jednostavno nije dovoljno otvoren pa vas mogu smetati "očite izmišljotine i nelogičnosti" poput telepatske komunikacije i izrazito racionalnih i duboko kompleksnih misaonih procesa u jednog, doduše čovjekolikog, ali ipak majmuna. Uspijete li dovoljno otvoriti svoj um i izdržati tih uvodnih točno 28 stranica, a da ne odbacite knjigu, priča vas uvlači u sebe poput golemog vira kojem se nemoguće oduprijeti.

Iako vam ne bih htio ni na koji način kvariti doživljaj čitanja, neke stvari iz romana ipak moram baciti pred vas. Prije svega, roman se bavi pitanjem opstanka i opstojnosti ljudske vrste na ovoj Plavoj kuglici koju nazivamo Zemljom. Dodatno, posebno se potencira činjenica kako je tu opstojnost odn. opstanak u pitanje doveo upravo čovjek sam. Ulazeći u samu bit problema, autor vrlo jasno locira, argumentira i razlaže točku od koje je sve krenulo krivo i razloge zbog kojih je sve krenulo krivo.

U bipolarnom svijetu ljudi su "podijeljeni" na Ostavitelje i Uzimatelje, a osnovni motivator koji nas tjera na tu civlizacijsko-egzistencijalnu autodestrukciju krije se u Majci Kulturi. Ovo "Kultura" ovdje morate shvatiti poprilično široko, a autor u knjizi jasno definira taj pojam pa nećete imati problema s razumijevanjem ili krivom interpretacijom tog pojma. Uglavnom, Majci Kulturi suprotstavljena je Majka Priroda (ne ovako izrijekom ali shvatit ćete).

I kad se tako postave stvari onda je sasvim jasno da dijalog vode jedan tipičan pripadnik Uzimatelja kao sljedbenika Majke Kulture i gorila koji svojom snagom ali i pripadnošću jasno "zastupa" Majku Prirodu. Iako bi možda čimpanza, kao najčovjekolikiji od svih majmuna, na prvi pogled bio bolji izbor, upravo zbog snage i moći koju posjeduje, gorila je sasvim logičan zastupnik druge strane.

Kao što je logičan izbor upravo gorile, tako je sasvim jasan i odabir njegovog imena. Ishmael je, za one koji ne znaju, bio jedan od Mojsijevih sinova i to upravo onog kojeg je Mojsije trebao žrtvovati. Simbolika te priče sasvim je dovoljna da objasni zašto baš gorila i zašto baš Ishmael.

OVO JE NAJVAŽNIJA KNJIGA KOJU SAM U ŽIVOTU PROČITAO!

Ovdje vas ipak moram upozoriti na nekoliko stvari. Prvo, iako nije preopsežno, ovo djelo ćete teško "progutati u dahu". Razvijanje argumentacije i dubina misli zaokupit će u potpunosti vaše male sive ćelije. Malo je onih koji će moći održati punu koncentraciju i u potpunosti pratiti priču od početka do kraja. Moj ritam je bio poglavlje, maksimalno dva dnevno. Sadržaja je i u tom opsegu bilo sasvim dovoljno da mi tijekom dana okupira misli.

Drugo, za praćenje ovog filozofskog traktata morate biti otvorenog uma. Argumentacija je jasna, logički zaključci apsolutno drže vodu i racionalno gledano malo je toga spornog. Ipak, osobe jakih religioznih osjećaja mogle bi imati osjećaj neugode zbog onoga što je izneseno. Kako će se knjiga bližiti kraju, tako bi ta neugoda mogla biti sve veća.

Umjesto zaključka, meni je Ishmael potvrdio neka moja razmišljanja, usustavio ideje i promišljanja i uspješno popunio neke praznine odn. "nepokrivene" dijelove. Također, otvorio mi je oči i dao odgovore na neka moja osobna, intimna pitanja koja me sve više i sve češće nagrizaju.

Iako u pravilu ne obraćam previše pozornosti na one izvatke iz kritika koje se obično objavljuju na koricama knjiga, ovdje potpisujem baš svaku od njih. A jednu, onu sa same naslovnice, ću i citirati. Jer to je to!

"Od sada ću knjige koje čitam dijeliti u dvije skupine - one koje sam pročitao prije Ishmaela i one koje sam pročitao kasnije." - Jim Brittel, Whole Earth Review

Nažalost, svjestan sam da ova knjiga neće zaustaviti autodestruktivne trendove i da neće spasiti svijet (koji neumitno ide svome kraju, bar što se ove naše ljudske civilizacije tiče). Velika većina vas koji ćete pročitati to djelo, slegnut će ramenima i osjećati se nemoćnima da bilo što naprave/poduzmu/promijene. Ipak, nitko neće moći reći da nije čuo pitanje i da nije dobio odgovore na njega. Dakle, znat ćete!

Pa onda živite s tim!

Nek' pogledi vam budu friški, pozdravlja vas moljac knjiški!

P.S. OVO JE NAJVAŽNIJA KNJIGA KOJU SAM U ŽIVOTU PROČITAO!

Ocjene (4)

Respektira (4): Marta, ucitajse, darel, Matea

Komentari

od VeViJu

4 0 0 1

Karl Ove Knausgaard MOJA BORBA 1

Karl Ove Knausgaard piše o svom životu. Na to bismo mogli reći: „pa što, svi to rade, i ja sam vodio dnevnik“, no ovdje se radi o genijalno napisanom književnom djelu o životu sa svim detaljima, kakve smo i sami doživjeli, ali nekad ni sebi ne bismo priznali toliko intimne osjećaje, a kamoli napisali širom svijeta čitanu knjigu tako bolno iskrenu i riskantnu. Čitajući knjigu o norveškom piscu ne očekujemo pronaći toliku sličnost s vlastitim iskustvima i razmišljanjima. Toliko je toga poznato i surovo istinito da se možda ogledavamo oko sebe u strahu da će nam netko pročitati misli, kao što mi čitamo autorove.

Ova knjiga je prvi od šest naslova koji čine ciklus Moja borba i ovdje tek ulazimo u Knausgaardov svijet, velik i bogat kako samo život sposobnog promatrača može biti. Zapravo nas šetnja životom nekog drugog može podsjetiti koliko je pun zanimljivih detalja i naš život, a da toga nismo svjesni ili ne obraćamo pažnju na vlastite dojmove jer ih smatramo banalnima. Zato nas pisci poput Knausgaarda mogu ohrabriti primjerom da ni jedan život nije nesadržajan, pa ni naš. Njegova prva knjiga u ciklusu Moja borba podijeljena je na dva dijela. U prvom dijelu nižu se pojedinosti o autorovom životu za njegove tinejdžerske dobi, kad je već otkrio mladenački bunt i upoznavao lepezu emocija koju donosi. Njegova majka rijetko je prisutna jer živi i radi u drugom gradu i razvedena je od oca, pa se tek povremeno viđaju. Karl Ove živi s ocem od kojeg strepi. Otac je mrgodan i strog čovjek, učitelj je u školi i zato je tim više neobično što je toliko otuđen od sina. U takvoj ne baš idiličnoj sredini mladi se Karl Ove snalazi kako zna. Druži se s vršnjacima i prolazi mnoštvo situacija tipičnih ne samo za norveške tinejdžere. Često bih se ulovio da čitam o sebi u toj dobi, pa i kasnije. Tu su vucaranja s prijateljima po tulumima, dangubljenje po kvartu i okolici, samovanje u svojoj sobi, očekivanje onog nečeg velikog da se dogodi. Tu je stvorena autorova težnja da postane pisac, ma što to značilo. Uranjanje u svijet literature i amatersko filozofiranje s društvom, kao i duboko promišljanje o značenju onoga netom doživljenog učinilo je Knausgaarda budućim vrhunskim i nagrađivanim književnikom, mada u to vrijeme on nije mogao ni zamisliti tako nešto. Zanimljivi i zavodljivi dijelovi knjige su baš oni za koje se to ne bi moglo reći, kao npr. vrlo detaljan opis odlaska na proslavu Nove godine pri čemu se i nije dogodilo puno toga, ali važna je atmosfera i napetost koja se nadvila nad događaj.

Zatim, naglo, dolazi drugi dio knjige. Karl Ove je odrastao. Piše svoj prvi roman. Saznaje da mu je otac umro od alkohola. Slijedi do krajnosti detaljan opis dana u kojima njegov brat i on rješavaju detalje oko sprovoda i pospremaju kuću u kojoj su živjeli otac i baka. Ponovo nas Knausgaard suočava sa svim emocijama, pitanjima i borbama koje ima u sebi. Odatle i naslov serijala. Moja borba nema nikakve veze s Hitlerovom knjigom. Ova je borba sa samim sobom i borba da se prihvati svijet kojem je svejedno za tebe i sve što postigneš postigao si sam.

I ne, ne može svatko napisati takve rečenice, tako sugestivno remetiti kronologiju, tako koristiti digresije koje su zanimljivije od primarne teme, tako izazivati trnce.

Ocjene (4)

Respektira (4): Bastet, Matea, Marta, darel

Komentari (1)

10

Od darel

Dobro nam doša. super analize:-). koja produktivnost :-)

od VeViJu

0 0 0 0

Bill Bryson KOD KUĆE

Bill Bryson je poznat po nizu naslova o životu u raznim zemljama koje je detaljno proučio. Osim svoje domovine Engleske, on opisuje ostatak Europe, Sjedinjene Američke Države, Australiju, Afriku, nakon toga je obradio mikro i makro svemir u knjizi Kratka povijest gotovo svega, a sad se vratio kući. Hodajući svojom kućom u Norfolku prostoriju po prostoriju, kazuje nam obilje sitnica o povijesti prostorija i namještaja i predmeta karakterističnih za pojedine vrste prostorija od tavana do podruma. Tako, na primjer, u poglavlju Kuhinja doznajemo o vrstama hrane i njenom spravljanju tokom prošlih stoljeća, dok se u poglavlju Blagovaonica govori o običajima tokom objedovanja i evoluciji jedaćeg pribora kakvog danas znamo. Autor navodi da je svojevremeno postojalo 146 raznih vrsta pribora za jelo ovisno o vrsti hrane za koju je bio namijenjen, čudi se i sam nožu za ribu i otkriva zašto vilica ima četiri šiljka. Govoreći o soljenci, Bryson zalazi u podrobnu i vrlo zanimljivu povijest trgovine začinima.

I tako sobu po sobu saznajemo o svemu i svačemu čega smo svjedoci svaki dan, a da se rijetko, ako ikad zapitamo zašto je to tako. Nezaustavljivim tempom autor nas zasipa zgodama iz povijesti građenja zgrada, uređenja interijera i proizvodnje namještaja, oblikovanja vrtova, odgoja djece, proizvodnje tkanine, oblačenja i mode, već spomenutih prehrambenih navika, domaćih životinja i onih koje baš ne volimo u blizini kuće, ali ih se ne možemo riješiti. To su samo neke od tema kojima nas Bryson informira i  zabavlja.

Ovo definitivno nije povijest kakvu učimo u školi. Tamo su važne godine bitaka, politička previranja, vladari i ratovi. Rijetko se kad, ako uopće spominje život običnih ljudi, njihova zabava i njihovi snovi. U osnovnu školu išao sam za vrijeme državnog uređenja koje je zahtijevalo da nastava povijesti bude obojana stalnim podsjećanjem na nepravde klasnih sustava. To da je manjina bogatih iskorištavala veliku većinu siromašnih spominjalo se na svakom satu bez obzira o kojem vijeku smo učili. Sve je to bilo prikazano pomalo apstraktno i poslovično. Tek uz ovu knjigu shvatio sam sav užas života podređene klase. Ne tako davno, prije sto – dvjesto godina robovi u Americi i sluge u Europi bili su bića nižeg reda. Bez ikakvih prava, čak ni tretirani, već održavani da bi bili sposobni izvršavati svoje dužnosti životarili bi s radom kao jedinim ciljem postojanja. A njihovi gospodari, odnosno poslodavci utapali bi se u blaziranom obilju i međusobno si zagorčavali živote apsurdnim običajima. Bryson nas podsjeća i na takve gorke detalje kakve danas teško možemo zamisliti jer smo razmaženi demokracijom.

Također samo par generacija u prošlosti nije bilo takvih tehničkih pomagala kakve danas niti ne primjećujemo koliko smo navikli na njih. Bryson nam prikazuje život bez struje, kad su noći bile tamne i hladne, kad nije bilo tekuće vode, kad je higijena bila nepojmljiv luksuz, kad su danas bezazlene bolesti odnosile živote čitavih gradova. Uspoređujući tadašnji život s našim ne možemo se načuditi tragikomičnim poteškoćama na koje su nailazili naši preci. Knjiga je unatoč svemu obojana vedrim tonovima. Bryson je vrlo duhovit pisac. Neke njegove formulacije su upravo urnebesne. Isto tako taj je znatiželjan i učen pisac veliki humanist i očito je na kraju knjige da iza svega stoji poruka da trebamo biti sretni i zahvalni što živimo sada, a ne onda i da je na nama da takvo stanje održimo kako se ne bismo vratili u doba neznanja i bijede.

Još za čitanja ove knjige htjet ćete ju prepričavati bližnjima, a kad ju pročitate nudit ćete ju drugima kako biste imali zajedničku temu za ugodan razgovor.

Ocjene

Komentari

od VeViJu

3 0 0 1

William Landay BRANEĆI JACOBA

Ovaj roman mogao bi se svrstati u podžanr sudske drame, ali i psihološkog trilera. Manji dio radnje događa se u sudnici, no glavni je lik uspješni odvjetnik čiji je sin osumnjičen za ubojstvo svog vršnjaka. Otac, očekivano, nimalo ne sumnja u nevinost svog sina Jacoba jer Jacob je poput svih dječaka svoje dobi sasvim normalan, ima svoje navike i želje kao i svi drugi, pomalo je nekomunikativan, kao i sva druga djeca odrasla uz internet i društvene mreže. No, blag je, povučen i pristojno odgojen. Kako bi on mogao biti izvršitelj okrutnog ubojstva?

Tijekom romana doznajemo pojedinosti zbog kojih postajemo nesigurni što se zbilo. Pojavljuju se detalji koji bi se mogli protumačiti kao dokazi. Jacob posjeduje nož poput onog kojim je izvršen zločin, stradali dječak je znao maltretirati Jacoba i ostale vršnjake, sam Jacob je na društvenoj mreži objavio krvavu priču s detaljima neugodno nalik na stvarni događaj i to prije nego što se dogodio. Sve to opterećuje Jacobovog oca, ali ništa kao slutnja u postojanje mističnog zločinačkog gena. Jacobov djed je, naime, okorjeli kriminalac doživotno u zatvoru s ubojstvom na duši. Odvjetnikov otac je k tome vrlo nasilan i opasan čovjek u svakom pogledu. Je li moguće da je te karakteristike odvjetnik nekako prenio svome sinu, a da je sam cijelog života bio potpuna suprotnost svom ocu?

Progovara se o otuđenosti modernih urbanih obitelji i o neprihvaćanju odgovornosti za nemaran, poslom zatomljeni odnos roditelja i djece, te o pritisku prevrtljive okoline, koja naglo ocrnjenu obitelj praktički izopćava samo na osnovu medijskog prozivanja. Istraga traje, čeka se suđenje, mediji neobuzdano šire priče i pretpostavke. Medijima se, naravno, vjeruje i odvjetnikova se obitelj odjednom nalazi u nemilosti. Dojučerašnji dobri susjedi i roditelji djece s kojom Jacob pohađa školu sumnjiče, prijete i okreću glave od nepoželjne obitelji. Neobično je kako ljudi mogu preko noći bešćutno odbaciti svoje bliske poznanike. Čini mi se da je osnovna poruka romana pitanje „zašto se čudimo nepravilnostima naše djece kad smo i sami takvi, kad su nastala od nas?“

Do samog kraja knjige ne saznajemo pravu istinu, ali nameće se slutnja o nečemu mračnom.

Tu je i šokantan kraj, koji čitavoj priči daje novo značenje.

Vrlo spretno ispričana priča, koja se ne zaboravlja.

Ocjene (3)

Respektira (3): Matea, Buffybot, darel

Komentari (1)

6

Od Matea

Hvala na ovoj odličnoj analizi! Definitivno je moram pročitati!

od VeViJu

1 0 0 0

Umberto Eco NULTI BROJ

Veliki genij Umberto Eco napustio je ovaj svijet i za kraj nam ostavio kratko i slatko djelce uz koje ćemo se smijati. Njegov je neočekivani humor na tragu što Ephraima Kishona, što Monty Pythona. To je, pak očekivano, znajući koliko je Umberto Eco upoznat sa svim vidovima kulture, pa i one popularne. Legendarni stvaratelj Imena ruže ovaj nam put servira priču o pokušaju stvaranja časopisa kojemu je jedina svrha dobaviti novce lukavom, no ishitrenom poduzetniku, pa makar ne izašao niti jedan broj osim nultog. Tu se prostire divna prilika da Eco progovori o mnogim besmislenostima koje krase današnje novinarstvo.  Seciranje raznih rubrika kojima nas šopaju novine i časopisi sočan je materijal za ovu dirljivo smiješnu satiru. Razmislimo malo za što sve dajemo novce. Za grupicu šarlatana koji se pozivaju na amatersko poznavanje psihologije tržišta? Da ne bi ostalo samo na tome autor upliće i svojevrsnu romantičnu priču i iznenadnu teoriju zavjere o Mussolinijevoj pravoj sudbini.

Protagonist Colonna sredovječni je pisac koji je izgubio iluzije o uspjehu. Jednostavno su mu se u životu postavljale okolnosti koje su mu priječile ostvarenje uspješne karijere. Poluzainteresirano pristaje na prijedlog da za pristojan novac napiše knjigu u ime svog poslodavca Simeia. Knjiga bi opisivala pokretanje časopisa. Ta knjiga bi zapravo bila samoj sebi svrha jer niti ne postoji ozbiljna namjera da se časopis zaista pokrene. No to znaju samo Colonna i Simei. Tako se oformi redakcija i upoznajemo šaroliku grupicu nadobudnih urednika koji žele utjecati na što bolju prodavanost časopisa. E, onda postaje zabavno. Većina prijedloga za sadržaj časopisa su definicija klišea u novinarstvu. Ono ostalo su apsurdno smiješne rubrike o neobičnim riječima, nevjerojatne napuhane vijesti, lažni demantiji pisani u svrhu razonode i stilske vježbe...

Monty Python, kažem vam.

Colonna među ostalima upoznaje Braggadocia i s njim uspostavlja donekle prisilan odnos na Braggadocievo inzistiranje. Oni se nalaze izvan redakcije, na piću i razgovaraju o koječemu, a ti su razgovori vješto pisani Ecovom rukom i čine okosnicu romana. Upravo je nevjerojatno kako radi autorov um. On detaljno citira potpuno nevažan razgovor, npr. o nabavljanju idealnog automobila, a da to ne bude nimalo dosadno iako nema nikakve veze s glavnom temom romana. Čak želimo da razgovor potraje jer je vrlo ugodno čitati tečne Ecove rečenice, pri čemu nam se likovi koji ih izgovaraju suptilno predstavljaju. Malo, pomalo Braggadocio će se pokazati kao gotovo paranoični teoretičar zavjera i u velikom dijelu romana izlaže detaljnu teoriju po kojoj se Mussolini izvukao i izbjegao svoju sudbinu o kakvoj smo učili u školi.

Colonna se zbližava s Maiom, ambicioznom novinarkom, koja ne shvaća da je cijela priča sa časopisom varka. Iako je Colonna samac koji se kloni žena, poslovno prijateljstvo s mladom kolegicom preraste u nježnu romantičnu vezu, nimalo patetičnu, opet, kakvu samo Eco zna predstaviti. Colonna i Maia tijekom knjige postaju svjedoci događajima koji izmiču očekivanjima te se zajedno s njima pitamo nije li paranoja samo druga riječ za biti u pravu.

Zabavno, pametno, sjetno jer nam više nema Umberta.

Ocjene (1)

Respektira (1): Marta

Komentari

od VeViJu

0 0 0 0

Ruth Ware U MRAČNOJ, MRAČNOJ ŠUMI

Ovo je još jedan primjer kako roman s relativno banalnom i na trenutke neuvjerljivom pričom može imati svoje vrijednosti na drugim poljima. Pomalo poput Agathe Christie iz doba pametnih telefona i društvenih mreža, Ruth Ware smješta grupu ljudi u izolirani prostor. Dogodi se zločin i sumnjivi su svi, pa i naratorica, koja ni sama ne zna što se dogodilo uslijed djelomične amnezije. Njeno prisjećanje na događaje koji su doveli do trenutka kad ona leži u bolnici ujedno čini priču, a neki naizgled sporedni detalji važni su kao ključ za otkrivanje počinitelja. Tako i mi kao čitatelji možemo pažljivo čitajući otkriti tko je kriv.

Složio sam se s kolegicom s kojom sam pričao o knjizi da su motiv za zločin i njegovo izvođenje malo nategnuti, ali bez toga ne bi bilo radnje. A ono što je dobro su neobični likovi, dobro i detaljno profilirani. Svi iz grupe su na neki svojstven način uvrnuti i to ih baš čini realnima jer nisu bezlični i sivi. Njihove neuroze, opsesije, promjene raspoloženja, nestrpljivost, emocije ili nedostatak istih čine se tako poznatima iz naše svakodnevice.

Glavni lik je spisateljica Nora (jeste li primijetili koliko su često glavni likovi pisci, govoreći o poistovjećivanju autora s njihovim glavnim likovima). Ona živi povučeno u svojevoljnoj osami i nema potrebu družiti se s ljudima tek tako, reda radi. Tome je uzrok ljubavni brodolom koji je kasnije bitan u priči. Nora živi mirnim, sređenim životom u kojem se osjeća ugodno i zaštićeno. Jedna od njenih aktivnosti je trčanje po okolici čime održava formu. Njenu rutinu poremeti mail kojim je pozvana na djevojačku večer bivše prijateljice iz škole koju nije vidjela desetak godina. Ona oklijeva odazvati se i tu je potpuno razumijem. Točno se mogu suživiti s tom situacijom. Ono što mi je neuvjerljivo je što Nora napokon pristaje odazvati se pozivu. Ja ne bih. Ali, kako rekoh, onda ne bi bilo zanimljive priče. Višednevna zabava održava se u staklenoj, prozirnoj kući daleko od naseljenog mjesta, u mračnoj, mračnoj šumi. Od tuda naslov. I od zloslutne dječje pjesmice na početku knjige.

Sve to nam priča sama Nora, tako da roman čitamo u prvom licu. Ono što roman čini uzbudljivim i zagonetnim je činjenica da se Nora ne sjeća svega zbog amnezije koja je posljedica traume prilikom automobilske nesreće. Ona leži u bolnici i pokušava se sjetiti što se dogodilo. Ne zna li to ona, ne znamo ni mi. Čini mi se to dobrim trikom da se pomiri pisanje u prvom licu i cjelokupna neizvjesnost radnje pri čemu ni pripovjedač ne zna je li kriv za zločin.

Pri kraju se roman pretvara u punokrvni triler s trčanjem, bježanjem, skrivanjem i nadmudrivanjem, no tu ću stati i prepustiti vas da sami uživate.

Ocjene

Komentari

od VeViJu

0 0 0 0

Mary Kubica DOBRA DJEVOJKA

Većina radnje događa se u kućici na snijegom prekrivenoj osami. Tamo je odvedena oteta djevojka Mia. Njen otmičar Colin oteo ju je za otkupninu radeći za lokalnog gangstera, a onda se predomislio i promijenio planove. Istovremeno detektiv Gabe Hoffman, vodeći istragu, pokušava otkriti namjere otmičara i pogoditi gdje tražiti Miu.

Primjećujem nekakav trend pojavljivanja trilera koji imaju jednostavnu i često već poznatu radnju, no ono što ih čini zanimljivim je način na koji je ta radnja iznesena. Ovaj put priču iznose tri lika, ali ni jedan od njih nije Mia, žrtva otmice, što bi bilo očekivano. Umjesto toga poglavlja su nazvana po likovima čije je subjektivno gledište pisano u prvom licu, često u prezentu. Ti likovi su Colin, otmičar, detektiv Hoffman i Mijina majka Eve. Svi oni naizmjeničnim poglavljima polako ispredaju detalje koji čine priču.

Posebno mi se sviđaju Gabeova poglavlja jer pomalo podsjećaju na noir detektivske priče u kojima zaplet i nije toliko važan kao atmosfera apatije i sjete uslijed nesretnih životnih okolnosti svih likova. Istražitelj upoznajući i ispitujući Mijinu obitelj pomalo otkriva okolnosti koje su dovele do Mijinog otuđivanja od njih. Mia je, naime, živjela odvojeno od njih uz minimalan kontakt. Tu se progovara o, na žalost, prečestom nerazumijevanju između roditelja i djece, pogotovo kad djeca ne ispunjavaju roditeljska očekivanja, a ta očekivanja nastaju jer je roditeljima ugled u društvu važniji od sreće vlastite djece.

Poglavlja koja pripovijeda Eve, Mijina majka, otkrivaju je kao povučenu, tužnu osobu koja živi u sjeni moćnog supruga i koja nije sigurna što se dogodilo s njenim životom. Ona je samo htjela normalan život ispunjen ljubavlju unutar njene obitelji, a to joj je izmaklo na neki način.

Ipak, najvažnija su Colinova poglavlja. Kroz njegovu naraciju u prvom licu otkrivaju se njegove misli i doživljaji svijeta koji su vrlo mračni, ali imaju svoju logiku. Colin, iako je otmičar i sitan kriminalac, gotovo je simpatičan jer nije sam odabrao voditi takav život već je nastao takav zbog teškog djetinjstva bez ljubavi. Njegov odnos s Miom neobično se razvija u izoliranoj kućici, ali ne želim otkriti sve.

Još jedna stvar koja čini uzbudljivost ovog romana je blaga kronološka nelinearnost. Poglavlja su naslovljena osim imenom naratora, riječima 'prije' i 'poslije'. Tako neke događaje doznajemo unaprijed, ali to ne kvari ključni dio priče jer su ti dijelovi prikazani pomalo nejasno i tek daju naslutiti što se dogodilo. Tu je autorica prilično spretna. Spomenuti prezent također pojačava dinamiku zbivanja. Osjećamo se kao da smo iza leđa naratoru i percipiramo zajedno s njim.

U ovom je trileru minimum fizičkog nasilja, no ono zbog čega brinemo za likove i to ne samo za otetu Miu je nesreća i usamljenost koji su ih snašli i zbog kojih pate neshvaćeni od okoline. A tu je i epilog koji me je dočekao potpuno nespremnog i zbog kojeg sam knjizi morao priznati originalnost.

Ocjene

Komentari

od VeViJu

1 0 0 0

Christopher Ryan i Cacilda Jetha SEKS U ZORU

Antropološka studija Seks u zoru rasvjetljava sličnost homo sapiensa s najbližim srodnicima čovjekolikim majmunima, posebice s nedavno otkrivenom vrstom bonobo čimpanze. Čovjek s tom malobrojnom i povučenom vrstom dijeli mnoge karakteristike u anatomskom i bihevioralnom smislu. Do njihovog otkrivanja najbližim su srodnicima čovjeka bili smatrani gorile, orangutani i čimpanze i njihovim proučavanjem došlo se do zaključka da su to, ma koliko slični ljudima, ipak divlje životinje čija agresivnost i društveni ustroj baš i nisu modeli ponašanja ljudskog društva jer ljudi se ponose svojom civiliziranošću i humanošću. No, je li to baš tako?

Znanstvenici kroz stoljeća skloni su interpretirati zaključke svojih proučavanja tako da oni odgovaraju njihovoj primarnoj tezi, a to je u ovom slučaju teorija da su ljudi razvitkom uma nužno uvjetovali i spolno ponašanje. Mnogi obrasci ljudskog ponašanja određeni su civilizacijskim i kulturnim nametanjima. Tako i kultura seksualnosti i braka. Autori ove knjige predstavljaju nam drugačije viđenje. Prema njihovim dokazima čovjek se ne ponaša „prirodno“ bivajući monogaman i inzistirajući na odgoju i uzdržavanju samo vlastite djece. Knjiga obiluje primjerima izdvojenih ljudskih kultura u kojima postoji kontrolirani obostrano prihvaćeni promiskuitet i ti ljudi se ne ponašaju kao prljavi, primitivni divljaci. Naprotiv, kod njih se prepoznaje uzajamna nježnost i sklad. Nema spolnih i klasnih nejednakosti, zdraviji su i duže žive s manje stresa. Njihova djeca su tretirana kao pravo blago, što u 'naprednijim' kulturama često ostaje samo na riječima. Naravno da su takve kulture po svom susretu s uobičajenim, tradicionalnim i religijsko-dogmatskim društvima bile asimilirane i agresivno mijenjane da bi odgovarale običajima tih većih civilizacija. A kad se radi o majmunima koji s ljudima dijele više jednakog genskog materijala nego npr. dvije podvrste zeba međusobno, ne dolazi u obzir da ih se uopće uspoređuje s uzvišenom ljudskom rasom.

Suradnici Christopher Ryan, svojim tekstom i Cacilda Jetha svojim istraživanjima i grafikonima na uvjerljiv način, duhovito i s mjerom za ukus, grade ovu zanimljivu knjigu koja otvara oči. Jasno mi je da ova i slične knjige neće promijeniti svijet. To nije ni moguće i diskutabilno je da li bi bilo i dobro i zdravo jer je čovječanstvo previše kruto vezano za ekonomsko političke temelje. Vjerujem i da će se ova knjiga svidjeti onima koji i prije čitanja takvih djela već imaju formiran sličan stav o antropološkim temama. Oni drugi vjerojatno neće ni pokušati saznati o čemu se tu radi ili će se informirati o sadržaju s već izgrađenim odbijanjem i prezirom. Međutim, dobro je da postoje ovakvi naslovi jer važno je zadovoljavati znatiželju i svakoj tvrdnji pristupati sa svih mogućih strana. Ipak smo izašli iz srednjeg vijeka.

Knjizi Seks u zoru treba pristupiti otvorena uma i spremni na mnoga zapanjujuća i šokantna, no korektno dokaziva izložena saznanja o sukobu čovjekove biologije i društvenih dogmi. Ovo je pametna i duhovita poslastica za one koji prihvaćaju znanstveno razmišljanje potkrijepljeno argumentima.

Ocjene (1)

Respektira (1): Marta

Komentari

od Buffybot

0 0 0 0

Ottolina ide u školu

Ottolina ide u školu zapravo je druga knjiga iz serijala o hrabroj i znatiželjnoj djevojčici čiji roditelji puno putuju, a društvo joj pravi ljubimac gospodin Munroe. Autor Chris Riddel osmislio je priču i ilustracije koje dolaze uz nju. Knjiga progovara o nekim problemima s kojima se susreću današnja djeca na izuzetno simpatičan i neizravan način. Svaki lik kojeg Ottolina upoznaje nosi sa sobom neku pouku za čitatelja. Interakcije između likova poučnog su karaktera. Ilustracije finih linija osim za prikaz komičnih situacija imaju i funkciju igre za čitatelja zbog opsega detalja i dodataka koji se mogu istraživati popratno uz radnju. Na kraju knjižice čitatelji mogu provjeriti jesu li uspjeli uočiti sve detalje.

Ottolina je ilustrirana priča o djevojčici koja živi u Velegradu u zgradi koja se zove Paprenka. Njezini roditelji su skupljači, pa često putuju u razne daleke dijelove svijeta. Komunikacija Ottoline i njezinih roditelja često se svodi na pisanje poruka i razglednica koji potom bivaju dostavljeni uz pomoć Društva skupljača. Nakon što upozna djevojčicu Cecily Lawrence Forbes III, Ottolina sazna za postojanje Škole za drugačije nadarenu djecu. Odmah potom šalje poruku svojim roditeljima da želi ići u tu školu. Ovo je Ottolini prvi puta da ide u školu i jako je zabrinuta za pronalaženje svojeg drugačijeg dara. Osim što u školi upoznaje neke nove prijatelje, Ottolina saznaje za postojanje duha.

Postoje još dvije knjige iz serijala o Ottolini: Ottolina i žuta mačka – koja je tehnički prva knjiga u serijalu, i Ottolina i more. Obje su navedene na samoj knjizi da su u pripremi za izdavanje, dok je Ottolina i žuta mačka nedavno izašla.

Ocjene

Komentari

od Buffybot

0 0 0 0

Anotirani Hobit

Anotirano izdanje Hobita od običnog izdanja razlikuje se duplo većim brojem stranica i većim formatom. Zatim su tu još i pregršt ilustracija i informacija o raznim izdanjima i prijevodima ovog klasika britanske fantastične književnosti. Ovo anotirano izdanje teško se može usporediti sa bilo kojim drugim domaćim izdanjem. Autor je postavio temelje suvremene fantastične književnosti i bio uzor za mnoge druge pisce poput Guya Gavriela Kaya, Neila Gaimana, Tada Williamsa...

Radnja prati avanture hobita Bilboa Bagginsa kojeg čarobnjak Gandalf Sivi preporučuje patuljku Thorinu Hrastoštitu kao člana družine kao korisnog obijača. Bilbo isprva nije oduševljen pomisli da napusti svoj topli i sigurni dom u Hobbitonu i pridruži skupini od trinaest patuljaka. Nakon što skoro prespava polazak na put, Bilbov avanturistički duh se budi i putovanje počinje.

Hobit je knjiga za djecu i mlade pisana u vrijeme drugog svjetskog rata i kao takva bogata je metaforama i pozitivnim porukama. Fantastična bića i zaplete autor je crpio iz mitova i tradicija Velike Britanije, te zemalja sjeverne Europe. Hobit je nezaobilazna literatura za sve ljubitelje fantastike, dok će bogato opremljeno anotirano izdanje lako osvojiti kolekcionare i obožavatelje. Posebnu vrijednost i draž ova knjiga nudi svim entuzijastima lingvistike i književnosti jer se uz tekst romana nalazi biografija i razvoj djela kroz godine, preko granica i nacija uz prikaze likovnih ilustracija i autorovih reakcija na iste. 

Ocjene

Komentari

od Buffybot

0 0 0 0

Harry Potter i ukleto dijete

Knjiga se nadovezuje na planetarno popularni serijal Harry Potter britanske autorice J.K. Rowling. Tematski se može usporediti sa serijalom Wicked autora Gregory Macguirea čija je brodwayska mjuzikl adaptacija dijelo Winnie Holzmann i Stephena Shwartza. Premda se fantastični dramski tekstovi poput Sna Ivanjske noći ili pak adaptacija Narnijskih kronika mogu usporediti kao kazališne izvedbe, ova knjiga scenarija jedna je od rijetkih koje su originalno zamišljene kao predstava i tek naknadno izdane u takvom obliku.

Radi se o objavi kazališnog scenarija prema kojem se u kazalištu Palace u Londonu izvodi istoimena predstava. Ovo je jedina knjiga serijala Harry Potter namijenjena dramskoj izvedbi. Radnja djela odgovara zadnjoj knjizi Harry Potter serijala i direktno se nastavlja na prolog sedme knjige Harry Potter i Darovi smrti.

Radnja knjige Harry Potter i ukleto dijete odvija se skoro dvadeset godina nakon kraja knjige Harry Potter i Darovi smrti. Harry Potter je otac troje djece i upravo se sprema poslati najmlađeg sina Albusa Severusa na prvu godinu škole u Hogwarts. Radnja prati Albusove prve korake u školi i neprilike nakon što biva smješten u školski dom Slytherin. Upoznajemo djecu i potomke još nekih likova iz Harry Potter serijala. Okosnica radnje zapravo su posljedice poraza Voldemorta i životi djece koji su odrasli slušajući razne priče i legende o tome što se zapravo dogodilo.

Termin Ukleto dijete je višestruk i može se primjeniti na više likova, te ga autori koriste kako bi manipulirali očekivanjima publike, odnosno u ovom slučaju čitatelja.

Lik Albusa Severusa Pottera jednim dijelom ostaje nedorečen zbog formata u kojem je djelo pisano – tijek misli, zaključci i odluke lika ostavljaju nepotpun dojam na čitatelja i samim time loše se odražavaju na doživlja djela. Neki likovi poput Scorpiusa Malfoya brilijiraju u formi britkih dijaloga i samim time odvlače pažnju i simpatije čitatelja, dok glavni negativac zbog nedostatka opisa ambijenta i likova ostavlja dosta slab dojam. U takvim situacijama osjeti se nedostatak neverbalne komunikacije koju na pozornici inače izvodi glumac.

Čitatelji će se trebati prilagoditi na doživljaj radnje u dramskom tekstu s obzirom da su sve prijašnje knjige pisane u obliku romana. Djelo uz dobro poznate likove predstavlja nove protagoniste na već poznatima lokacijama tako da se čitateljima dosta lagano uživjeti u izgled scenografije.

Radi se o štivu koje će svaki odani obožavatelj Harry Potter serijala željeti imati u svojoj kolekciji.

Ocjene

Komentari

od Buffybot

0 0 0 0

Djevojka sa svim darovima

Za razliku od djela poput Svjetski rat Z i planetarno popularne franšize Živih mrtvaca koji su zadnjih nekoliko godina gospodarili velikim i malim ekranima, ovaj roman bez nastavaka svoju ponešto drugačiju premisu armagedona zasniva na primjerima iz žive prirode. Autor je veteran pisac za grafičke novele poput Lucifera i Hellblazera, te Marvelovih izdanja.

Glavni lik romana je djevojčica Melanie koja živi poput zatvorenika u tajnoj vojnoj bazi. Prema njoj se obraćaju sa direktnim i jasnim uputama i to sve pod ciljnikom vatrenog oružja. Jedina Melanina radost je školski sat kod gospođice Justinau. Melanie i ostala djeca u bazi dio su znanstvenog istraživanja. Kada se dogodi najgore i u bazu provale horde nemrtvih zombija, jedina nada za spas biva upravo Melanie. Njezina motivacija je ljubav prema učiteljici gospođici Justinau, a okorjeli vodnik Eddie Parks koji preuzima vodstvo nad šačicom preživjelih nije sklon vjerovati njezinim dobrim namjerama. Uz njih je još i znanstvenica doktorica Caldwell čiji interes za Melanie može završiti samo sa Melanie u malim komadićima potrebnim za proučavanje na mikroskopskim stakalcima.

Radnja prati pokušaje grupice preživjelih da se kroz ruševine i ostatke civilizacije probiju do sigurnog utočišta. Izmjena moralnih nazora odgovornosti i znanosti likova kroz putovanje nagnat će čitatelje na razmišljanje.

U moru distopijskih i postapokaliptičnih romana koji su objavljeni u zadnjem desetljeću, ovaj se ističe glavnim protagnistom koji je djevojčica tinejdžerske dobi. Samim time čitatelji lagano slijede proces učenja i zaključivanja glavnoga lika i razvoj radnje kroz knjigu. Elementi hororra i akcije izmjenjuju se kroz cijeli roman. Likovi su karakteristično ljudski i slijede određenu tipologiju. Interesantno štivo za sve ljubitelje distopijskih romana sa elementima horora i apokaliptičnih scenarija.

Ocjene

Komentari

od Buffybot

1 0 0 0

Tirlogija Tama u meni

Trilogija Tama u meni sastoji se od knjiga Tama u meni, Divlje u meni i Ljubav u meni. Radi se o urbanoj fantastičnoj književnosti za mlade čija je okosnica radnje sukob između dvije frakcije vještica Crnih i Bijelih. Magija je stvarna, a vještice žive usporedo s ljudima, ali u tajnosti. Svijet vještica kompleksan je ne samo zbog magije nego i zbog političkog ustorja, te mnoštva živopisnih likova. Za razliku od sličnih fantastičnih serijala koji se odvijaju u izmišljenim svijetovima ili pak na američkom kontinentu, ovdje se radnja proteže kroz europske zemlje. Radnja počinje u Velikoj Britaniji, nakon čega pratimo putovanje kroz razne europske zemlje poput Španjolske ili pak Švicarske. Knjige vrve prekrasnim opisima europskih gradova i pejzaža koji privlače pažnju čitatelja na ljepote Europskih krajolika

U prvom dijelu trilogije Tama u meni, upoznali smo Nathan Bryna – abominaciju svijeta vještica. Omržen od strane gotovo svih, te s četrnaest godina zatvoren u kavez, poput životinje, Nathan je iz prve ruke iskusio da Bijele vještice nisu simbol za dobro i ispravno. Utrka za preživljavanje njegovog sedamnaestog rođendana koji za svaku vješticu predstavlja otkrivanje vlastitih moći uz pomoć obitelji predstavlja predstavlja opasan izazov jer Nathan je sin najopasnije Crne vještice – zloglasnog ubojice Marcusa.

Drugi dio trilogije Divlje u meni, nastavlja u napetom tonu nakon kraja knjige Tama u meni. Divlje u meni predstavlja Nathanovu borbu sa vlastitim moćima. Odlučan da spasi Annalise koju je zatočila Crna vještica Mercury, niti ne sluti opasnost rata koji se sprema u sve ćešćim sukobima i progonima Crnih vještica. Divlje u meni vrvi akcijskim scenama i napetim zapletima. Svaki korak je opasan i nikome se ne može vjerovati, pa čak ni vlastitim moćima.

Nakon prva dva dijela Tama u Meni i Divlje u meni, Sally Green svoju trilogiju o vješticama privodi kraju. Zadnja knjiga trilogije Tama u meni privodi kraju rat između Bijelih i Crnih vještica. Sedamnaestogodišnja nada Saveza, vještac Nathan Bryn polako se gubi ubijajući Bijele vještice i tražeći Annalise koja ga je izdala na nezamisliv način. Bijele vještice su u nemilosrdnom progonu Crnih i nitko nije siguran. U gerilskim sukobima između Crnih i Bijelih, isprepliću se istine i laži, a granica između ljubavi i mržnje polako se gubi. Ljubav u meni kulminacija je napete i emotivne trilogije Tama u meni.

Vrtoglave izmjene akcijskih i dirljivih scena koje su bile dio prva dva nastavka ovdje su još izraženije. Emocionalno provokativna i duboko dirljiva priča o Nathanu Brynu zadovoljit će sve ljubitelje dramatične fantastike. Ljubav u meni velikim je dijelom priča o ljubavi koja će izmamiti suzu i onim najotpornijima. 

Ocjene (1)

Respektira (1): Bastet

Komentari

od Buffybot

0 0 0 0

Saga - knjiga prva

Ova nagrađivana serija grafičkih romana zadnjih je godina osvojila mnoge čitatelje. Saga, kao što joj i ime govori, temama obuhvaća više žanrova – ratni poput romana Sjever i jug, ljubavni poput Priča sa zapadne strane i naravno fantastičnih poput Princeze nevjeste. Žanrovski ovu su knjigu više puta hvalili zbog izvrsnog spoja fantastike i znanstvene fantastike, a svojom je impresivnom i kompleksnom pričom osvojila i one najopreznije čitatelje kada su u pitanju stripovi i grafički romani.

Fantastični glavni likovi Marko i Alana pripadnici su dviju zaraćenih strana i premda njihova priča samo na trenutak podsjeća na onu Romea i Julije, njihove pustolovine nisu sa ovoga svijeta. Marko i Alana nalaze se usred podužeg i krvavog galaktičkog rata i uza sve prepreke uspiju se zaljubiti i začeti dijete. Glavni pripovjedač priče upravo je njihova kćerka Hazel, koja prepričavajući njihove pustolovine ujedno stvara najnapetije završetke poglavlja. Uskoro Alana, Marko i Hazel postaju najtraženiji bjegunci zbog same činjenice da su svojom vezom ugrozili planove zaraćenih strana. Za petama su ima razni lovci na nagrade, poneki bivši ljubavnici, rodbina i mnogi drugi.

Uz svemirska prostranstva i pregršt različitih inteligentnih vrsta osim Alane i Marka autori predstavljaju razne simpatične i malo manje simpatične likove koji bi mogli biti nositelji radnje vlastitih priča.

Grafički roman u nastavcima Saga zadovoljit će ljubitelje znanstvene fantastike, ali i one koji uz futurističku pozadinu svemirskih prostranstava vole snažne i samostalne likove sa ljudskim manama i vrlinama.

U izdanju Naklade Fibre prva knjiga Saga sadrži prva tri dijela sa ukupno osamnaest poglavlja priče i dodatnim poglavljem koji otkriva čari procesa nastanka grafičkih romana. Ozbiljan i ineligentan pristup temi namjenjen je zrelijoj publici i sadrži teme i prikaze koji nisu namijenjeni djeci.

Savršeno štivo za one koji žele probati čitati roman u stripu prvi puta.

Ocjene

Komentari

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se