3 10

Dnevnik citanja: rujan 2015.

Podijeli na mrežama

Na čitanje vas sigurno ne treba poticati, dragi naši Imaginarci, stoga podijelite s nama knjige koje čitate ovog mjeseca. Predlozite, savjetujte, recenzirajte, kritizirajte, dajte nam ideje za vlastite popise must reada. Jako nas zanima što čitate i veselimo se vašim analizama... :-)

Napiši analizu

Analize (3)

od TatjanaBN

6 2 0 4

Na Zapadu ništa novo

 Roman njemačke autorice Julie Franck, „Zapad“, u hrvatskom je prijevodu objavljen početkom ove godine. Uobičajeno, isprva ga nije bilo na policama u knjižnici, tako da sam već gotovo i zaboravila na njega, i naletjela na knjigu baš ovih dana. Pokazalo se da prikladniji trenutak za čitanje ove knjige nije moguće ni zamisliti. U vrijeme kad tisuće ljudi ostavljaju sve za sobom kako bi potražili bolji i mirniji život u navodnom europskom Eldoradu, nije zgorega pročitati roman o izbjeglicama iz istočne Europe, koji su 70-tih godina 20. stoljeća pokušavali ostvariti bolji život u toj istoj obećanoj zemlji Zapada, SR Njemačkoj. Paralela je gotovo zastrašujuća.

 Kroz roman upoznajemo nekoliko likova, svakog sa svojom životnom pričom, ali te priče nisu čitatelju servirane kao na tanjuru, već ih saznajemo kroz dijaloge, unutarnje monologe, kratka prisjećanja na prošlost i reagiranja na sadašnjost. Svako poglavlje ispričano je iz perspektive jednog od 4 glavna lika. To su: Nelly Senff, samohrana majka s dvoje djece, čiji je nevjenčani suprug nestao na misteriozan način (službena verzija: samoubojstvo); Krystyna Jablonowska, poljska glazbenica koja je svoj život i život svoje obitelji podredila liječenju smrtno bolesnog brata; introvertirani bivši glumac Hans Pischke; te John Bird, agent CIA-e koji ispituje pridošlice po dolasku na velebni Zapad. Jer ondje je svatko tko dolazi s Istoka potencijalni špijun (ipak smo u 70-tima, i usred Hladnog rata).

 A pridošlice, migranti, izbjeglice, bez obzira kako ćemo ih nazvati, ne mogu samo tako prijeći granicu. Da bi prešli s Istoka na Zapad, moraju proći dugotrajne, ponekad i ponižavajuće procedure (vrlo mučan opis  već u prvom poglavlju), a potom ih se smješta u Prihvatni centar. Ondje žive u zajedničkim stanovima sa sustanarima koje ne biraju sami, koriste zajedničku kuhinju, nemaju kućanstvo ni dom u pravom smislu riječi, hranu nabavljaju na bonove, dobivaju rabljenu odjeću, a potraga za poslom je gotovo uzaludan trud. Nelly je kemičarka, doktorica znanosti, ipak, jedini posao koji joj je ponuđen je – pomoćnica u trgovini pićima. Krystyna je akademska glazbenica, no svoj instrument (violončelo) je morala prodati kako bi platila dokumente za prelazak granice, i sad radi u restoranu brze hrane. Hans Pischke ne radi ništa i uopće ne izlazi iz prihvatnog centra. Nellyna djeca pohađaju lokalnu školu gdje doživljavaju brutalno zlostavljanje vršnjaka.

 Julia Franck i sama je kao djevojka emigrirala iz Istočne Njemačke na Zapad. Za pisanje ovog romana vjerojatno nije morala puno izmišljati. Atmosfera sivila, beznađa i apatije savršeno je pogođena. Migranti – jer oni to jesu, iako ih se na ponekom mjestu u romanu naziva i izbjeglicama – ne uspijevaju se uklopiti u blještavilo života na Zapadu, sva njihova zbilja je prihvatni centar, čiju rampu ne smiju prelaziti bez javljanja portiru, a noću su im izlasci zabranjeni. Pokušaji da svoj život učine nešto boljim uglavnom ostaju samo na maštanjima. Lokalno stanovništvo ih ne prihvaća, smatra ih glupima ili čak zaraznima (pa tako Nellyna djeca u školi dobivaju posprdan naziv „istočna kuga“). Strah od zaraze tumači se objektivnim okolnostima, „političkom izoliranošću“ grada (zapadnog Berlina), što ipak prelazi u paranoju od virusa koji se možda uzgajaju negdje u laboratorijima diljem Rusije. Srž cijele situacije ipak je sadržana u nekoliko rečenica koje Hans upućuje Nelly negdje pred kraj romana:

„Mi smo ovdje u prihvatnom centru, ne na Zapadu.“ Hans je prekrižio ruke. „Ti si možda otišla s Istoka, a ja iz tamošnjeg zatvora. Ali gdje si završila? Zar nisi primijetila da stanujemo u centru okruženom zidom, usred zemlje okružene zidom. Zar misliš da je ovdje unutra, unutar zida, zlatni Zapad, velika sloboda?“

 O ravnodušnom i nezainteresiranom stavu Zapada prema Istoku možda najbolje govore scene iz bolnice, kamo Nellyin osmogodišnji sin dospijeva nakon što su ga vršnjaci u školi brutalno pretukli. Dok liječnik sumnjičavo ispituje Nelly, sumnjajući na obiteljsko zlostavljanje, majka jednog od počinitelja dovodi sina u odgojno-poučnu ispriku, ali ta „isprika“ nije ništa više od pukog ispunjavanja forme. S druge strane, Nellyna pasivnost u cijeloj situaciji upravo je zastrašujuća.

 Ovakvih i sličnih prizora u knjizi je mnogo, moglo bi ih se prepričavati do unedogled, kao kakve parabole o odnosu domaćih i došljaka. Ovo nije roman koji kritizira, ni totalitarni Istok, ni ravnodušni Zapad, već u središte postavlja odnose tih dviju sredina. Pad Berlinskog zida promijenio je mnogo toga na političkoj karti Europe, ali, kako možemo vidjeti iz aktualne situacije s bliskoistočnim izbjeglicama, u glavama ljudi nije se promijenilo gotovo ništa. Vjerojatno ni neće. A knjiga poput ove mogu i nama poslužiti da se pogledamo u zrcalo, bez obzira što nam se možda ne sviđa ono što bismo u odrazu mogli vidjeti.

Ocjene (8)

Respektira (6): NinaM, monstrum, darel, BoriciOmis, sthagon, ucitajse

Slaže se (2): NinaM, darel

Komentari (4)

5

Od ucitajse

Aktualna tema za čitanje o kojoj, baš kako si rekla, trenutak ne bi mogao biti prikladniji. Stavljam na popis za knjižnicu!
10

Od darel

Slazem se s prethodnim :-)
4

Od NinaM

Oo da.."obećani" Zapad. Nevjerojatno kako nas knjige znaju odabrati u pravo vrijeme. Pročitala...i da, to je to. Rečeno je sve u analizi. :) Ostane samo gorak okus zbog toga što se gotovo ništa od tada nije promijenilo.

od Tina987

3 2 0 4

Jonathan Tropper: Sad te ostavljam

Sad te ostavljam priča je o gubitku i odnosima među ljudima. Glavni lik je Judd, kojeg je žena ostavila zbog njegovog šefa, umro mu je otac, a on se sastaje s obitelji kako bi sjedili šivu. Svaki član obitelji je drukčiji i ima svoju priču, svoje probleme. Ne slažu se svi najbolje. I to je otprilike to što mogu reći o sadržaju bez da spojlam knjigu.
Moram priznati, čitajući kratak sadržaj očekivala sam nešto drugačije, življe, bolje. Sam početak me osvojio, knjiga je puna humorističnih opaski, ali i mudrih promišljanja o životu, ima stvarno odličnih misli i poanti. Međutim, tijekom cijele knjige mi je nešto falilo. Kao da je previše siva, mlaka, bezlična. Dijalozi među likovima su neuvjerljivi, nema tu neke stvarne emocije zbog smrti oca. Svijetli trenutci su upravo te opaske i misli, ali nekako ih proguta monotonija priče, koja me nije nikako "kupila".
Po ovoj knjizi snimljen je i film "This Is Where I Leave You" pa tko voli nek' izvoli :)

Ocjene (5)

Respektira (3): darel, RereG, ucitajse

Slaže se (2): monstrum, RereG

Komentari (4)

5

Od ucitajse

Kratko i jasno :) Usput, mislim da ti je analiza pod krivom temom, no nije to ništa što se ne bi dalo srediti :)
3

Od Tina987

Hvala ti :) Da, vidim sada i ja, u pravu si, samo nikako da nađem opciju za premjestiti je na pravu temu, nadam se da će netko od administratora to uspjeti riješiti ili barem meni javiti kako da to ispravim :)
5

Od ucitajse

Nema opcije, samo se javi nekom od admina pa će oni srediti ;)

od ucitajse

5 0 0 0

Zlatni mjesec

Lari Mari u svojoj su se drugoj knjizi iz njihovog ciklusa 'proze koja liječi' odlučile uhvatiti ukoštac sa temom zlostavljanja i života sa zlostavljačem u obitelji, dotičući se još nekih jednako teških tema i prezentirajući nam čitavu plejadu raznolikih i posve nevjerojatnih likova i njihovih karaktera.

Priča ide ovako:

Kiron je inkasator TV pretplate koji je dobio zadatak naplatiti dugovanja jednog vrlo neugodnog pretplatnika, kojeg svi njegovi kolege izbjegavaju i s kojim još nijedan od njih nije dospio izaći na kraj. Pretplatnik o kojem je riječ je zlobni starac čiju kuću mještani nazivaju 'kućom strave'. Kiron ne zna što da očekuje od ovog starca, niti zna što bi mogao naći kad uđe u njegovu kuću koju svi izbjegavaju, ali je odlučan da to ipak učini i da obavi posao koji su ga poslali obaviti, ne bi li tako usput i zadivio svoju šeficu. Jednom kad konačno kroči u tu 'kuću strave', Kiron je potpuno nepripremljen na ono što tamo nalazi, a to je nijema djevojčica Luna, koja je očito bila često zanemarivana i tko zna što još, te ju Kiron čvrsto odlučuje nekako zaštititi, u tom trenutku još nesvjestan da će ga ta odluka uvući u obiteljsku dramu koju ne bi mogao zamisliti ni u najgorim noćnim morama.

Prva zanimljiva stvar koja mi je 'upala u oko' je izbor zanimanja glavnog protagonista, Kirona. Inkasator TV pretplate jedna je od najomraženijih osoba u našem društvu, većina ljudi ih izbjegava i prave se da nisu kod kuće kad im on pozvoni na vrata, te općenito kod ljudi (barem većine) prema njima vlada neki osjećaj animoziteta. A Lari Mari su, eto, inkasatora TV pretplate učinile svojim glavnim protagonistom, koji bi još k tome trebao biti pozitivan lik i čitatelju se svidjeti. Hrabro. :)

Ova je knjiga nevjerojatan teatar apsurda, na čijoj pozornici se, jedan za drugim, pojavljuju sve nevjerojatniji likovi, od kojih jednostavno ne znaš koji je gori karakterom, a svi su usto povezani još nevjerojatnijim obiteljskim vezama kojih se ne bi dosjetile ni najbolje TV sapunice. Malo je reći da je obitelj opisana u ovom romanu disfunkcionalna, ona je sastavljena od posve nespojivih članova, od kojih je svakoga od njih briga jedino za svoju vlastitu dobrobit i ispunjenje vlastitih želja, dok za ništa i nikoga drugoga ne mare. Kako nas autorice, malo po malo, upoznaju sa svakim od tih likova, postaje nam sve jasnije zašto je kuća s početka priče dobila naziv 'kuća strave'.

Sveprisutno zlo u ovoj obitelji počinje od oca zlostavljača, koji je svojim ponašanjem, nedostatkom ljubavi i egoizmom uspio povrijediti i otjerati sve i svakoga od sebe, osim sirote male Lune, svoje unuke, za koju se još jedino skrbi, no i to samo zato jer ima svoje razloge i očekuje neku korist od toga što to čini. Njegove dvije kćeri, odrasle u takvom otrovnom ozračju i ostavši bez majke, naučile su kako pobjeći od stvarnosti svaka na svoj način, jedna tražeći utjehu u drogama, a druga zatvarajući oči pred svime što ne želi vidjeti. Ne znajući za drugo, i one su odrasle u jednako grozne osobe, sklone iskorištavanju svega i svakoga za svoju osobnu korist i ne mareći za druge. Potrebna je izrazita vještina da bi se baratalo ovakvim gnjusnim likovima, uspijevajući nam pri tome na tren ili dva prikazati i neku njihovu dobru (ili ako ne baš dobru, onda barem neku ne posve zlobnu) osobinu ili čin, a tu vještinu Lari Mari itekako posjeduju i njome se maestralno služe.

Radnja sporo počinje i klupko ove priče polako se odmotava. Potrebno je neko vrijeme da upoznamo sve likove i polako počnemo uočavati sve poveznice među njima, a jednom kad se radnja zahukta i događaju i njoj pokrenu, više nema zaustavljanja.

Jedina stvar koja mi je bila malo 'too much' u ovoj priči je pojava Kironovog brata kao 'puppet mastera' koji vuče konce iza određenih događaja, mislim da on jednostavno malo previše zapetljava cijelu tu priču, ona bi ostala jednako dobra i bez njega. Ono, pak, što me iznenadilo i što mi se dodatno svidjelo je sam kraj romana, koji je bio izvršen u mračnom stilu Edgara Allana Poea i poslužio kao maestralna točka na i svim događajima u njemu.

U konačnici, ovaj roman me se baš dojmio, svidjela mi se i njegova apsurdnost i njegova ironija, povremene doze crnog humora koje se kroz njega provlače, pa čak i oni predvidivi dijelovi, jer su autorice sve to skupa sjajno posložile u prilično neobičnu i čudnovatu cjelinu koja u trenucima zapanjuje, u trenucima vas užasava, a u trenucima vas na neki mračan način i zabavlja.

Šteta što su tvorci Kiklopa ove godine, u trenucima u kojima je domaće izdavaštvo u ozbiljnoj krizi i kada im je svaka ruka pomoći i više no dobrodošla, odlučili podviti rep i ne dodijeliti tu književnu nagradu, jer sada nikada nećemo saznati bi li se "jednookom" kipiću kojeg su Lari Mari osvojile za svoj prvi roman pridružio još jedan.

Ocjene (5)

Respektira (5): JosipLabas, BoriciOmis, brainiac, darel, MiraLaFu

Komentari

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se