5 5

Dnevnik čitanja: zima 2016./'17.

Podijeli na mrežama

Ne sumnjamo da čitate punom parom. Svi su sastojci tu: temperature ispod ništice, ili oko nje, kratki dani i duge noći, tople kuće i čarobni napici u vidu čaja ili kakaa, te možda topla dekica ispod koje stranice kao da se okreću same od sebe. Iako smo pripremili nekoliko knjiga kao obavezne za čitanje, više nego ikad potrebna nam je vaša preporuka naslova za "gutanje" ove zime. Što čitate? Podijelite s nama svoje osvrte, oduševljenje, razočaranje...

Napiši analizu

Analize (5)

od ucitajse

6 1 0 3

Kako je dobro čitati te opet!

Sjećam se, 2007., dana kada je izašla posljednja, sedma knjiga o malom čarobnjaku kojeg je zavolio cijeli svijet. Algoritam ju je u prodaju, ako me sjećanje ne vara, pustio točno u 1 iza ponoći, a za tu se priliku ispred Algoritma u Gajevoj ulici u Zagrebu stvorio dugačak red ljudi svih dobi i uzrasta koji su željno iščekivali trenutak kada će se sedmi Harry konačno naći u njihovim rukama (myself included). Sve otada, nijedna knjiga, niti jedan serijal, nije uspio to ponoviti i u čitateljima pobuditi takav interes, takav uzbuđeni zanos.

Sada, 10 godina kasnije, imamo priliku pročitati nastavak fantastične, čarobne priče za koju smo mislili da je završena. Nije li to apsolutno genijalno? :D

Osim ako ste posljednjih godinu dana živjeli ispod kamena, sigurno ste već čuli sve i svašta vezano uz ovu novu knjigu o Harryu. Moram priznati da me zapanjila činjenica koliko je bilo negativnih komentara ljudi koji su je pročitali i opisa razočaranja, pa čak i ljutitih pisama upućenih J.K. Rowling, a sve zbog toga jer - ova knjiga nije roman. (?!)

Da, ova knjiga nije roman. Ova knjiga nije nastala planski, ona je svojevrsni dar svim onim HP fanovima koji nisu u mogućnosti doći na londonski West End i pogledati kazališnu predstavu za čiju svrhu je tekst ove knjige nastao. Ona je posebni scenarij koji su glumci u predstavi koristili na probama - dramski tekst, kazališna drama. Također, autorica nije J.K. Rowling. J.K. je, uz Jacka Thornea i Johna Tiffanya, napisala "samo" priču koja je kasnije adaptirana u scenarij namijenjen izvedbi na kazališnim daskama, a autor scenarija je Jack Thorne (koji je zaslužio, stoga, i da mu ime bude otisnuto, ako već ne najvećim, onda barem ne najmanjim fontom na naslovnici same knjige!). No, ovoj knjizi ne manjka nimalo one čudesne 'Potterovske' magije koja je obilježila sve prethodne knjige i navela nas da se bespovratno zaljubimo u fantastičan svijet čarobnjaka J.K. Rowling.

Ali nekim ljudima, eto, strašno smeta to što je ovo drama, pa je i pisana u obliku drame, a ne roman, kako su očekivali, i zahtijevaju da J.K. napiše roman umjesto drame. Seriously?!

19 je godina prošlo otkad je Harry završio svoje školovanje u Hogwartsu i porazio Voldemorta. Sada je u srednjim godinama, zaposlen u Ministarstvu magije, sretno oženjen s Ginny i otac troje djece. Njegov srednji sin, Albus, upravo kreće u Hogwarts, baš kao i Rose, kći Rona i Hermione, te Scorpius, sin Draca Malfoya. Svaki početak i pokušaj uklapanja u novu sredinu je težak, a kada si sin najpoznatijeg čarobnjaka koji je, uz to, spasio svijet, još je teže. Albus se teško nosi sa svačijim očekivanjima i čini mu se da sve što napravi, napravi krivo. Pa tako upadne u krivi dom, sprijatelji se s krivim ljudima, uplete u opasnu avanturu koja zaobilazi granice vremena i, čineći to, izvrne čitav čarobnjački svijet naglavce. Jer, s vremenom se ne treba petljati, ali, uz pomoć prijatelja, možda Albus sve ipak uspije popraviti - prije no što bude prekasno.

Ne mogu vam ni opisati koji je užitak bio ponovno se družiti s dragim mi likovima iz Harry Potter serijala. Generacija likova koji su u centru zbivanja se možda malo izmijenila, ali sve ostalo u ovoj priči ostalo je isto. Uzbudljiva pustolovina, opasnosti koje vrebaju iz mraka, čvrste spone prijateljstva koje pobjeđuju sve prepreke, neponovljiva magija, čarobni svijet, vječni sukob dobra i zla... sve je ponovno tu. Sve ono što romane o Harryu čini tako čarobnima nalazi se i u ovoj knjizi. I sve je naprosto - sjajno.

Pomislili biste da, nakon svega kroz što je Harry prošao dok je odrastao u Hogwartsu i svega što je učinio, nakon što se pokazao drugačijim nego kakvim su ga vidjeli svi oni koji su ga zafrkavali i rugali mu se u školi; da će nakon 19 godina situacija biti drugačija. Ali i sadašnji su klinci i mali čarobnjaci jednako skloni ruganju i obilježavanju vršnjaka koji su drugačiji od drugih, baš kao što se to događalo i Harryu. U tome se sjajno vidi i poveznica s našim običnim svijetom: ljudi će uvijek biti skloni etiketiranju drugačijih od sebe, ali knjige o Harryu nas cijelo vrijeme uče da, koliko god nas netko maltretirao i rugao nam se, kad-tad ćemo to nadići i ostvariti svoj puni potencijal, na zla podbadanja se ne trebamo obazirati, a kad zagusti, prijatelji su uvijek tu da nam uskoče u pomoć.

Ova knjiga nam govori o tome kako je teško živjeti pod teretom - prošlosti, slave, svojih djela. No, ta nas prošlost ponekad prati što god mi učinili da je se riješimo. No, ono što će nas ova knjiga također naučiti je to da se s prošlošću možemo nositi, pogotovo kada uz sebe imamo prijatelja koji će s nama podijeliti taj teret. Osma nas knjiga, baš kao i prvih sedam, podsjeća na važnost prijateljstva, koje je u biti najvažniji 'lik' u svim romanima o Harryu. A iz Albusove male avanture vidjet ćemo točno što bi se bilo dogodilo da su se neka prijateljstva ili neki njihovi dijelovi bili promijenili - i to neće biti baš lijep prizor.

Ne znam, nazovite me pristranom, jer zaista volim čitav ovaj serijal, ali ovaj njegov najnoviji dodatak, po meni, može bez problema stati uz bok svim ostalim knjigama. Sjajno nadopunjuje svima nam dragi serijal, sjajno je smišljen i sjajno se nadovezuje na cijelu priču, bez obzira na vremenski odmak, način pisanja i promjenu autora. Ako ste voljeli Harrya, ne vidim niti jedan razlog zbog kojeg ne biste mogli zavoljeti i ovog Harrya, jednakim žarom i jednako snažno.

Ova je knjiga - ukratko - fantastična. Nemojte se obazirati na sve ono loše što je o njoj napisano i upustite se u još jednu avanturu u kojoj ćete se družiti s Harryem, Ronom i Hermione, kao i njihovim društvom pojačanim novim, jednako sjajnim likovima. Pa što ako se radi o drami? Radi se o jednoj zbilja fantastičnoj drami! Voljela bih vidjeti kako ovo djelo izgleda kad 'oživi' na pozornici.

Oslobodite se svih predrasuda i pročitajte nastavak priče koja je čitalačkim žarom zapalila cijeli svijet. Znate i sami da će vam biti žao ako to ne učinite. ;)

Ocjene (7)

Respektira (6): ljubi, darel, sthagon, Vjeran, Marta, TatjanaBN

Slaže se (1): darel

Komentari (3)

6

Od Vjeran

Respekt za entuzijazam. I meni je HP izrazito drag i uživao sam u njegovim avanturama. Ali ovaj "scenarij" doživljavam kao prevaru i sredstvo dodatnih zgrtanja novaca unatoč jasnim ugovornim obvezama. Zato on neće proći kroz moje ruke. Pozdrav!
10

Od darel

Ja ga ne doživljavam nužno kao prevaru. Nekako kao zgodnu dopunu prijašnjim knjigama, na način što je bilo s Harryjem nakon svih tih godina. Neko približavanje svijeta Pottera novim generacijama čitatelja koje nisu uz njega odrastale.
10

Od darel

I vjerujem da je fantastičan na pozornicu, za što mu je i namjena :-)

od TatjanaBN

6 1 1 3

Opravdana očekivanja

Kristian Novak, „Ciganin, ali najljepši“, Naklada OceanMore 2016.

Priznajem da sam s malom zadrškom iščekivala objavljivanje ovog romana. Nakon velikog uspjeha „Črne mati zemle“, uz visoko postavljenu letvicu, nije lako zadržati istu kvalitetu. Uostalom, još davno je Roger Martin du Gard napisao: „Teškoća nije bila u tome što smo bili netko, već kako da to i ostanemo.“

Na moje olakšanje, Novak je zadržao svoje visoke kriterije i nije popustio pod uspjehom prethodnog romana, niti pokušava živjeti na staroj slavi. Baš suprotno, prvi dojam nakon čitanja „Ciganina“ je da je u ovom romanu otišao korak dalje – od individualnog prema kolektivnom, od lokalne problematike prema globalnoj, a aktualnost one grane priče, koja se tiče izbjeglica s Bliskog istoka zapanjila me tim više ako se uzme u obzir da je ovaj roman počeo pisati prije velikog izbjegličkog vala 2015.

Kako se već može saznati i iz prikaza na ovitku, cijelu radnju pripovijedaju četiri lika. Milena, žena na pragu 40-tih, s propalim brakom i propalom karijerom iza sebe, povratnica u rodno selo. Nuzat, kurdski izbjeglica iz Mosula. „Konferencijski“ i prilično isfrustrirani policajac Plančić iz Zagreba, uključen u rješavanje ubojstva u Međimurju, posla za koji se ne osjeća dovoljno kompetentan. I Sandokan Ignac, Sandi, Ciganin iz zaseoka Bukov Dol (ili Đinjc, po bajaškom). U prvi mah i nije baš jasno što je zajedničko ovim likovima (osim veze Milene i Sandija, što otkrivamo već u prvim poglavljima), ali razvojem priče, prave krimi-priče, složene bolje nego u mnogim popularnim krimićima, pripovijesti ovih likova isprepliću se u jedinstvenu nit, a roman vuče i vuče na daljnje čitanje. Svako poglavlje pripovijeda netko od ova četiri lika, a kompozicija romana tako je složena da se isti pripovjedač nikad ne pojavljuje u dva uzastopna poglavlja, što daje odličnu dinamiku.

Jedna od glavnih kvaliteta ovog romana je u tome što osim dobro osmišljene krimi-priče daje i dobro objašnjenu  društvenu pozadinu. Odnos domicilnog stanovništva u Međimurju prema Romima, opis romskih naselja i vrlo snažan, iako težak, prikaz uzroka njihove izoliranosti, uvjerljivije nego što samigdje dosad mogla pročitati.

Ali osim ovih nacionalnih momenata (odnos Roma i domicilnog stanovništva plus  tematika izbjeglica s Bliskog istoka), kroz lik policajca Plančića Novak je zahvatio i hijerarhijske odnose u policiji, odnose policajaca s lokalnim stanovništvom, lokalne moćnike, te pogotovo snagu medija i društvenih mreža  u formiranju javnog mišljenja (prikazanih u scenama čitanja facebook-statusa u wc-u). Plančićeva poglavlja najviše donose taj aspekt krimi-priče. Moram priznati, usprkos Novakovom majstorskom načinu pisanja i postupnog  otkrivanja detalja, nisam se mogla oteti dojmu da su policajci ispali prilične šeprtlje (pa i ključno objašnjenje slučaja im je „palo s neba“, zahvaljujući „curi koja radi doktorat“). Kao da su se više bavili međusobnim prepucavanjima, nego rješavanjem pravog problema. Krajnji rasplet ostaje dosljedan cijelom tijeku romana i ne donosi razriješenje, više kiseli kompromis s povećom dozom licemjerja i gorčine.

Od četvero likova koji pripovijedaju priču jedan je, dakle, policajac iz Zagreba koji ima još malo veze s pravim, terenskim poslomi to ga frustrira. Drugi je Nuzat, Kurd iz Mosula, koji pripovijeda svoju priču o bijegu. Moram priznati, njegova priča mi je djelovala najdalja, najmanje osobna (iako ispričana u 1. licu), vjerojatno zbog  pomalo neujednačene dinamike pojavljivanja ovog lika kroz roman (Nuzatova poglavlja pristuna su u prva dva dijela romana, a nakon pojave krimi-zapleta  ovaj lik iščezava na dulje vrijeme). Dvoje likova koji apsolutno daju najveću težinu romanu su Milena, više u prvim dijelovima knjige, i Sandi, više u drugoj polovici. Milena, i sama sa svojim životnim brodolomom, vraća se u rodni Sabolščak kao đak-ponavljač, bez volje za novim početkom. Možda baš zato što je tako „po strani“ od seoskih zbivanja, može dati objektivniji prikaz te sredine. A ti prikazi najuvjerljiviji su u scenama iz frizeraja („zbor gospođa s pazusima“ osobito je dobra metafora za tu atmosferu).  Ne pamtim kad sam skoro naišla na tako uvjerljiv prikaz nemoći suočavanja pojedinca s većinskim stavovima.

Sandi, kao glavni predstavnik romske strane u romanu, u prvom dijelu ima uglavnom nijemu ulogu (bez puno riječi, samo kroz Milenino pripovijedanje), a svoj glas dobit će kasnije, u ispovijedima nalik snoviđenju, obraćajući se Mileninom djedu Japici, u uvjerljivo bolnim prikazima odrastanja u ciganskom getu i, kasnije, života na rubu kriminala (a često i preko ruba), sve u pokušaju održavanja egzistencije.  I ovdje je Novak uspješno izbjegao stereotipno opisno pripovijedanje, i dao je riječ samom liku, uz pravovremeno uveden efektan motiv pauka i njegove mreže.

Osim ova četiri glavna lika, kroz roman će prošetati još i brojni drugi, npr. romski seoski starješina koji odlučuje o svojim „podanicima“ i njihovoj budućnosti, lokalni moćnik  koji definira javno mnijenje, frustrirani i rezignirani policajci, seoske žene koje sjede ispod haube u frizerskom salonu, zlobno nazvane „gospođe s pazusima“. Novak je uvjerljivo aktualan, pa će tako svoje mjesto u romanu naći i zagrebački grafiti transkribirani na engleski („Mameetschu Tsigane“), pa čak i famozni šator u Savskoj. Najveći dio romana ipak je posvećen stvaranju slike seoske cjeline, naturalistički stvarne, mračne, ali i pritom ni najveći gad nije baš tako grozan, niti je nasilnik postao takav sam od sebe, već stjecajem životnih okolnosti.

Jedina zamjerka ovom romanu ne ide autoru, nego više uredniku. Međimurski dijalekt, tako originalno uveden u romanu „Črna mati zemla“, ima svoje bitno mjesto i u ovom romanu. Međutim, dok je „Črna mati zemla“ na kraju sadržavala rječnik dijalektalnih izraza, „Ciganin“ nema ništa slično (pojedine riječi ili rečenice na bajaškom prevedene su u zagradama na licu mjesta ,a kako takvih dijelova nema puno, to je bilo i najbolje rješenje). Iako dijalekt u ovom romanu nema tako značajnu ulogu kao u svojem prethodniku, ipak je dovoljno često zastupljen da bi zaslužio bar  popis najčešće korištenih  izraza, a što bi vjerojatno znatno olakšalo čitateljima s ne-kajkavskog govornog područja (naročito onima koji nisu pročitali "Črnu mati zemlu" i naučili neke izraze).

I za kraj – sasvim subjektivno – laknulo mi je kad sam tijekom čitanja shvatila da Novak nije iznevjerio očekivanja, već ih je ispunio, pa možda i nadmašio. Od početka sam navijala da knjiga bude dobra, jer sam u njezinom nastajanju i sama imala manju ulogu – i to u stručnom objašnjenju jednog od zaključaka istrage. Moja uloga tu nije bila osobito presudna, više kao putokaz, ali ipak mi je čast da sam makar i marginalno sudjelovala u nastajanju takvog djela i da svoje ime mogu naći u zahvali na kraju romana :-)

Ocjene (8)

Respektira (6): BoriciOmis, darel, marali, ucitajse, Marta, Vjeran

Slaže se (1): Vjeran

Ne slaže se (1): BoriciOmis

Komentari (3)

6

Od Vjeran

Ma da, to je to! Mene nije toliko smetao nedostatak kazala pojmova ali mogu se složiti s tobom. Nekome bi to jako puno značilo. Kad bih mogao, drugi respekt bih ti stisnuo zbog zadnjeg odlomka analize. Pozdrav i sretna ti 2017.!
5

Od TatjanaBN

Nije ni meni osobno smetao nedostatak rječnika, ali ipak sam pomišljala na čitatelje koje će dijalekt bez objašnjenja možda odbiti od čitanja... to je sasvim "tehnički" potez, nema veze s kvalitetom romana. Sretna i tebi 2017.!
10

Od darel

ti si i zvijezda izvan Imaginarija. veliki respekt :-)

od TatjanaBN

4 0 0 2

Jaume Cabré: Ispovijedam

Zvuči pomalo naivno ako kažem da me neka knjiga privukla zbog naslovnice, ali na ovogodišnjem Interliberu to je bilo tako - između ostalog, i zbog naslovnice. A na njoj je zid prekriven naslaganim knjigama, a dječak u košulji, prsluku i kratkim hlačama, zalizane kose na razdjeljak, proteže se na prste da bi dohvatio knjigu s jedne od najviših polica. Kad se tome pridoda i kratak sažetak na ovitku, u kojem se spominje skupocjena violina iz 18. stoljeća, i njezina uloga u sudbini različitih ljudi i obitelji kroz povijest, znatiželja je bila dovoljna da knjigu odmah kupim, bez čekanja na red u knjižnici.

Ovaj roman katalonskog pisca Jaumea Cabréa jedna je od onih knjiga koja me doslovno ostavila bez daha. Rijetko koja knjiga mi ostavlja tako jak dojam. Izuzetno opsežna (preko 700 stranica), čita se gotovo bez prekida, jedno poglavlje naprosto vuče drugo, a roman zadržava pažnju čitatelja i dugo nakon odlaganja na policu.

Ispripovijedan većim dijelom u 1. licu (iako je i to diskutabilno, malo više o tome kasnije), glavni lik romana, Adrià Ardevol, filozof, humanist, povjesničar, poliglot, čovjek iznimne erudicije, prisjeća se odrastanja u sumornoj barcelonskoj obitelji 50-tih godina, u stanu punom antikviteta, uz bogate, ali hladne, gotovo bezosjećajne roditelje. Iako je po sposobnostima iznimno nadareno dijete, osobito talentiran za jezike, roditelji to uzimaju zdravo za gotovo i od njega očekuju samo savršenstvo i ništa osim savršenstva. Svatko ima svoj plan zacrtan za njega. Otac želi da mu sin nauči najmanje deset jezika (na majčino pitanje zašto, odgovara: „Zato što je pater Levinski s Gregorijanskog sveučilišta znao devet. Naš ga sin mora nadmašiti. (...) Zato što me nazvao nesposobnim pred drugim studentima.“) i da postane slavni humanist; majka pak želi od sina stvoriti slavnog violinista i šalje ga najprije na privatne satove violine, a kasnije na nastavu kod vrhunskog, ali i umišljenog violinskog  virtuoza. Ovakav odgoj zvuči kao recept za uništavanje djeteta. Ali to se nije dogodilo. Adrià, usprkos svojim roditeljima i mučnoj, nezdravoj atmosferi bez ljubavi u roditeljskom domu, odrasta u obrazovanu, emotivnu i toplu osobu.

Jedini Adriàovi prijatelji u djetinjstvu su dvije figurice, kaubojskog šerifa i indijanskog poglavice, s kojima razgovara sve do odrasle dobi, i ti djetinjasti razgovori njegov su način nošenja sa svijetom odraslih. Uz „stvarnog“ prijatelja  Bernata, violinista koji će uz njega ostati čitav život, čak i u povremenim svađama, čak i kad zavide jedan drugome na talentima koje onaj drugi ima.

Drugi aspekt romana, u vremenu i prostoru širi od odrastanja barcelonskog dječaka, tiče se povijesti izuzetno vrijedne violine majstora Storionija, Stradivarijevog učenika, koja je sumnjivim (kroz roman saznajemo kojim) putevima dospjela u vlasništvo Adriàova oca Felixa, nesuđenog svećenika, trgovca antikvitetima. Kroz priču o violini doznajemo ponešto o smrti slavnog francuskog skladatelja Jean-Marie Leclairea, ali i nešto o graditeljima violina iz 18. stoljeća, o velikom požaru iz 17. stoljeća, o Jachiamu Muredi iz Pardaca i njegovu bijegu pred osvetom, o inkvizitorima iz 15. stoljeća i njihovim progonima kroz cijelu Europu, o progonima Židova i nacističkim egzekutorima u logorima smrti 20. stoljeća, pa i o okrutnim eksperimentima provođenima na djeci. Svi su ovi događaji i likovi isprepleteni do te mjere da često nije odmah jasno o kojem vremenu (ili događaju) je riječ. Tome doprinosi i osebujno autorovo poigravanje pripovjednom perspektivom, koja često usred rečenice prelazi iz 3. u 1. lice, ili se autor usred odlomka prebacuje nekoliko stoljeća unatrag ili unaprijed. Osobito su u tom smislu dojmljivi razgovori inkvizitora i njegovog ispovjednika, koji se pretapaju u razgovor dvojice nacističkih upravitelja logora – sadržajno, ta se dva razgovora ne razlikuju, kao što se u suštini ne razlikuju ni opisi inkvizitorskog mučenja od opisa događanja u nacističkom logoru. Cabré  ovdje  na originalan način pokazuje kako zlo ima univerzalan jezik, neovisan o vremenu i prostoru.

Roman se može čitati na više razina – povijesnoj, obiteljskoj, osobnoj, ljubavnoj. Svaki čitatelj iščitat će iz njega ono što se njemu osobno čini najvažnije, najdojmljivije, kao iz kakvog Rohrschachovog testa. Povijesna priča o violini i drvu od kojeg potječe svakako je fascinantna, prikazi zla kroz stoljeća također, ali mene osobno najviše su se dojmila mjesta o Adriàovim roditeljima, te njegovo odupiranje roditeljskim perfekcionističkim ambicijama:

Ja nemam tremu: naprosto ne želim poći putem savršenstva. Ne želim se baviti poslom u kojem nema mjesta pogrešci ili nesigurnosti. (...) Previše volim glazbu da bih je ugrozio jednim krivo položenim prstom.

Cabreov stil je nevjerojatno privlačan – pripovijedanje je brzo, isprekidano, dinamično; dijalozi su kratki i odrezani, a ipak je toliko toga u njima rečeno. Brojnost likova koji su prošetali kroz ovu knjigu je tolika da je na kraju, radi lakšeg snalaženja, priložen popis, „Dramatis  personae“, s pobrojanim svim likovima iz svih razdoblja romana (Barcelona, Rim, Cremona, Girona, Auschwitz...). Usprkos izuzetnoj opsežnosti romana i velikom broju likova, Cabré sebi ne dopušta ni najmanji propust, pazi na svaki detalj i provodi ih do kraja knjige. Tako, na primjer, na samom početku, Adrià prisluškuje razgovor oca i njegovog prodavača i čuje oca kako u ljutnji izgovori „pprokleti život“, upravo tako, s dva p. Tijekom cijelog svog života, u različitim situacijama, Adrià će tu riječ izgovarati onako kako ju je čuo od oca – pproklet, i to ostaje njegova veza s djetinjstvom, kakvo god ono bilo. Ovakvih i sličnih detalja roman je prepun, i čine ga životnijim, stvarnijim, uvjerljivijim. Ne jednom sam zamišljala kako bi ovaj roman mogao biti izvrstan predložak za film.

Iako se većina situacija i zapleta razjasni do kraja romana, sam kraj je zagonetan, pomalo nelogičan za tako opsežnu knjigu, ali ne bez razloga – pisac i za to daje objašnjenje u kratkom pogovoru.  Što još reći? Teško je napisati suvisao i cjelovit prikaz ovakvog djela. Jedna od onih knjiga kojoj se treba samo prepustiti i uživati. A uživati treba i u činjenici da i u razdoblju  krize izdavaštva „Fraktura“ i dalje ima recept za vrhunska književna izdanja.

Ocjene (4)

Respektira (4): marali, Marta, darel, Vjeran

Komentari (2)

6

Od Vjeran

Odličan prikaz, stvarno si me zainteresirala. Ali 700 stranica. Ufffff, valjda ću naći vremena. S tim da u tvom prikazu vidim vrlo tanko mjesto. Jako mi je nategnuto da netko izađe kako si ga prikazala iz obitelji kako si ju prikazala. Pozdrav!
5

Od TatjanaBN

Možda zvuči nategnuto, ali nije ni moj prikaz sveobuhvatan ;-) Ima nekih drugih mjesta u romanu koja su po meni više problematična, ali namjerno ih ne spominjem ovdje da ne otkrijem previše od radnje (a nisu toliko bitna za doživljaj knjige).

od Vjeran

5 0 0 2

Kristian Novak: "Ciganin, ali najljepši"

Za par dana bit će točno dvije godine kako sam se u pomalo inventurnoj analizi dotakao i navedenog autora. Nahvalio sam ga usput mu "dodijelivši" nagradu za "Knjigu godine".

Natjeralo me to da pročitam i njegov prvijenac - "Obješeni" kako bih pobliže upoznao tog izvrsnog autora. Ne, nisam se razočarao, Ali ipak, "Črna mati zemla" je značajno kvalitetnije djelo.

Čim sam  saznao kako mu je i treći naslov (napokon) izašao iz tiska te kako je dostupan "širokim čitalačkim masama u Hrvata" (prepoznajete sarkazam? branim se šutnjom ;-) ) krenula je potraga koja je ubrzo, zahvaljujući dobro obaviještenim izvorima, sretno okončana. Ipak, tijekom potrage u meni su se intenzivno miješale dvije struje misli i osjećaja. Prva, ona moderna, dinamična, energična i proaktivna jedva je čekala da se dočepam "Ciganina" i krenem u njegovo upoznavanje. Druga, ona tradicionalna, konzervativnija, opreznija brinula je oko mogućnosti da autor ne održi razinu visoko postavljene kvalitativne letvice definiranu prethodnim naslovom. Jer tada bi i razočaranje bilo veliko.

Kad je knjiga napokon bila u rukama, ove sam dvije struje poslao na GO i primio se čitanja.

"Ciganin, ali najljepši" zadržao je u sebi onu bit koju u sebi nosi "Črna mati zemla". Radnja se opet odvija u ruralnoj međimurskoj sredini, a u njenom su središtu kompleksni međuljudski odnosi koji se razotkrivaju do krajnjih dubina intimnosti pojedinca i grupe. Međutim, Novak je uspio stvari, i to na nekoliko "frontova", podići na višu razinu. Sada ulazimo u samu srž međuetničkih sukoba, a ljudske se sudbine isprepliću na potpuno nedokučive načine. Onda u fabulu ubacite i vrlo aktualnu i suvremenu problematiku migranata s bližeg i malo manje bližeg istoka kao i onih koji dolaze s juga odn. iz Afrike te njihovu sudbinu prikažete tako da je pripadnost Ciganima zapravo jako poželjna, onda dobivate čudnu i uvrnutu perspektivu društva u kojem živimo. I niste sigurni želite li biti dijelom tog društva. Ali o tome ćemo kasnije.

Novak svoju priču iznosi iz perspektive četiri glavna lika. Fascinira lakoća prebacivanja iz jedne u drugu glavu. Svaki je od tih likova priča za sebe, svaki je karakteriziran vrlo jasno, svaki je od njih mješavina dobrih i loših osobina, svaki je od njih "krvav pod kožom" točno onoliko koliko je to svatko od nas. I, naravno, oni se međusobno potpuno razlikuju.

Knjiga od gotovo 400 stranica podijeljena je u 7 "fobija" s ukupno 68 poglavlja. Svako je poglavlje pisano iz perspektive jednog od četiri navedena lika, a koja se izmjenjuju tako da nikad isti lik ne priča priču dva poglavlja uzastopce. Ovo romanu daje izrazitu dinamiku, a kratka poglavlja ohrabrit će vas da krenete u čitanje čak i ako tog trenutka nemate svo vrijeme ovoga svijeta. Ovo potonje je i vrlo perfidna Kristianova podvala. Jer kad počnete čitati, knjigu ionako nećete ispustiti iz ruku do samog kraja.

Nemojte reći da niste znali i da vas nisam upozorio. Brutalna realnost i realna brutalnost odnosa između Hrvata i Roma kao i okrutnost i licemjerje Hrvata prema Hrvatima, a Roma prema Romima zasigurno će dio naše javnosti potaknuti da autora ponovo izbaci iz kruga onih čija djela ulaze u popis lektire. Ono što je meni bilo posebno bolno jest ulazak u samu srž odnosa između Roma i "neroma". I postaje vam jasno kako je taj sukob toliko iskonski dubok i toliko nepremostiv da je pravo čudo da uopće još postoje mjesta na kojima postoji kakav-takav suživot. I postaje jasno da onaj romantično-idealistički stav raznih udruga za promicanje ovoga ili onoga, svih onih dobronamjernih "Generalića" koji ulažu znatne napore pokušavaju postići nepostižno, pada u vodu i pretvara se u posao koji čak i prema onom Sizifovom izgleda potpuno besmisleno.

Sukobljavajući Rome i Hrvate, autor jasno pokazuje kako su ta dva naroda toliko različita da je teško očekivati bilo kakvo stvarno razumijevanje među njima. Istovremeno, prikazujući način funkcioniranja hrvatskog naselja i romskog naselja, evidentno je kako je tim narodima zapravo toliko toga suštinskog zajedničko.

Kako bi se "zakuhalo" između dva naroda u priču se mora ubaciti neprihvatljiva ljubav dvoje ljudi. Kako bi se priči dalo službenu verziju u nju se ubacuje i država uprizorena kroz organ policijske vlasti koji mora potegnuti iz Metropole kako bi, u društvu svog kolege upitnog mentalnog zdravlja, pokazao lokalnim policajcima kako se zapravo obavlja taj posao. Kako bi se priči dala ozbiljna fatalistička nota (kao da ovo do sada već nije bilo dovoljno) u priču ubacujete i migranta/izbjeglicu/prognanika iz Mosula. I to je naših četvero glavnih.

Epizodista ima podosta ali titulu "sporedne uloge" sigurno zavrjeđuju još jedan emigrant, lokalni policajac, šerif hrvatskog sela te nekoliko stanovnika romskog naselja.

Pomno pazeći da vam ne otkrijem ništa (i time umanjim zadovoljstvo čitanja) mogu ipak pred vas baciti svoj dojam o Sandiju kao liku kojem je Novak posvetio možda i ponajviše truda i pozornosti. Od samog početka knjige bio sam siguran da će se malo toga dobroga, ako išta, dogoditi u romanu. Ipak, za Sandija sam navijao cijelo vrijeme.

Zašto? Pa zato jer je on bio možda i najsvjetlija točka u trulom i pokvarenom svijetu Novakovog Međimurja. A zapravo, u trulom i pokvarenom današnjem svijetu koji je negdje morao biti uprizoren pa ga je Novak smjestio baš u to vlažno i maglovito područje smješteno između dvije rijeke. U područje kojim dominira plodna ali teška, masna i crna zemlja. U područje u kojem su ljudi od davnina teško i mukotrpno radili kako bi mogli živjeti.

Tamo negdje pred kraj, kad se zaplet intenzivno počinje pretvarati u rasplet, Novak vas počne dovoditi u situacije da i te likove, koje ste već odavno stavili u ladicu "prokleti, bešćutni gad", počnete promatrati drugim očima. Da u švercerima koji debelo zarađuju na tuđim i tužnim ljudskim sudbinama počnete pronalaziti popriličnu dozu ljudskosti. I taman kad počnete na ladici križati bar jedan od ona dva navedena "epiteta", Kristian vas u novom odlomku natjera da počnete razmišljati i o trećem.

Način na koji je prikazan tok svijesti pojedinca koji lebdi u onoj zoni sumraka između života i smrti te uprizorenje takvog stanja fantastičan je. Želja pojedinca da iz tog međuprostora napokon izađe izrazito je jaka. A nadrealnost kojom je iskazan cijeli taj dio priče toliko je realna da vam u njoj zapravo ništa neće biti čudno. Ni pauk, ni leđa, ni čvorovi...

Teška i mračna knjiga prikazat će vam neke mračne elemente današnje svakodnevice na način koji vam je nepoznat i natjerati vas da svoje, čvrste i jasne stavove o nekim situacijama, počnete bar malo preispitivati pod utjecajem tog novog svjetla koje se na njih baca.

Nemogućnost da se neki problemi stvarno riješe, kao i bespomoćnost onih koji to i pokušavaju nesvjesni uzaludnosti takvih pokušaja mogli bi vas pogoditi. Egoizam, okrutnost, zvjerstvo koje ljudi iskazuju prema drugim ljudima mogli bi vas razjariti. Trafostanica ima svoj duboki značaj u svemu tome. A točku na "i" odn. glogov kolac u srce zabit će vam rasplet koji prokazuje svo licemjerje ne samo pojedinaca nego i društva u cjelini.

Izvanredan, ali stvarno izvanredan roman je onaj strah s početka ovog teksta pretvorio u željno iščekivanje novog Novakovog naslova. Nadam se da ćete i vi uživati u "Ciganinu" kao što sam to činio i ja.

Ali k'o boga vas molim, pustite da prođu ovi blagdani. Uživajte u miru i blagoslovu Božića. Poludite, rasplešite se i vatrometno dočekajte 2017. godinu. Raskitite bor.

A tek potom se primite Sandija i društva.

Nek' pogledi vam budu friški, pozdravlja vas moljac knjiški!

Ocjene (5)

Respektira (5): marali, ucitajse, Marta, darel, TatjanaBN

Komentari (2)

5

Od TatjanaBN

Izvrsna analiza, ali zadnju molbu neću poslušati - upravo čitam "Ciganina..." (započela baš jučer, na Božić) i uživam u tome što se ne mogu odvojiti od knjige, a čak imam i vremena za to :-)
6

Od Vjeran

Da, sad je kasno. Počela si i gotovo :-) Baš me zanima tvoj dojam o romanu. Iako, teško je nešto napisati, a ne otkrivati detalje. Uživaj, znam da budeš ;-)

od Matea

2 0 0 0

Knjige, knjigice kroz godišnja doba :)

Svaki dan se borim odvojiti vrijeme za knjige. Svaki dan pobijedim u toj borbi i pročitam barem sto stranica knjige koju čitam. Tijekom cijele godine do danas pročitala sam 75 knjiga i takva brojka me stvarno veseli jer kad pogledam unazad i vidim koliko sam zapravo malo slobodnog vremena imala, moram samu sebe pohvaliti. Ali nije mi teško odvojiti vrijeme za čitanje jer čitanje je ono što me ispunjava i veseli. Knjige me uvlače u svoj svijet; nešto posebno, nestvarno, a opet i stvarno. Nešto imaginarno, nešto divno, a ujedno i zastrašujuće. Nešto toliko magnetski privlačno tako da se ne mogu odvojiti od stranica, listam ih, listam, letim pogledom po stranicama, gutam riječi, sve više i više i više. I nikada se ne mogu zasititi knjiga i mašte autora. Ljudi su doista čudnovati, što dokazuju svojim pisanjem. Autori knjiga, pisci i spisateljice su čudnovati ljudi. Njihova mašta je posebna, kao npr. mašta gospodina Ransoma Riggsa. Stvoriti Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu definitivno nije bio lak posao. Ali Ransom Riggs uspio je napisati trilogiju, od koje sam ja pročitala prvi i drugi dio, a treći mi je nedostupan u knjižnici s obzirom na to da je Knjižnica duša jako tražena ove godine u mojoj gradskoj knjižnici. 

Ransom Riggs samo je jedan od autora koje sam upoznala ove godine, ove zime; samo jedan od autora kojima skidam kapu i divim se njihovoj mašti, umijeću pisanja, mogućnosti da stvore radnju, mjesto i likove, da ih povežu i da cijela knjiga ispadne smislena. 

Gullaume Musso sljedeći je autor koji me osvojio i to svojim knjigama Zato što te volim i Možda nebo zna. Doista je poseban i iako se ove dvije knjige na prvi pogled čine sličnima, one doista nisu povezane i svaka je posebna na svoj način.

Ove zime također sam se posvetila trilerima/krimićima, tako da sam uzela u ruke i doslovno progutala sljedeće naslove: Zov kukavice od Roberta Galbraitha odnosno J.K. Rowling, osobe s najsavršenijom maštom, Posljednji poljubac i Posljednja žrtva Karen Robards, Sunčeva oluja Ase Larsson, Oko crvenog cara Sama Eastlanda, Ubojice s razglednice Lize Marklund i Jamesa Pattersona te Sablast u snijegu Elisabeth Herrmann. To su naslovi koje od srca preporučujem svim ljubiteljima dobrih i napetih trilera/krimića. Vjerujte mi, bila sam napeta cijelo vrijeme dok sam čitala navedene romane! 

No ne mogu se ograničiti samo na čitanje tijekom zime jer teoretski zima je tek započela, pa smatram da bi bilo fer od mene da uključim i jesen i ljeto u ovu analizu, pa ću nabrojati još neke naslove koji su me oduševili u tim godišnjim dobima i s kojima sam provela vrijeme u smijehu i suzama.

Posvetila sam se Lisi Kleypas, tako da sam od njezinih romana uspjela uhvatiti sljedeće naslove: Proljetni skandal, Dogodilo se jedne jeseni i Na božićno jutro. Lisa je jednostavno fenomenalna i uvijek ću uživati čitajući njezine ljubavne romane s dozom humora i povijesti.

Također, pročitala sam erotski serijal od Emme Chase, počevši sa romanom Zapleteni, završivši sa četvrtom knjigom pod nazivom Povezani. 

Svidjela mi se Trilogija o trilima od Amande Hocking iako već dugo nisam čitala nešto fantasy žanra za tinejdžere, ali ovaj serijal mi je doista bio napet i poseban.

Družila sam se i sa Ceceliom Ahern, nakon mnogo vremena. Pročitala sam Godinu u kojoj sam te upoznala, vrlo poučan roman, vrlo emotivan i koristan za čovjeka kada ne zna što bi sa sobom, kada se nalazi na prekretnici života a ne može si pomoći i ne zna što mu je činiti sa svojim životom. Cecelia mi je još jednom dokazala kakva je majstorica!

Dječak zvan Ono i Izgubljeni dječak potresne su autobiografije Davea Pelzera, čovjeka koji je kao dijete bio zlostavljan od strane svoje majke - fizički i psihički. Slučaj njegova zlostavljanja bio je treći najteži slučaj zlostavljanja u SAD-u. Knjige su užasno potresne, užasno teške za čitanje, ali jednostavno sam okretala te stranice i sa svakom stranicom sve me je više i više stezalo u grudima ali morala sam ih pročitati do kraja. Tko ima snage prepustiti se takvoj strahoti, takvim gnjusnim djelima jednog roditelja prema svojem djetetu, može uzeti ove knjige u ruke. Tko nema snage za to, bolje da knjige ne dira. 

Napušteni psi i usamljena srca od Lucy Dillon krasan je roman o ljudima i psima; o čovjekovim sudbinama i osjećajima. Doista ovu knjigu preporučujem svima, a ponajviše romantičnim dušama.

To bi bilo to. Nisam dubokoumna, nisam napisala ne znam što u ovoj analizi, ali iskreno sam vam napisala svoje preporuke i ponešto o svakoj knjizi koju je trebalo spomenuti i koja je ostavila traga na meni. Sa svakom novom knjigom osjećam se snažnijom, jačom i sretnijom. Sa svakom novom knjigom osjećam sve veću glad za čitanjem. Još, još i još, samo još knjiga. Nikad ih nije dosta. I to me ispunjava, čini sretnom i mirnom. To mi je doista jedan veliki dio života. :)

Ocjene (2)

Respektira (2): darel, Vjeran

Komentari

Aktivnosti

Više

Chat (2)

Uključi se