2 7

Glazba uz knjigu: da ili ne?

Podijeli na mrežama

Otkako su se počele prodavati prije četiri godine, knjige praćene zvučnim efektima nailaze na sve veći broj pobornika, a samo najpopularnija aplikacija za povezivanje elektroničkih knjiga i soundtracka Booktrack broji oko 2,5 milijuna korisnika diljem svijeta, piše tportal.hr.

Potpuno očekivano, i elektroničke knjige s glazbenom pratnjom naišle su na otpor tradicionalista koji smatraju da zvuk odvraća pažnju od pisane riječi i zapečaćuje maštu čitatelja. No istraživanje provedeno na Sveučilištu u New Yorku pokazuje da prožimanje osjećaja, dok čitamo uz zvuk, podiže razinu koncentracije.

Čovjek koji se posvetio mijenjanju načina na koji čitamo, osnivač novozelandskog Booktracka Paul Cameron, kaže da su knjige bile jedini mainstream medij bez sinkroniziranog zvuka. Budući da zvuk znatno podiže iskustvo, stvorili su zabavni medij kakav nije ranije postojao jer, jednostavno, nije postojao ni iPad. Da bi bio postignut pravi učinak, aplikacija u svom radu mjeri brzinu kojom čitatelj čita.
Medijem su oduševljeni autori koji sami izdaju svoje knjige, čiji je broj znatno porastao nakon što su uklonjene prepreke za samoobjavljivanje elektroničkih knjiga. Korisnicima Booktracka je omogućeno 'zvučno ilustriranje' svog rada ponuđenim zvukovima, ali i svojim vlastitim zvučnim kreacijama. Predložene zvukove za fantastiku, jednu od najzastupljenijih kategorija na Booktracku sa 16 tisuća naslova, snimao je redatelj "Gospodara prstenova" Peter Jackson. U skorije vrijeme Jackson korisnicima planira ponuditi i stvarne pjesme, napominjući da entuzijasti kombiniraju čitanje s glazbom već jako dugo vremena.
Korist od elektroničkih knjiga sa soundtrackom, čija je cijena tek nešto malo veća od cijene obične elektroničke knjige, mogli bi imati i glazbeni izdavači kojima se otvara novi kanal prodaje.
Bitnu ulogu u rastu prodaje elektroničkih knjiga sa soundtrackom, piše Independent, imaju i učitelji. Više od 12 tisuća škola u Velikoj Britaniji pretplaćeno je na usluge Booktracka, koji snažno podržava i osnivač PayPala Peter Thiel. Prema tvrdnjama Booktracka, učenici koji se koriste njihovom uslugom pročitaju 30 posto više i postižu 17 posto bolje rezultate na testovima razumijevanja. Koje je vaše mišljenje o ovoj temi? Osobno, neovisno radi li se o elektroničkoj ili klasičnom ukoričenom izdanju, pruža li vam veći užitak čitanje uz glazbu ili vam remeti koncentraciju? Čitate li u tišini? Ili uz nasumičan izbor glazbe s neke radijske postaje? Ili, pak, pustite određenu glazbu za vrijeme čitanja? Smatrate li da je ova „usluga“ primjerenija mlađim generacijama i da bi uz nju učenici lakše mogli uroniti uz čitanje? Što mislite o ideju skladanja vlastite prigodne glazbe uz štivo koje čitate? Jesu li to „moderne novotarije“ ili vam se zamisao sviđa?

Napiši analizu

Analize (2)

od LostSoul

1 0 0 0

Potpora mislima

Knjige i glazba - jedne od mojih velikih ljubavi. Oboje me odvrati od stvarnosti. Nekako mi je glazba uvijek sluzila kao potpora mislima, mogu najjasnije razraditi misli i imaginacije jer ih jos vise podupire dajuci im ostrinu. Nikada nisam bila od onih koji ce slusati glazbu i zamisljati da se nalaze u spotu te pjevaju pjesmu. Oduvijek mi je bila neka deseta imaginacija u glavi koja se sve vise kako slusam pjesmu i prepustam joj se izgraduje, pa razrusava da bi se ponovno stvorila. Nekada, kada bi sa prijateljicom sjedila u tramvaju, a oboje bile neraspolozene i umorne taj dan da bi pricale oboje stavile slusalice u usi i svaka slusala svoje. Znala bi me cesto trknuti i odvratiti od svega da bi rekla "Zamislila si se." Ne znam kakva mi je ekspresija lica u to vrijeme, ali ocito se uvijek vidi moja odvojenost. Iako inace slusam rock i metal, volim i instrumentalnu epic glazbu jer najbolje prati tijek mojih misli. Ne znam kako bih to objasnila, ali kao da sam zvuk izvlaci sve ono sto nisam ni znala da postoji u meni, definira misli, ali tako da ni sama ne znam kojim ce tijekom teci. Kao da ih navodi. Zbog toga, rijetka je mogucnost da cu citati uz glazbu, najcesce me pisanju navodi jer tada svu inspiraciju pronalazim. Sakuplja sve one misli koje sam prije pronalazila nepovezanima. Za citanje pak nije mi potrebna ni glazba, ni buka, ni tisina jer me u potpunosti rascjepa od svega.

Ocjene (1)

Respektira (1): ucitajse

Komentari

od Tom1988

6 2 0 3

SOUNDTRACK ZA ŽIVOT


Pink Floyd - Wish You Were Here

Vrlo sam ovisan o glazbi. Ja sam od onih ljudi koje ćete vidjeti kako šeću gradom slušajući glazbu; kupuju uz glazbu, kartaju se i baljezgaju uz glazbu, na pauzi piju kavu uz glazbu, zaspe uz glazbu, pospremaju sobu uz glazbu, pišu analize uz glazbu...

Uglavnom, sav sam u stihovima; idu mi na uši, odzvanjaju koracima, izlaze kroz usta i nerijetko završe na papiru. 

Dire Straits - Private Investigations

U srednjoj školi, a osobito na faksu, ponekad sam znao učiti uz glazbu. Kad se radilo o matematici ili statistici ili nekom predmetu koji se temeljio na izračunima, to se pokazalo kao pun pogodak. Nažalost, u srednjoj školi sam bio pravi mali divljak koji je non-stop puštao Bon Jovija pa bi me to nerijetko veoma dekocentriralo pri učenju bilo čega, jer bih uskoro izletio iz stana, razvalio se negdje i krenuo praviti anarhiju po Zagorju.

Očito, nisam koristio odgovarajuće soundtrackove ;)

Nick Cave - Push the Sky Away

Na faksu nisam bio baš neki student, dovoljno je reći da nisam ni jednu knjigu kupio, vječno sam posuđivao skripte i skidao nastavne materijale preko interneta, putem "distance learninga". Ali sam tada počeo shvaćati da učenje uz glazbu, barem iz moje perspektive, većinom ne funkcionira. Uvijek bi mi misli otplovile stihovima i nema šanse da zapamtim tamo neki MRF žnj zakon, sve one ekonomske definicije, rezultate istraživanja, povijesne događaje i vragtepitaj što sve ne.

Kristin Asbjornsen - Slow Day II

Zatim sam probao i s instrumentalnom glazbom i koncentracija mi je bila nešto bolja. Ali taj način mi nekako nije odgovarao, falio mi je glas pjevača, valjda sam više vokalni tip. I od tad pa nadalje, uz nekoliko iznimaka, učio sam u tišini. I dalje bi mi ponekad misli odlutale jer meni, najjednostavnije rečeno, misli veoma često odlutaju. Ali u tišini je ipak bilo nekakvog pomaka.

One iznimke odnose se na već spomenute predmete poput matematike ili statistike; uz glazbu računanje bi bilo zabavnije i ispitni rezultati su mi, za divno čudo, bili malo bolji nego u srednjoj školi. Naravno, tada mi je postalo jasno da ipak glazba ne može biti ona anarhično-poticajna, nego pjesme moraju biti laganije, opuštajuće. I sve te, više onako matematičke predmete, učio sam uz glazbu. Ali sve ostalo obavezno u tišini.

Lou Reed - Coney Island Baby

I najbitnije od svega, cijeli maturalni rad (heh, "Povijest rock'n'roll glazbe u 20. stoljeću" ) i diplomski rad ("Povijest interneta") napisao sam uz glazbu. Točnije, cijeli diplomski rad napisao sam uz pjesmu "One Step Up" od strica Springsteena, jednostavno mi je bila navika sjesti za kompjuter i pisati uz tu pjesmu. Napisao sam veoma malo seminarskih radova jer sam radije, u to vrijeme, pjesničio gluposti, ali seminare sam također pisao uz "One Step Up", korak po korak ;) Osvrte često pišem uz glazbu, osobito kad je u pitanju neki više istraživački rad, esej na neku temu ili analiza. U smislu takvog pisanja, glazba mi pogoduje. Ali opet, to se ne odnosi na pisanje pjesama i priča, tu opet trebam tišinu.

Gotthard - Peace of Mind

E sad, zašto sav taj uvod? Pa zato da pokažem da glazba ponekad može biti prednost, ali nerijetko i distrakcija, ovisno o nečijim životnim navikama. A sve to, očito, ima i mnogo poveznica sa samim čitanjem i razumijevanjem.

Čitanje romana uz glazbu meni jednostavno ne uspijeva; moram iste rečenice više puta pročitati jer bih nešto krivo shvatio, propustio ili jednostavno preskočio. Isto je bilo i s učenjem - lakše bih nešto sebi u mislima pojednostavio i zapamtio dok sam učio u tišini. Možda je to i zato jer sam opsjednut i s najmanjom sitnicom pa se osjećam mirnije, i samim time skoncentriranije, dok je oko mene tišina kao noću u pustinji. Bolje se uživim u likove i samu radnju kad se mogu što potpunije isključiti iz stvarnosti.

Bruce Springsteen - One Step Up

Novine mogu čitati uz glazbu jer novine su mi ionako za mozak na pašu; opušta me čitati gluposti pa me glazba niti ne ometa. Isto vrijedi i za razne časopise i općenito kraće tekstove, zanimljivosti ili vijesti na internetu. Ali čitati, recimo, Stephena Kinga uz glazbu u pozadini ili pokušavati usvojiti neko gradivo - nikako. Tad se često osjećam kao da imam disleksiju ili sam intelektualno unazađen. Tako da se, barem sa svojeg gledišta, slažem s tvrdnjom da zvuk odvraća pažnju od pisane riječi i zapečaćuje maštu. A i valjda jesam više tradicionalan, ponekad sebe vidim kao onog pračovjeka s palicom koji u spilji klesa stihove u kamenu.

Opća Opasnost - Dan bez imena

"Istraživanje provedeno na Sveučilištu u New Yorku pokazuje da prožimanje osjećaja, dok čitamo uz zvuk, podiže razinu koncentracije."

S ovim se pak ne slažem jer je napisano kao da vrijedi za SVE ljude. Istina, glazba potiče osjećaje, u mom slučaju čak i previše, ali da bi mi to podiglo razinu koncentracije - ma skroz suprotno, to me ometa.

Npr. lik u romanu osjeća mržnju, izgara u bijesu, a meni u pozadini svira nekakva lagana, opuštajuća, romantična glazba. S jedne strane sija sunce, a s druge strane udaraju gromovi; skoro ko da sam bipolaran, to me dekoncentrira, a nema te glazbene podloge koja će zvučno u svakom trenutku točno popratiti osjećaje koji mene prožimaju tokom čitanja. Nema tog tobožnjeg soundtracka koji može pratiti likove i događaje iz romana (nije to igrani film) i, najbitnije, moju percepciju istih.

Nick Cave - Wide Lovely Eyes

E sad, to da su izumili napravu koja očitava brzinu nečijeg čitanja (zgrozim se od same pomisli na to, niti ne razumijem to, ja sam pračovjek) i prema žanru knjige dodali prigodnu glazbu... Ne sumnjam da će to privući mlađe generacije čitanju i zainteresirati ih za knjige. S te strane to je prednost. Ali to da će im razumijevanje pročitanog teksta biti bolje nego bez glazbe, to mi nije baš uvjerljivo jer čini mi se, opet, previše pristrano. Previše se to pokušava prikazati na primjeru svih ljudi, kao da smo svi mi strojevi koji su isto programirani i jednako reagiramo na vanjske podražaje. Naravno da će taj "Booktrack" pristati koristiti oni kojima odgovara čitati i učiti uz glazbu jer očito su tip ljudi kojima glazba pogoduje čitanju. Zato sam i napisao onaj kilometarski uvod - to sve ovisi od osobe do osobe. Znam jednog prijatelja koji je pohađao gimnaziju i bio odlikaš, a učio se uz Metallicu, Iron Maiden i one prave metalne deračlije čija sam imena skroz zaboravio. Čak je mogao i zaspati uz njih. On bi mogao postići odlične rezultate na gore spomenutom testu razumijevanja. Ja bih, gotovo sigurno, zakazao, jer jednostavno me smetaju zvučni podražaji kad zakoračim u predivan svijet knjige ili noćnu moru udžbenika.

Jesse Malin - Aftermath

Tako da me uopće ne iznenađuje onih 17% učinka, tj. boljih rezultata na testovima. Sumnjam da je "Booktrack" aplikaciju koristio netko kao što sam ja, a kamoli da je taj onda došao i na testiranje. Ili možda ni to nije nužno točno. U školama su oni, više poput mene, možda tek povremeno ili vrlo rijetko koristili "Booktrack", ali su, kako to često biva kod djece, htjeli ispasti cool pa se hvalili kako stalno čitaju i uče uz glazbu jer danas mladi žele biti u trendu sa svime i ne žele ispasti drugačiji (ili kako oni to često sebi postave - manje vrijedni) od svojih prijatelja. I onda su u školi postizali odlične rezultate, ali nikome nisu rekli da to nije zbog "Booktracka", nego da su se jednostavno sami malo trgnuli ili zainteresirali za neku knjigu. 

Gary Jules - Mad World

Poprilično sam siguran i da instrumentalna glazba, u kojoj nema one vokalne distrakcije, može mnogima biti dobra glazbena pozadina za čitanje, čak i ako ju oni sami odaberu. Ja obožavam slušati instrumentalne skladbe na klaviru, ali meni čak ni one ne odgovaraju uz čitanje, ne mogu se do kraja uživjeti u radnju čak ni uz najdraže glazbene izvedbe. Moguće da sam što se toga tiče među malobrojnijima.

S druge strane, dok gledam neki film, vrlo mi je bitna glazba u pozadini jer pojačava doživljaj nečeg što nisam ja zamislio, što je već preda mnom u gotovom obliku i ja na to ne utječem. Ali kad čitam knjigu i u mislima vrtim vlastiti film, onda su i likovi i svijet i glazba već u meni, ne treba mi ništa eksternog.

Jason Webley - Almost Time to Go

Uglavnom, nekima će koristiti ta aplikacija, pogodovati pri čitanju i pomoći pri učenju, ali nekima zasigurno neće. Nema smisla generalizirati, ne reagiraju svi isto. Zapravo nitko nije u krivu, ni tradicionalisti ni "moderni novotaristi"; to je sve stvar ukusa, navika, percepcije i sl. I sigurno bude koristi od tog "Booktracka" i sigurno će prodaja istog postići uspjeh jer, između ostalog, mnogima je danas bitnije biti u korak s tehnologijom, nego sa samima sobom. Inače bi, ako nekom već glazba doista pogoduje čitanju, sam razmislio koja glazba mu odgovara i puštao ju tijekom čitanja, a ne da tamo neki stroj, istraživač ili tko već odlučuje za njega. Naravno, to se može primijeniti i na mnoge druge aspekte života, ali ako sad krenem i o tome, neću do jutra biti gotov.

A i playlista za pisanje osvrta mi je pri kraju ;)

Ocjene (8)

Respektira (6): naomica, marali, ucitajse, TatjanaBN, darel, NinaM

Slaže se (2): ucitajse, NinaM

Komentari (3)

4

Od NinaM

Svaka čast na podrobnoj analizi.:)I glazba i književnost preintenzivne su da bi se miješale, stoga treba u njima uživati zasebno, zaslužuju to.Tako da, lajk za pračovjeka.:)
6

Od Tom1988

Odlično. Ako je već tako, onda ti preko Asterixa pošaljem menhir s uklesanim stihovima ;)
4

Od NinaM

Ahahaa..dogovoreno. Stajat će u dvorištu ispred špilje..;)

Aktivnosti

Više

Chat (2)

Uključi se