1 6

Je li nedodjeljivanje Kiklopa opravdano?

Podijeli na mrežama

Poput bombe prije nekoliko je dana odjeknula vijest kako se književna nagrada Kiklop ove godine neće održati. Objašnjenje za tu jednoglasnu odluku skupštine udruge Sa(n)jam knjige službeno glasi: „Kada smo 2004. osnovali i osmislili knjišku nagradu koju će u više kategorija dodjeljivati struka, nismo mogli ni sanjati u što će se ona razviti, i što će tijekom sljedećih deset godina značiti piscima, prevoditeljima, urednicima, nakladnicima, ilustratorima i svima onima kojih se knjige i književnost tiču jer su, naprosto, čitatelji. Za Kiklopa su se kandidirali, i Kiklopa su osvajali najznačajniji hrvatski pisci, Kiklop je u kategoriji za najbolje debitante najavljivao pisce za koje će Hrvatska tek čuti. Ova je nagrada postala zrcalo hrvatskoga nakladništva i književnosti. Ponekad zrcalo može pružiti i uljepšanu sliku svijeta koji se u njemu ogleda. Tako je bilo i u svih sedam godina ekonomske krize, koja se u nakladništvu više osjetila nego i u jednom drugom segmentu hrvatske kulture. Ali nakon što je godišnja knjiška produkcija desetkovana i nakon što su mnogi nekad veliki i slavni izdavači gotovo prestali izdavati knjige, ili su se, da bi opstali, preorijentirali na prijevode lake bestseller literature, Kiklopa nije moguće dodijeliti, a da se ne naruši izvorni smisao nagrade.“                  
T-Portal, s tim u vezi, razgovarao je s kulturnim aktivistom i urednikom književnog portala Moderna vremena info Nenadom Bartolčićem, Seidom Serdarevićem iz Frakture, čije su knjige osvojile nemali broj Kiklopa, te leksikografom i urednikom Velimirom Viskovićem, čovjekom koji ima dugogodišnje iskustvo s različitim književnim nagradama u različitim funkcijama. Ovdje prenosimo dio razgovora.

Prema mišljenju Nenada Bartolčića, skupština udruge Sa(n)jam knjige u Istri krivo je procijenila način na koji se hrvatsko izdavaštvo treba nositi s krizom koja je nepobitna. Čak i u situaciji kada je broj novih knjiga bitno smanjen u odnosu na protekle godine, Bartolčić ne misli da je produkcija toliko srezana da bi se zbog toga nagrada poput Kiklopa stavljala jednu godinu na stand by. Prilično paušalnom Bartolčić smatra i ocjenu po kojoj ispada da gotovo nitko nije izdao ništa vrijednoga, jer ostaje činjenica da se ove godine prijavljuju neki nakladnici koji su baš u ovoj godini napravili bitan iskorak; stoga je ovogodišnje ukidanje Kiklopa kontraproduktivno. Po njemu je Kiklop ipak mogao pomoći nakladnicima u najtežoj godini.
Seid Serdarević, glavni urednik izdavačke kuće Fraktura, žali što je udruga Sa(n)jam knjige donijela takvu odluku ističući da je očigledno da znaju što rade jer je kriza u nakladništvu evidentna. Podsjećajući da je ukinuta i književna nagrada Jutarnjeg lista, Serdarević posebno žali za Kiklopom jer je ta nagrada bila specifična u nekoliko aspekata i bavila se prilično širokim dijapazonom nakladništva. Brojne kategorije kojima je pokrivana cijela nakladnička struka po Serdareviću nagradi Kiklop daju posebnu čar i čine je različitom od ostalih književnih nagrada te stoga misli da je bolje da je dodjela nagrade u cijelosti otkazana nego da se dodjeljivala samo za kategorije koje su zadovoljile svojom produkcijom.

S druge strane, širina i nejasnoće vezane uz izbor glasačkog tijela nagrade Kiklop kod književnog kritičara, esejista i leksikografa Velimira Viskovića izazivale su sumnju u vjerodostojnost nagrade. "Moram priznati da sam bio malo sumnjičav prema načinu na koji se glasa i sam nisam nikad sudjelovao. Prilično mi je nejasan bio način na koji se formira to glasačko tijelo i kriteriji prema kojima netko dobiva to pravo glasa", kaže Visković, čak smatrajući da glasovi renomiranih imena iz svijeta književnosti uopće nisu igrali presudnu ulogu u dodjeli nagrada Kiklop. Bez obzira na svoju sumnjičavost, žali što se ukida jedna nagrada koja je već imala svoju gotovo tradicijsku ulogu i što se prekida jedan lijepi kulturni ritual. Po njegovu mišljenju, ni književna produkcija ove godine nije ništa lošija nego prethodnih godina i siguran je da bi se našlo barem deset naslova koji zavređuju nagradu.                              Što mislite o ovoj temi? Je li Kiklop opravdano ove godine preskočen? Ili se, usprkos svemu, morao dodijeliti? Je li ovom odlukom udruga Sa(n)jam knjige hrvatskim nakladnicima poručila da više ne valjaju i da nisu vrijedni Kiklopa i je li im ovim potezom uskratila podršku u za njima najtežim trenucima? Koja je uopće uloga Kiklopa na književnoj sceni? Je li to najrelevantnija književna nagrada u Hrvata? Što mislite o njezinoj vjerodostojnosti? Ako ova nagrada nije oličenje objektivnosti i savršenstva, čime bi se, po vašem mišljenju, trebala odlikovati jedna nagrada da biste je takvom smatrali? Koliko su vama, čitateljima, bitne ovakve nagrade kao čitalačka preporuka?

Napiši analizu

Analize (1)

od Vjeran

7 6 0 4

Kiklopu je iskopano oko!

Obzirom da, iz nebrojenog broja vama sasvim poznatih razloga, podržavam bilo kakvu akciju usmjerenu prema popularizaciji „knjige u Rvata“, u sasvim dobronamjernoj i zapravo afirmativnoj analizi upozorio sam na veliku grešku koju su osmišljivači i dodjeljivači Kiklopa počinili nedodjelom skulpture naslovu koji ju je, prema unaprijed raspisanim kriterijima, zavrijedio. Vođen onom popularnom „Tko radi taj i griješi“ (s tim da onaj koji ne radi niti ne griješi, a onaj koji ne griješi dobiva priznanja), računao sam da u hrpi dobrih poteza koje su pokretači nagrade povukli tom književnom šahovskom pločom mora doći i onaj jedan lošiji.

Nažalost, povukli su i drugi. Ovaj puta još i gori. I ako je onom nedodjelom nagrade „neodjevenoj nelaži“ Kiklop bio zaslijepljen, ovim je činom najpoznatiji Polifem zapravo oslijepljen.

Bolna istina koje smo svi mi itekako svjesni, a naročito oni među nama koji od izdavaštva i knjige nastoje (pre)živjeti, kaže kako je izdavaštvo u Lijepoj našoj „u banani“. Nagrada „Kiklop“ zamišljena je kao podrška upravo toj djelatnosti. Zamišljena je kao potpora onima najboljima, najvrijednijima i najkvalitetnijima. Prije svega za njihov kvalitetan rad i doprinos poboljšanja statusa knjige u ovoj našoj „Zemlji Znanja“, a čiji pripadnici u pravilu vragotamjanski bježe od knjige. Jednako tako, nagrada može poslužiti laureatima kao promidžbeni vjetar u leđa jer će se uvijek naći onih kojima će upravo nagrada biti razlog za kupnju. Nagrada može poslužiti i kao motivator onima kojima je izmakla iz ruke da u narednim godinama izvuku iz sebe nešto još bolje, nešto još jače pa da i oni, u što bližoj budućnosti, ugrabe prigodu za govor zahvalnosti tijekom kojeg će grčevito u ruci držati jednooku statuu.

I sve je to super. Plemenite i korisne ideje od kojih su koristi imali i izdavači i autori i organizatori, a u konačnici i publika.

Kako izdavači i „Sa(n)jam knjige“ nisu sklopili nikakvu bračnu zajednicu, ne mogu se ovdje pozivati na onu „…u dobru i zlu…“ ali se mogu prisjetiti još jedne narodne, a koja ukazuje gdje se testira kvaliteta zlata, a kako provjeravaš nečije prijateljstvo. Umjesto da, u vjerojatno najtežim vremenima za hrvatsku knjigu, pokaže kako je pulski sajam prijatelj u nevolji, organizatori okreću leđa utopljeniku kojem je svaka slamka važna. Umjesto da istarski knjigoljupci ponosno i ove godine izvuku najbolje od najboljeg i ponosno to predstave hrvatskoj javnosti, umjesto da posebno odabranim riječima (pa makar u njima bilo i gargantuovskog pretjerivanja) teatralno predstave ovogodišnje laureate, umjesto da na sva usta hvalospjevima obdare godinu „vrlo smanjenog ali zato izrazito kvalitetnog izdavačkog uroda“, umjesto da novom kategorijom „Izdavački heroj godine“ obdare sve one HR izdavače koji još uvijek vješto izbjegavaju „stečajnu obustavu proizvodnje“, umjesto da stanu uz bok teško bolesnom pacijentu (od kojeg i oni, gle paradoksa, zapravo žive i koji i njima daje smisao postojanja) oni mu okreću leđa. Sva sreća da na odlasku iz te bolesničke prostorije nisu isključili aparate koji našeg stradalnika održavaju na životu.

Bez obzira na obrazloženja koja se mogu čuti i pročitati, organizatori su ovim činom teško i debelo pogriješili. Naime, i u ovako okljaštrenoj i poharanoj proizvodnji knjiga sigurno se mogao pronaći onaj jedan urednik, onaj jedan roman, onaj jedan debitant, onaj jedan pjesnik, onaj jedan esejist, onaj jedan publicist, onaj jedan… Možda je upravo ovog „Kiklopa“ trebao dobiti najbolji debitant koji se pojavio na književnoj sceni unazad 50 godina. Možda je ovim ignoriranjem, u pojam ubijen budući Nobelovac. Da, možda pretjerujem. Ali, jeste li u to baš ono 100 % sigurni?

Naravno, u malobrojnoj ovogodišnjoj produkciji možda se dogodilo da nije objavljeno niti jedno novo leksikografsko djelo. U tom slučaju sasvim je normalno da se nagrada ne dodijeli. Ali samo u toj kategoriji. Moguće je i da je objavljena samo jedna knjiga za djecu i mladež. Iako je kao takva po definiciji i najbolja dozvoljavam mogućnost da dodjeljivači procijene kako njena kvaliteta nije na razini koju sama nagrada podrazumijeva pa da se ona ne dodijeli ni u toj kategoriji. Uostalom, ni Nobel se ne dodjeljuje uvijek. Ali nikako se nije smjelo dogoditi da se ona uopće ne dodijeli niti u jednoj kategoriji.

Što je organizator dobio tim činom? Ukazao na loš položaj knjige? Upozorio javnost na tragičan odnos prema knjizi? Koju je poruku htio poslati? I koju je poruku zapravo poslao?

Prvo, javnost zapravo uopće ne mari za knjigu. Jer da nije tako, onda bi i izdavači danas bili u bitno boljoj poziciji. Stoga javnost nije ni dotaknuta takvim obrazloženjem. Drugo, onaj manji dio javnosti koji još koketira s knjigom i čitanjem dobio je poruku kako nam je izdavaštvo u takvom sra, pardon, stanju da godišnja produkcija ne zavrijeđuje baš nikakvu pozornost. Stoga ni u tom dijelu javnosti ova akcija neće postići nikakav učinak koji bi vodio boljem položaju i popularizaciji knjige.

Pripremajući se za pisanje ovog teksta pokušao sam doći do temeljnih dokumenata na kojima bih temeljio ovaj tekst. Stoga sam potražio Statut nagrade „Kiklop“ kao i Pravilnik dodjele te nagrade. Znate što sam našao? Ovo. I ovo! Kako sam „Carevo novo ruho“ pročitao još kao klinac mogu slobodno ustvrditi „Kiklop je gol!“.

Ako mene pitate, nagrada nije mrtva. Ali izgubila je silan kredibilitet kojeg je stekla u mojem očima sve ove godine. Osobno ću, ne bude li se dogodilo nešto ključno, dijeliti Kiklope na one koji su dodijeljeni prije i poslije 2015. I oni „prije“ imat će svoju težinu (kao i osobe na onim reklamnim slikama „prije“), a oni „poslije“ (kao i na istim onim reklamnim slikama ;-) ) jednostavno neće.

Što je to ključno što se mora dogoditi? Mora se promijeniti kompletna garnitura koja je vezana uz organizaciju, (pr)ocjenu i dodjelu nagrade. Jer ta je ekipa, u mojim očima, izgubila značaj ovim tako prokleto pogrešnim i tako prokleto velikim korakom.

Ipak, uvjeren sam da organizatori ne trebaju ni malo biti zabrinuti zbog ovih mojih teških riječi. U ovoj zemlji, u zemlji kojom dominiraju nojevi čija je glava gutnuta duboko pod zemlju neodgovorni pojedinci (ne mislim ovdje samo na Kiklopa i knjigu, već sasvim generalno) mogu raditi što god žele svjesni da za svoja djela neće snositi apsolutno nikakvu odgovornost.

Na svoju diku i čast.

Ali i našu!

Nek' pogledi vam budu friški, pozdravlja vas moljac knjiški!

Ocjene (13)

Respektira (7): MiraLaFu, sneler, ucitajse, RuzicaG, NinaM, darel, TatjanaBN

Slaže se (6): MiraLaFu, sneler, ucitajse, NinaM, darel, Losonsky

Komentari (4)

4

Od NinaM

Ooo da..slažem se sa svakom. Bravo!
6

Od RuzicaG

ma ne znam, otkad su se uskokodakali oko Nives, nemam više neko naročito mišljenje o njima, trebali su bez riječi dodijeliti nagradu i krenuti dalje. Uostalom, sami su određivali pravila.
6

Od RuzicaG

Vjerane, dobro pišeš, ali tvoj najveći talent je davanje naslova. Cijelo popodne se smijem. Jadni Kiklop :)))))))))
6

Od Vjeran

:-D Hvala Ružice! S tim da sam za ovaj tekst imao brojne kandidate, konačan odabir pao je upravo na ovog. Ali ni drugi nisu bili ništa lošiji ;-) NinaM, hvala i tebi! Pozdrav!

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se