7 7

Knjiga mjeseca: ugrabite svoj primjerak za recenziju

Podijeli na mrežama

Starim članovima Imaginarija ovu temu nije potrebno posebno predstavljati: dugo smo vremena imali takozvane književne krugove, u kojima su svi zainteresirani mogli dobiti besplatni primjerak odabranog naslova, uz jedan sitan uvjet, bolje rečeno molbu: trebali su nakon čitanja knjige recenziju iste napisati na Imaginariju. Pozitvno, negativno nastrojenu prema djelu, nije bitno. Bitno je doživljaj pretočiti u riječi, odnosno fantastično napisanu recenziju. Ta je tema iznjedrila neke od najboljih recenzija uopće na ovom nasem communityju, stoga smo odlučili malo je osvježiti.

Svaki mjesec biramo takozvanu knjigu mjeseca, te nudimo 4 do 5 primjeraka zainteresiranim čitateljima uz iste uvjete kao i ranije te s jednom promjenom. Grupu čitatelja vodit će jedan od korisnika, čiji će zadatak, nakon objavljivanja radova svakog od članova grupe u za to posebno otvorenoj temi, biti kompilirati jednu jedinstvenu recenziju od svih njih. Ako se, što je lako moguce, mišljenja članova o knjizi budu razlikovala na elementarnoj razini sviđa mi se/ne sviđa mi se, zadatak ce biti to zanimljiviji, ali naravno, ne i nemoguć za ostvariti (dovoljno je izdvojiti iz jedne recenzije slabe strane djela, iz druge jake i tako dalje). Kako je zadatak voditelja grupe zahtjevan, za njega smo (ili nju) pripremili još jedno dodatno djelo na poklon; koje, za sada neka bude tajnom. Natjčcaj je otvoren, slobodno se prijavite J. Djelo koje vam nudimo kao knjigu mjeseca ožujka jest Ova djevojka je drukcija, autorice JJ Johnson.

OPIRNIJE O KNJIZI: Evie je drukčija. Ne samo po tome kako je odgojena – to je svakako neuobičajeno – nego i po svojim stavovima. Pametna je, samostalna, samouvjerena, razmišlja svojom glavom i spremna je za potpuno novi izazov – školu. Ne, nije joj sedam godina, već je cijeli život školovana kod kuće.
Neće joj dugo trebati da otkrije kako je škola potpuno novi svijet, svijet pun neočekivanih odnosa i događaja. Odjednom se suočava s novim problemima, a kako ne poznaje pravila, tako ih i ne poštuje, pa predlaže rješenja koja nisu baš uvijek dobrodošla i prihvaćena. Ona nije tip koji samo sjedi i čeka, ona uvodi promjene. Velike promjene. No kada pokrene revoluciju, svijet oko nje počet će se urušavati.
Za prvijenac J. J. Johnson, u izvrsnom prijevodu Sandre Mlađenović, zalijepit će se svi čitatelji i uživati u knjizi koja na potpuno drukčiji način govori o prijateljstvu, pravilima, granicama, moći i školi. Ova knjiga je jednostavno drukčija.

Prijave primamo na darel.algoritam@gmail.com do petka, 18. ožujka. Molimo, posebno naglasite javljate li se za mjesto voditelja grupe. Ukoliko bude više prijavljenih, posao dobiva onaj tko se ranije javio. Uživajte u čitanju!

VAZNO! SVIH 5 PRIMJERAKA PODIJELJENO JE 5 MINUTA NAKON OBJAVE TEME. OSTALIMA VISE SRECE DRUGI PUT. DOBITNICE, UZIVAJTE U CITANJU I JAVITE AKO KOJA ZELI BITI VODITELJICA.

Napiši analizu

Analize (7)

od Vjeran

7 3 0 1

(Ne) pokušavajte ovo kod kuće! (J.J.Johnson: "Ova djevojka je drukčija")

"Ova djevojka je drukčija" roman je namijenjen prvenstveno srednjoškolskoj populaciji što ne znači da zadovoljstvo u njemu neće pronaći i oni koju godinu mlađi kao i oni koju godinu stariji. Obzirom da radi kao savjetnica mladih (u "našem jeziku" to bi bio školski pedagog ili psiholog) nije ni čudno da je za svoj prvijenac J.J Johnson odabrala problematiku srednjoškolaca.

Ovo je tipični teen roman koji bi bez problema mogao biti prenesen i na filmsko platno. Ima tu puno "obaveznih likova" iz srednjih škola diljem svijeta poput navijačica (tipično američka pojava), zlobne djevojke, štreberi, zgodni profesori i jedan lik koji odskače od svega toga. U konkretnom slučaju to je Evensong Sparkling Morningdew. No, ostanimo pri Evie, tako će svima, uključujući i nju samu, biti lakše.

Evie je odgojila majka, žive u energetski učinkovitoj kući koju su same izgradile, školovana je kod kuće od majke koja nema veliko formalno obrazovanje, ali je izgradila Evien karakter i posebnu ličnost koji se očituju u življenju u skladu s prirodom ali i potrebom za stalnim napredovanjem, jakim osjećajem za pravdu i visoku socijalnu osjetljivost te potrebi da se razmišlja svojom glavom, a za svoje se ideja spremna borriti sa bilo kim tko joj se suprotstavi.

Sve je to vidljivo kroz promišljanja samih čitatelji, a koji se mogu svesti na:

a) pametne monologe glavne junakinje putem kojih možemo zaviriti u njene misli,
b) vrlo zanimljive dijaloge s majkom, Rajasom, Jacindom kao i profesorima, a posebno s dr. Brooknerom,
c) iskrenu ljubav i pravo prijateljstvo kao važne karike u životu svakog čovjeka.

Dodatnu dimenziju romanu daju poticajni citati poznatih (i nekih manje poznatih) osoba. Oni se spominju na početku svakog poglavlja i na fini način zapravo najavljuju događaje koji su pred čitateljem. Ovdje se jednostavno mora izdvojiti činjenica kako brojni čitatelji upravo te navode tuđih misli ističu kao posebnu vrijednost, a nerijetko ih zapisuju u vlastitu evidenciju.

Oni cjepidlačnije nastrojeni čitatelji zazivati će dobrog urednika koji bi svojim intervencijama u djelo, dok je ono još u fazi rukopisa, ispravio neka mjesta u kojima se radnja evidentno "nateže" kako bi se vodila prema željenom cilju. Ima tu i pokoja logička "poteškoća" ili karakterna nekonzistentnost koje su se mogle otkloniti ili barem dodatno prikriti da su na vrijeme uočene.

Ono što ovakvim primjedbama daje dodatnu težinu, unatoč činjenici da je ovo roman za mladež, a ne neki ruski klasik, jest to da roman zapravo u središte pozornosti stavlja ozbiljnu, važnu i vrlo osjetljivu temu. Brušenje ovakvih "tankih" mjesta usmjerio bi čitatelja da promišlja o onom bitnom, o onom što je J.J.Johnson zapravo htjela postići ovim djelom. 

A doista je važno promišljati o pročitanom jer kad zaklopite korice nakon konzumiranja i posljednje interpunkcije onda vam kroz glavu prolazi kako smo svi mi u životu imali svoju Evie. I doista, nije se problem prisjetiti "naše Evie", one drage osobe koja je digla svoju revoluciju i jednostavno se izgubila u gomili jer nije imala niti dovoljno snage, niti dovoljno prijatelja da podrže njena uvjerenja. A onda krenu pitanja o tome što je sve moglo biti da smo se mi, pasivni promatrači tih događanja, aktivirali, umiješali i donijeli promjene. No, to su i pitanja na koja nikad nećemo saznati odgovor.

Evie se izdvaja od svih ostalih učenika. Ona odbija kompromis i ne pristaje se podmiriti s trenutnom situacijom: Evie zna da stvari mogu biti puno bolje. Ona to zna i ponosi se time. Jer ona je jednostavno drugačija! Možete li to reći za sebe?

Nakon čitanja roditelji će rado svojim nasljednicima gurnuti roman u ruke. Zašto? Zbog zanimljivog i duhovitog pripovijedanja svega onog što je do sada napisano. Zbog toga što djeca kao Evie mogu biti uzori našoj vlastitoj. Njihovo neprihvaćanje etiketa, razmišljanje svojom glavom, inteligencija i oštroumnost karakteristike su koje bismo i mi trebali i razvijati i njegovati kod svojih srednjoškolaca.

Zaključno, knjiga je vrijedna čitanja. Apsolutno. Ali topla je preporuka da knjigu istovremeno pročitaju roditelji i dijete. I da nakon toga sjednu za stol (uz pizzu, palačinke ili neku ekološki uzgojenu mrkvicu) odgovorno porazgovaraju o pročitanom. Jer ova dobra knjiga jednostavno zahtijeva ne samo kritički osvrt na sadržaj već i ozbiljan razgovor na relaciji roditelj - dijete.

Ocjene (10)

Respektira (7): sthagon, marali, sofia, Matea, RereG, ucitajse, darel

Slaže se (3): sofia, RereG, madderana

Komentari (1)

6

Od Vjeran

Ovo je skupna recenzija korisnika Imaginarija. Posebno pozivam autorice svojih osobnih osvrta da prokomentiraju ovako sumirani tekst. Pustite respekte i "lupajte" po crvenom ili zelenom. Bit će to najbolji putokaz za neke nove ovakve prigode. Pozdrav

od Vjeran

4 0 0 3

Jede li revolucija vlastitu djecu? (J. J. Johnson: "Ova djevojka je drukčija")

"Prošlo je više od tjedan dana od kako sam pročitao (da pročitao - progutao!) roman. Nakon čitanja bio sam toliko vruć da mi nije na pamet padalo prihvatiti se tipkovnice. Primijenio sam onu: "Jutro je pametnije od večeri" i do jutra zaboravio na pročitano. Da, moš' mislit!"

Pažljiviji pratitelji Imaginarija zaklet će se da su ovaj tekst već negdje vidjeli. I u pravu su. Ne, ne plagiram sam sebe i nisam u očajničkoj potrazi za inspiracijom. Jednostavno je ovo roman koji me prisilio na primjenu identičnog principa. Istina je da sam roman pročitao gotovo u dahu. Istina je da su me odmah po apsolviranju zadnjeg slova (odn. točke za cjepidlake poput mene) svrbjeli prsti, a oko tražilo najbližu dostupnu tipkovnicu. Ali zaustavio sam se na vrijeme. I dobro sam činio.

Naime, u citiranom uvodnom odlomku, odmak od djela nije dao baš nikakav efekt. U slučaju naše drage Evie pokazalo se to pravim potezom. Jer značajno je ublažio grubu sliku.

Stjecajem okolnosti, na uvid sam ekskluzivno i pretpremijerno dobivao na Imaginariju objavljene recenzije romana. I koliko mi je to bilo fora, toliko mi je počelo stvarati teret jer sam počeo stvarati svoju sliku o djelu koje nisam niti počeo čitati. Nizali su se afirmativni prikazi. Redali se argumenti za takvu sliku. Citirali se ili prepričavali dijelovi romana sve u svrhu argumentacije iznesenih pogleda.

Moj pogled na roman je u konačnici bio bitno drugačiji. No, krenimo od nečeg što je univerzalno.

Činjenica je da je ovo roman za tinejdžerski uzrast. Dakle, ciljana populacija su dame i gospoda u dobi od 13 do recimo 20 godina. S tim da je roman pisan iz pogleda ženskog lika pa onda prikazuje događanja iz te perspektive, a to pak znači da će ga bolje razumjeti čitateljice od čitatelja. Jasno, tu nema ničeg spornog. Iako nisam neki puritanac, knjigu ne bih preporučio mlađima od 12 godina obzirom na nekoliko opisa koji bi se moglo definirati kao, hm, recimo sočne.

Nadalje, roman je pisan u formi kratkih poglavlja (njih 33 na 208 stranica teksta odn. nešto više od 6 stranica po poglavlju), a svako od njih započinje citatom koji, manje ili više uspješno, opisuje događanja u tom poglavlju. Pažljivijeg čitatelja ti će citati odmah natjerati na razmišljanje i stvaranje vlastitog tumačenja, a potom i odnosa prema navedenom citatu. Takav proaktivan odnos čitatelja prema djelu apsolutno podržavam. Također, siguran sam da će razni čitatelji izdvajati razne citate kao one koji su im najzanimljiviji, najpoticajniji, najintrigantniji što romanu dodatnu zanimljivu dimenziju. Kratka poglavlja olakšavaju čitanje ali i značajno dinamiziraju radnju pa vam se cijela priča vrti pred očima kao ubrzani film. Posljedica? Ne ispuštate knjigu iz ruke.

Pisan iz prvog lica, roman je linearan. Radnja nije razgranata nego cijele vrijeme prati Evie i sve što se oko nje događa. Prednosti i nedostaci takvog pristupa su poznati i jasni. Ipak, kad pričamo o čitateljima u ranije navedenoj dobi, preferiram kompleksnije razrađenu radnju koja prikazuje neke paralelne događaje ili pak preskače u vremenu odvijanja radnje. Za mene osobno je upravo to jedna od ključnih razlika koje bi trebale odjeljivati dječje romane od onih za već zreliju populaciju.

Ne bih vam otkrivao radnju ali već i vrapci na grani znaju da Evie svojim dolaskom u školu pokreće događaje koji će ubrzo prerasti u potpuno i nekontrolirano ludilo. Završetak romana objeručke će prihvatiti producenti iz "Svete šume".

Za mene je to jedan od problema koje djelo u sebi nosi. Naime, ne mogu se nikako oteti dojmu kako ovom intrigantnom i zanimljivom kosturu kronično nedostaje kvalitetan urednik koji bi se pobrinuo da i ostatak tijela bude jednako dobar.

Brzinu i intenzitet padanja u totalni kaos jedne uređene institucije još i mogu zamisliti. Uostalom, kad stvari krenu krivo onda taj pravac u pravilu poprima nezamislive razmjere. Tromost sustava doduše kaže da se uređena sredina (ma na kojim, čak i umjetnim, osnovama to uređenje počivalo) ne može "rasuti" u roku odmah ali hajde. Nije to bitno, čak je i moguće.

Ali siguran sam da je za popravljanje stvari kad one odu potpuno krivo (a otišle su, vjerujte mi) potrebno puno više vremena i energije od onog za njeno "kvarenje".

Promjene koje je Evie tražila, a u konačnici i (recimo) dobila jednostavno ne može izboriti pojedinac sam. Ma koliko kvalitetan bio, ma kakve organizacijske i liderske sposobnosti posjedovao, ma koliko detaljno razradio viziju koju u glavi nosi. Bez suradnika koji su spremni "poginuti" za tebe to jednostavno ne ide. Točka!

Naša Evie ima dva i pol prijatelja. Kad sve ode u kaos ona ostane na onoj polovici. Ako i na njoj. Dvoje najbližih, svatko na svoj način, okrene joj leđa u kritičnim trenucima. Da bi na kraju, vrlo nategnuto, oboje prošli kroz katarzu (opet svatko na svoj način ali gotovo istovremeno). Ne mogu ne povući paralelu između Evie i Pottera. Harry se, osim u vrlo kratkom periodu njegove sedmonaslovne avanture, uvijek mogao osloniti na Hermionu i Rona. Oni ga nisu napuštali ni kad je bila baš ono, ozbiljna frka. Evie je upravo u tim trenucima ostajala sama.

Likovi su zanimljivo profilirani. Ali ima u tom profiliranju sitnijih nedosljednosti, a one su posebno vidljive kod ravnatelja škole, dr. Folgera. Iako mu je Evie u munjevito kratkom roku unijela potpuni nered u školu koju vodi, cijelo se vrijeme kroz roman provlači njegovo razumijevanje Evienih nastojanja i simpatiziranje nje kao osobe. Jasno, ponekad to nije tako eksplicitno izrečeno, ima dijelova u koje možete uprijeti prstom i pokazati mi kako moja tvrdnja ne stoji. A opet, čitajući između redova jasno je da je tako. I sve se to može opravdati. Nije u romanu navedeno ali dajte da pustim svojoj mašti na volju. Recimo da je dr. Folger u svojoj mladosti bio poput Evie. Uostalom, završio je fakultet kojeg Evie priželjkuje (činjenica iz knjige). I recimo da u njoj vidi mladog sebe i da ju razumije. Ali ako je tako, zašto onda školu vodi kako vodi? Zašto onda Evie ima toliku potrebu za djelovanjem i promjenama? Ako je to posljedica njegovog sazrijevanja, onda ne samo  da bi to trebao našoj Evie dati do znanja, već ispada da su težnje za promjenama rezultat "mladosti - ludosti" dok sazrijevanjem čovjek shvati da se zalagao za krive stvari i da je postojeća stvarnost dobra. Što ponovo dovodi u kontradikciju Evie i njena nastojanja s njegovim simpatiziranjem nje kao takve.

U konačnici, ideja školovanja kod kuće vrlo je zanimljiva i meni osobno privlačna i iz stručnog aspekta. Nama nepoznat, taj koncept doista postoji (osobno znam za Australiju i Norvešku, a očito vrijedi i u SAD-u). Problem nastaje u trenutku kad roditelji procijene da više ni uz pomoć tehnologija i medija javnog priopćavanja (Australci imaju "radio školu") nisu u stanju davati svom djetetu potrebna znanja i vještine. To je trenutak kad se dijete treba uključiti u formalni obrazovni sustav. Razina usvojenosti "kućnih znanja" određuje se inicijalnim ispitivanjem kako bi se detektiralo mjesto (odn. razred) u kojeg se dijete uključuje.

Istu je priču prošla i naša Evie i uključila se točno tamo gdje bi bila i da je u sustav ušla od samih početaka. Dakle, usvojila je sve ono što se smatralo da treba usvojiti. Super! U kojem se to kontekstu događalo? Evie nikad nije upoznala oca. Živi sa svojom majkom koja je također vrlo, hm, nekonformistički raspoložena. Martha nije visokoobrazovana, radi na marginaliziranom poslu u jednom od američkih velešpeceraja. Njena marginalizacija posljedica je upravo Marthinog nekonformizma i stalne borbe protiv raznih nepravdi, a koja je unaprijed osuđena na propast jer Marta nema niti jednog pomoćnika, prijatelja, istomišljenika, subverzivnog suilegalca. Ona čak i na radnom mjestu smišlja subverzivne akcije poput jasnog razotkrivanja nezdravih ili neetičkih proizvoda stavljanjem naljepnica na određene proizvode i šaljući time svoje poruke javnosti koja gura kolica istovremeno ih trpajući svime i svačime.

Istina, žive u pasivnoj kući, a dio potrebnih namirnica proizvode same (mlijeko, povrće, med...) što ih čini nešto neovisnijima od vanjskog svijeta. Ali je li to realno. Je li moguće da jedna takva Martha, neškolovana, marginalizirana, revolucionarno nastrojena uspije svom djetetu pružiti kućnu naobrazbu na razini trećeg razreda srednje škole. Istina, mladi Amerikanci nemaju tako zahtjevan program kao naša mladež. Ali ipak...

Još da je Martha visokoobrazovana ali marginalizirana zbog svojih ideja i stavova koje propagira, to bi imalo smisla. Onda bi svom djetetu slala jasne poruke o tome kako se može biti drugačiji ali da to ima svoju cijenu. Ovako ispada da je cijela priča velika kritika obrazovnog sustava koji nam zapravo nije potreban jer to možemo i sami. Doma. Bez obzira na vlastito školovanje.

Krajnja poruka knjige o isplativosti borbe za svoje ideje zanimljiva je na idealističkoj razini i sigurno nam se jako sviđa. No, kako biste reagirali kada bi se vaše dijete pretvorilo u Evie? Biste li ju pustili?

---

Zaključno, knjiga je vrijedna čitanja. Apsolutno. Ali topla je preporuka da knjigu istovremeno pročitaju roditelji i dijete. I da nakon toga sjednu za stol (pizza? palačinke?) i ozbiljno i odgovorno porazgovaraju o pročitanom. Jer ova dobra knjiga zahtijeva ozbiljan kritički osvrt na sadržaj.

Nek' pogledi vam budu friški, pozdravlja vas moljac knjiški!

P.S. Intrigantno je da netko tko se, kroz svoje junake, zalaže za javno istupanje i otvorenu borbu krije svoj identitet k'o zmija noge. Što se krije iza onog J.J. zna očito samo ona sama, Google to nije uspio riješiti. Meni čudno ;-)

Ocjene (4)

Respektira (4): ucitajse, darel, TatjanaBN, madderana

Komentari (3)

6

Od Vjeran

Ovo je moja vlastita recenzija romana. Onu zajedničku, objedinjenu objavit ću posebno. I sigurno neće biti ovako "crna" ;-) Pozdrav!
5

Od TatjanaBN

Odličan tekst, ali naročito mi se sviđa komentar o školovanju kod kuće, jer sam tako nešto već mogla naslutiti iz dosad pročitanih prikaza ove knjige.
5

Od ucitajse

Jako zanimljivo. Već su me i ranije recenzije ove knjige zainteresirale za nju, a sad me još više zanima. :)

od madderana

3 0 0 1

Napravimo svoju revoluciju-Ova djevojka je drukčija

Eversong Sparkling Morningdew je drukčija. Ne samo zbog svog osebujnog imena, nego i zbog načina na koji je odgajana. Evie je tinejdžerica, odgajana u uvjetima u kojima rijetko koji tinejdžer živi. Ona i njena majka Martha žive u Kupolastoj kući koju su same izgradile , ne posjeduju Tv ali zato Evie posjeduje hrpu citata koje skuplja čitajući različite knjige i nikada nije išla u školu. E sad, ne bacajte odmah predrasude jer Evie se školovala kod kuće i usprkos neobičnom stilu života koji vodi s majkom, ona je pametna, samostalna, samouvjerena i spremna na nove izazove. A novi izazov je nešto na što se mnogi mladi ljudi (tinejdžeri) njenih godina zgražaju i jedva čekaju da završe- školu. Da, Evie je i u tome drugačija.


Naučena živjeti pod drugačijim uvjerenjima Evie odmah primjećuje stvari koje se dešavaju u školi. Škola je novi svijet za nju, svijet u koji očigledno nije bila svjesna da ulazi. Suočena s tim otkrićem, Evie se također suočava s novim problemima a kako ne poznaje pravila škole također se suočava i sa profesorima. Njezina oštroumnost, liberalnost i iznad svega osjetljivost na nepravdu nije nešto što se dobrodošlo prihvaća. Uznemirena zbog odnosa profesor-učenik, zabrane korištenja smartphonova za vrijeme odmora za razgovore ali je isto tako srdi što se ti smartphonovi mogu koristiti za internet , zabrana korištenja dvorišta za vrijeme odmora te zbog favoriziranja određenih osoba od strane školstva Evie odlučuje podići revoluciju.Ona nije tip djevojke koja bi trebala biti samo pasivni promatrač cijele te situacije, nego uvodi promjene. Ono što Evie ne očekuje je to da će i sama munja njene revolucije pogoditi uskoro i nju samu i naći se na udaru nezadovoljnih kolega i profesora.


Svi smo mi u životu imali svoju Evie. Moja Evie je bila draga osoba i kada je digla svoju revoluciju, jednostavno se izgubila u gomili. Nije imala dovoljno snage, niti dovoljno prijatelja da stane uz njena uvjerenja. Ponekad se pitam što je sve moglo biti , samo da smo se svi mi, pasivni promatrači umiješali i donijeli promjene. Jer, svaki put počinje prvim korakom. Koliko bi sada, 20 godina kasnije mogli učiniti da je svatko digao svoju revoluciju protiv ugnjetavanja, šikaniranja i lošeg sustava.


Evie se izdvaja od svih ostalih učenika, ne samo zbog pozitivnih razloga, i iako je u opasnosti njezin ugled, njezina budućnosti ona odbija kompromis, odbija se podmiriti s trenutnom situacijom jer ona zna da stvari mogu biti puno bolje.Ona je drugačija. I ona to zna i ponosi se time. Koliko osoba to može reći za sebe?


"Što god učiniš,može se doimati beznačajno,ali iznimno je važno da to učiniš."


Sve u svemu knjiga daje nadu da postoji šansa da cijeli svijet može postati bolje mjesto, a počevši od svakog od nas ... mnogi ljudi će vam pokušati stati na putu, mnogi mogu pogrešno shvatiti naše namjere, možemo i sami biti optuženi za nešto loše, ali ako ne učinimo nešto i promijenimo sebe, ništa neće biti promijenjeno .Ako želite da stvari budu drugačije, sve treba krenuti od nas..


Koliko je nas spremno biti Evie? Koliko nas je spremno dići revoluciju?

Ocjene (3)

Respektira (3): Vjeran, ucitajse, darel

Komentari (1)

6

Od Vjeran

Odlomak koji počinje sa "Svi smo mi u životu..." je dio teksta kojeg bi svatko od nas trebao pažljivo pročitati, dobro razmisliti i odgovoriti na pitanje: "Jesam li ustao/la ili podržao/la...". A potom odgovoriti na pitanje: "A zašto nisam?". ;-)

od sofia

3 0 0 0

Ova djevojka je drukčija, J.J.Johnson

Evie je potpuno drukčija od drugih. Nekoliko je dana dijeli od početka školske godine, što za nju predstavlja veliki izazov budući da je odrasla u potpuno neobičnom okruženju – s majkom koju oslovljava imenom, bez televizora, u Kupolastoj kući koju je montirala s njom i ujakom. K tome je obrazovana je kod kuće, odgojena u liberalnom duhu, oštroumna, nekonvencionalna i revolucionarna. Biste li je željeli upoznati? Ja definitivno bih. Međutim, za većinu učenika u školi ona je čudakinja, djevojka koju najradije izbjegavaju, jer se ne povodi za masom. Najbolje prijatelje ipak stječe, a to su Rajas i Jacinda pa oni predstavljaju trio koji se ne odvaja jedno od drugog. Za njih je Evie, iako otkačena, vrlo važan, pokretački dio ekipe.

Potaknuta onime što je zamjetila u školi (a to je neravnopravnost učenika u odnosu na učitelje, nepoštivanje i šikaniranje pojedinih učenika),  Evie počinje pisati članke za novine i peticije kako bi zatražila pravo na slobodu govora i na izbor. Kako od toga nema nikakve koristi,odlučuje se zajedno s Jacindom i Rajasom  na radikalni korak – osnivanje bloga. Njihove su osnovne ideje – svi trebaju biti slobodni da budu što jesu! Svi zaslužuju poštovanje i slobodu govora. I ne samo to, znak munje pričvršćen je na vrata svih onih za koje pokretači bloga misle da su učinili pogreške, bilo u vidu dobne, rasne, vjerske, seksističke i ostalih diskriminacija.

Ono što ovaj trio ne očekuje, a to je da će stvari izmaknuti kontroli, lavina će se zakotrljati, a snježna gruda će rasti sve više i više dok u školi ne zavlada totalna anarhija...

Na koji način će se događaji odvijati, i kako će kulminirati, pročitajte u samom romanu.

Kažu da će se za ovaj prvijenac J.J. Johnson zalijepiti svi čitatelji, kako tinejdžeri, tako i njihovi roditelji, a ja to potpisujem. Kao majka tinejdžerke rado ću svojoj kćerki proslijediti roman. Zašto? Zbog zanimljivog i duhovitog pripovjedanja, opisivanja bitnih vrijednosti kao što su prijateljstvo, ljubav, iskrenost i nepristajanje na svijet u kojem vladaju kruta pravila. Zbog toga što djeca kao Evie mogu biti uzori našoj vlastitoj – njihov otpor prema etiketama, razmišljanje svojom glavom, inteligencija i oštroumnost karakteristike su koje bismo i mi trebali njegovati.

Sigurna sam da će vam se svidjeti ovaj roman kao što se svidio i meni . Nismo li mi svi jednom bili ili barem priželjkivali biti Evie? Nismo li i mi htjeli promjeniti svijet, uzdmati njihove temelje?

J.J.Johnson nas je na jedan slobodouman i zanimljiv način vratila u te dane srednje škole, mladenačkog poleta, živo nam predočila naše vlastite misli i osjećaje.

To je jedan od razloga što sam uživala čitajući ovu knjigu, a nadam se da ćete uživati i vi.

Ocjene (3)

Respektira (3): Vjeran, ucitajse, darel

Komentari

od May9612

3 0 0 0

Ova djevojka je drukčija

Zaista mislim da se život ne svodi na ono što si mogao biti. Život se svodi samo na ono što si pokušao. Ne pogađa me neuspjeh, ali nezamislivo mi je da bih sebi oprostio što nisam pokušao. (Nikki Giovanni)

Kao što ste primjetili, analizu sam počela sa citatom. Citati se spominju na početku svakog poglavlja, te su izuzetno važni Evie, njezinoj majci, te jednom od profesora. A vjerujete, i meni se sviđa uz ovakvu knjigu pročitat nešto novo, te prepisat koji citat u svoju bilježnicu.

Ova djevojka je drugačija je prvijena J.J. Jonson, a sam knjiga najavljuje drukčiju knjigu i djevojku. Za nekoga možda normalna teen priča (ništa novoga, sve šo se baš može očekivati), a za nekoga knjiga koja će ga uvući u svoj svijet, srednjoškolski, važno je naglasiti.


Pošto je Evie djevojka koja je drukčija, ona je ipak školovana kod kuće, ali je odlučila svoje školovanje završiti u školi. Njezina majka, koju zove imenom, je to nasvala istraživanje.
Ipak, Evie, naviknuta na srednjoškolske filmove nije uspjela doživjeti sve što je njima, možda je našla prijatelja, i svoju munju, ali nije očekivala toliku NEPRAVDU.

Vjerujem da je svaka osoba koja pročita, a i ne pročita ovu analizu doživjela nepravdu, te je imala dva izbora, izboriti se za sebe ili se samo okrenuti.

E, pa Evie je drukčija, učini će ono što bi malo ljudi učinilo, a vi pretpostavite što?
Evie, drukčija jer u kupoli nema tv, ali ima pčele, kravu i kokoši.
Evie, koja je rođena na čudnijem mjestu nego mi svi zajedno.
Evie, koja su svojem mailu spominje mir i pravdu.
Evie, koja je spremna za revoluciju.

Smatram da je ova knjiga zanimljiva, te nas uči o borbi za same sebe, za druge, te kako prihvatiti svoje greške. Moramo također shvatiti da ljudi samo zato što su drukčiji nisu manje vrijedni od nedrukčijih. Preporučila bi ovu knjigu svakome tko bi se želio opustiti, a nakon toga sam sa sobom početi raspravu što je zapravo drukčije, dobro za nas, te što može učiniti u ovom svijetu.

Ocjene (3)

Respektira (3): Matea, darel, Vjeran

Komentari

od RereG

4 0 0 0

J.J. JOHNSON: OVA DJEVOJKA JE DRUKČIJA

Ova djevojka je drukčija prvijenac je spisateljice J.J Johnson, a s obzirom na njeno zanimanje ne čudi tema koju je odabrala. J.J. je savjetnica za mlade, a prije nego se posvetila pisanju radila je s problematičnim tinejdžerima kao savjetnik i kao koordinator na raznim programima za pomoć mladeži.

Iako je ovo teen knjiga, ipak je drukčija, baš kao i djevojka iz naslova. Prošla su vremena kad sam čitala teen knjige, ali ponekad je lijepo malo vratiti se i prisjetiti. Čitavši cijelo vrijeme mi je smiješak bio na usnama, jer je knjiga iz perspektive nekog starijeg slatko štivo. Tipični teen roman koji bi bez problema mogao biti prenešen na filmsko platno, a takvih filmova smo se svi nagledali. Srednja škola, navijačice, zlobne djevojke, štreberi, zgodni profesori i jedan lik koji odskače od svega toga. U ovom slučaju to je Evie, punim imenom Evensong Sparkling Morningdew.

Evie je odgojila majka  koju čak ne zove mama nego imenom, živi u kupolastoj kući koju su same izgradile, školovana je kod kuće od majke koja nema veliko formalno obrazovanje, ali izgradila je Evien karakter i posebnu ličnost, idealista i realista. Prije nego upiše željeni koledž, Evie želi isprobati sve čari srednje škole da vidi kako će se uklopiti. Svo znanje koje o školi ima je iz ponekog filma i knjige i definitivno nije spremna na sve što ju očekuje. A kao osobu koja je jaka na riječima, a svoje riječi može poduprijeti svojim fantastičnim znanjem, Evie je definitivno poseban lik.

Stoji iza svojih uvjerenja kojih se ne odriče čak ni kad ju ugrizu za guzicu. Inteligentna je i bez problema argumentima parira profesorima i autoritetu, za razliku od ostale djece, koja kroz školu prolaze jer moraju, ne okrečući se i ne razmišljajući.  

Svako poglavlje započinje citatom koji je na neki način tema poglavlja, ali i koji jedan od profesora ispisuje svaki dan na ploči i traži od učenika da ga objasne. Naravno nitko osim Evie to ne radi i ona se time još više ističe. Svi citati su dvoznačni i ovise o onome tko ih objašnjava, pa tako čak i objašnjenje za jedan koji mi je baš ostao u sjećanju je da je istina u svakome od nas drugačija. Iako priča o djevojci koja krene u školu, zaljubljuje se po prvi puta i pokušava se uklopiti u svijet zvuče tipično tinejdžerski, baš ti citati priči daju jedno drukčije ozračje.

U svakom slučaju knjiga koja na prvi pogled djeluje kao razbibriga može ponuditi više od toga i naučiti svakoga tko će je čitati nešto novo ili nešto staro što je zaboravljeno, od toga da ljude ne treba suditi ni po čemu, da ne treba zloupotrebljavati moć, ali da treba stajati iza svojih uvjerenja, ali i paziti na ono što govorimo jer iako su nam namjere dobre istina često može povrijediti ljude.

Moja preporuka je pročitajte svakako.  Ako želite da nešto bude drukčije, počnite stvari mijenjati sami.

Ocjene (4)

Respektira (4): darel, ucitajse, Matea, Vjeran

Komentari

od Matea

3 0 0 0

Ova djevojka je drukčija :)

Počevši čitati odmah sam shvatila da je Ova djevojka je drukčija knjiga za mene. Iako više praktički ne spadam među tinejdžere nego odrasle ljude, preporuka na koricama knjige govori istinu: „Knjiga koja će podjednako oduševiti tinejdžere i njihove roditelje.“ Kirkus Reviews

Knjiga je od samog početka zanimljiva te čitatelja polagano ali intenzivno uvlači u radnju. Upoznajemo Evie, tu drukčiju djevojku, koja nas osvaja svojom jednostavnošću, umom, marljivošću i hrabrošću. Evie živi s majkom i njih se dvije zalažu za socijalnu pravednost i prava građana. Dijete uči od majke, ali mogu slobodno reći da je dijete u ovom slučaju čak i naprednije od majke jer ima više prilika (a ujedno i boljih) da bi pokrenula takozvanu revoluciju i promijenila neka pravila koja se ionako krše i ne poštivaju. Zašto i kako to? Odgovor glasi: Evie se do sada školovala kod kuće i učitelj joj je bila njezina majka koja ju je doista mnogočemu naučila, ali sada Evie svojom voljom kreće u državnu školu i to u četvrti razred srednje škole, godinu prije mature. Njezina majka je takve dane ostavila iza sebe, ali Evie tek počinje živjeti takve srednjoškolske dane u kojima joj se pružaju prilike da pokrene revoluciju i promijeni bilo što na bolje. Ona je prirodni vođa: hrabra je i pametna, kao što sam već rekla, pa smatra da se može izboriti za veća prava učenika u srednjoj školi koju pohađa. Njezina svakodnevna borba s profesorima za prava učenika vrlo je zanimljiva i poučna te nas sve vraća u srednjoškolske dane i tjera nas da se upitamo: a što smo mi učinili? Protiv čega smo se mi borili? Jesmo li išta postigli na nekoj višoj razini, jesmo li išta promijenili?

Istodobno razmišljamo, preispitujemo sebe i čitamo ovu knjigu koja nas uvlači sve dublje i dublje u svoj sadržaj. I baš onog trenutka kada smo potpuno postali dio ove radnje i Evienog života, kada se borimo uz nju i vjerujemo u nju, baš tada Evie dolazi u situaciju koja može promijeniti njezin život iz korijena i ujedno je natjerati da odustane i preda se. Takav zaplet nas naravno tjera da čitamo još i još te da otkrijemo što će se dogoditi s Evie, njezinim prijateljima Jacindom i Rajasom te cijelom školom i pokrenutom revolucijom.

I onda shvatimo: tek smo na polovici knjige, postoji još mnogo stranica do kraja i – nadamo se – sretnog završetka. Naravno, neću vam otkrivati pojedinosti ove divne i lako čitljive knjige, no mogu vam reći što vasočekuje od samog početka pa sve do kraja:

1. vrlo pametni monolozi glavne junakinje Evie, koja je potpuno drukčija od mnogih likova iz raznih knjiga o srednjoškolcima; ona je vrlo pametna, a čini nam se kao da u sebi sadrži cijeli rječnik jer vlada mnogim pojmovima i objašnjenjima istoga, što mnogi od nas nisu savladali i nikada neće. Ili barem ja.

2. vrlo zanimljive dijaloge: Evie s majkom, Evie i Rajas, Evie i Jacinda, te naravno Evie i profesori od kojih se ističe profesor Brookner, koji svakodnevno s Evie raspravlja o raznim citatima svjetskih velikana. Time sam oduševljena, jer i sama često zapisujem citate koji mi se sviđaju, no doista moram priznati da nemam te citate uvijek na vrhu jezika i ne znam tko ih je izrekao odnosno zapisao, kao što to znaju Evie i Brookner. No, tješi me činjenica da su oni samo izmišljeni likovi jer inače, da su stvarni i postojani, osjećala bih se vrlo glupo.

3. ljubav: Evie i jedna osoba, čiji identitet vam neću otkriti, uče nas vrijednostima, povjerenju, prijateljstvu, odnosu u vezama odnosno ljubavi.

4. prijateljstvo: jedan od glavnih motiva ove knjige, gdje vidimo sve pozitivne ali i negativne strane prijateljstva te se zajedno s Evie zapitamo: može li prijateljstvo preživjeti sve prepreke i zamke ako je to prijateljstvo iskreno? Može li prijateljstvo pobijediti laži i priznati istine, ma koliko one bolne bile?

Sve u svemu, moram zaključiti da je ovaj roman vrlo osebujan, doista zanimljiv i lako čitljiv. Pročitala sam ga u jednom dahu te sam oduševljena apsolutno svime i cijela radnja se doima kao prirodna a ujedno i drukčija od svih romana slične tematike koje sam dosad pročitala. Mogla sam se nasmijati već spomenutim monolozima i dijalozima. Evien humor u spoju sa njezinom inteligencijom doista je smiješan i zanimljiv. Zatim moram reći da su svi likovi jako dobro razrađeni, ali i ruše predrasude. Školska navijačica nije nužno glupa kao niti djevojka sa sela, a zločesti dečki nisu nužno zločesti. Također, iako nisam ljubitelj politike niti ičega što ima veze s politikom, Evie nas uči kako politika nije nužno loša ako se dobro primjenjuje. Naravno, sve navedeno plus još mnogo toga što nisam navela, ovaj roman čini jednim izuzetnim i divnim, a ujedno i dirljivim romanom, koji svakako morate pročitati!

Ocjene (3)

Respektira (3): darel, sthagon, Vjeran

Komentari

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se