5 11

Pismo Djedu Božićnjaku

Podijeli na mrežama

Prosinac nam je polako pokucao na vrata, a s njim i najveselije vrijeme u godini, Božićno vrijeme. Neki su vjerojatno već odlučili čime će iznenaditi svoje najmilije na Božićno jutro, dok će neki do zadnjeg trena otezati tu odluku. Kako vam se u zadnji čas ne bi stvorio nepotrebni stres, na vrijeme sve isplanirajte. Jedan od ljepših poklona naravno uvijek je knjiga. Koja je knjiga koju bi vi voljeli da vas dočeka ispod božićnog drvca? Koju biste voljeli kupili svojim najbližima? Probudite dijete u sebi i napišite svoje pismo Djedu Mrazu. Možda vam se želje i ostvare. ;)

Napiši analizu

Analize (5)

od Tina987

2 0 0 0

Dragi Djedice

Znaš i sam da sam veliki knjigoljubac. Knjige volim i darovati i primati kao poklon jer su uistinu idealan dar. Zašto? Za početak, mogu se uvijek iznova otvarati. Uvijek se možeš vratiti dragim knjigama, skinuti ih s police i pročitati određene dijelove koje voliš, prisjetiti se stvari koje te vežu uz tu knjigu. Uz njih možeš pobjeći iz trenutnog svijeta, otputovati u neke druge krajeve, a sve to bez karte i putovnice. Nema boljeg :)

Ovoga Božića odlučila sam meni drage ljude darovati tim iznimnim poklonom. Tako sam svojoj dragoj prijateljici poklonila komplet Harryja Pottera, jer znam da obožava filmove, ali se još nije susrela s njim u izvornom, pisanom obliku. Odlučila sam ispraviti tu nepravdu i poklonila joj komplet. Znam da još nije Božić, malo sam uranila s poklonom jer je za Božić neću vidjeti, ide kući posjetiti bolesnu majku. Dala sam joj ih unaprijed da ih ponese sa sobom ako hoće.

Moja druga prijateljica je nedavno rodila. Dugo sam razmišljala što joj pokloniti. Odnosno djetetu. Na pamet mi je pala Radosnica, znaš li što je to? Radosnica ti je ona knjiga u koju roditelji upisuju zanimljivosti o svome djetetu. Ne znam je li to pravi naziv za tu vrstu knjige, na mojoj piše da se tako zove pa onda valjda jest :) Nego, vratimo se mi tom poklonu. Naime, sjetila sam se kako sam voljela otvoriti svoju Radosnicu kad sam odrasla, čitati što su moji roditelji u nju upisali: koliko sam bila teška kad sam se rodila, kako su me zvali, tko me prvi posjetio, koje su ideje za moje ime imali i slično. Odlučila sam da je to idealan poklon za to dijete. Ne sada, ali u budućnosti vjerujem da će je otvoriti sa smiješkom na licu kao što i ja svoju danas otvaram. Međutim, još je malen i neće je znati pročitati niti cijeniti uskoro tako da sam poklonu dodala i pravu knjigu: Bajke Hansa Christiana Andersena. Znam koliko sam ih sama voljela dok sam bila dijete tako da se nadam da će i on uživati u njima dok odrasta, da će mu približiti knjige i da će razviti ljubav prema čitanju. To su samo prvi u nizu knjiških poklona koje sam mu namijenila, dočekati će ga svakako još jer imam puno ideja i namjeravam ga pretvoriti u pravog ljubitelja knjiga :)

Treća prijateljica osim Božića slavi i svoj rođendan tih dana. Njoj sam također namijenila knjigu, pravu blagdansku, sa zimskom naslovnicom i svime. Za nju je knjiga Božić u snijegu, za koju se nadam da će joj se svidjeti. Sjetila sam se kako je nedavno spomenula da je pročitala naslove koje ima kod kuće tako da znam da je ovo iduća knjiga koju će čitati, baš u pravo vrijeme :)

Sjećaš se da sam ti spomenula da osim poklanjanja volim i dobivati knjige? Pa, vidiš, to se kod mene događa rijetko. Iako svi znaju koliko volim knjige nekako kao da zaborave na to kad dođe vrijeme za odabir poklona za mene, što je velika šteta, jer je lista knjiga koje želim poveća. Ove godine odlučila sam biti veoma skromna i za Božić poželjeti samo jednu knjigu: Luminare Eleanor Catton. Velika je šansa da će moje mjesto ispod bora ostati prazno ako se ti za to ne pobrineš, zato što nisam nikome osim tebi spomenula da želim tu knjigu. Molim te, sjeti me se kad dođe vrijeme, bila sam dobra cijelu godinu :)

Tvoja

Ja

Ocjene (2)

Respektira (2): naomica, ucitajse

Komentari

od marali

4 1 0 2

Pišem ti pismo

Prvo su te zvali Djed Mraz, zatim si postao Djed Božićnjak, a ja ni danas nakon toliko godina ne znam kako bih te nazvala. Možda nema niti potrebe za tim jer nikada nisam ni vjerovala u tvoju pojavnost. Mogao si biti bilo tko. Susjed Joža koji se oblači u crveno bijelo odijelo, lijepi na se onu nespretnu poput staklene vune, žuljavu bradetinu i s vrećicom punom slatkiša dariva djecu iz susjedstva, ili pak vrli otac koji pokušava razveseliti svoju netom probuđenu dječicu u rano i hladno Božićno jutro pretvarajući se kako je upravo ispao iz dimnjaka. Štoviše, čak mi se ta ideja prerušavanja i dopada. Poput igrokaza u kojoj i mi obični ljudi možemo postati izvrsni glumci, ali i iznjedriti onaj djelić sebe koji smo davno napustili. Odrastanjem, brigom, nedaćama i svime onime što nam je život dao ili nametnuo.

A znaš, oduvijek sam voljela kazališne predstave, još otkako sam bila dijete...

Ne, nisam Grinch; to od ljudi izmišljeno zeleno zanovijetalo, zabadalo i gunđalo svega iole, tim istim ljudima zadovoljavajuće.

Ne vjerujem ni u njega! Ne trebaju nama izgovori u tim kvazi čudovišnim likovima da bi sami postali isfrustrirana, ogorčena i namrgođena bića, šireći nesklad, zavidnost i nezadovoljstvo u tisućama nijansi zelenih boja.

"Čemu onda ovakav ton u ovo blagdansko doba?" - pitat ćeš, a ja ću ti kao imaginarnom liku svoje mašte odgovoriti na način sebi svojstven. Vizualizacijom svojih misli, prošlih i sadašnjih osjećaja. 

"Veži se Djede jer polijećemo!"

Godina 1984.

Majka dolazi po svoju šestogodišnju kći u vrtić i putem kući govori joj kako ima jedno prekrasno iznenađenje za nju. Djevojčica postavlja pregršt pitanja, igra se zagonetkom ne bi li pogodila o čemu se radi. Majka se samo milo smješka, a djevojčici koraci postaju tako teški i dugi i dugi i dugi i ima osjećaj kako nikad neće doći do svoje zgrade.

Ah, da su joj krila pa da je već u stanu! Ah, da barem može lupnuti svojim cipelicama poput Dorothy i tamo se stvoriti!

Došavši u kuću, majka joj reče da se još malo strpi dok ona ne skokne do dućana.

Uzbuđeno, znatiželjno, šašavo, dječje srce ne da nije poslušalo već je počelo kao sumanuto trčati iz jedne sobe u drugu tražeći, gledajući ispod kreveta, kopajući po ormarima ne bi li pronašlo to nešto o čemu je majka pričala. Naposlijetku umorna od traženja i neuspjeha sjedne na trosjed i u nekom kratkom vremenu zaspe.

Probudivši se, morala je dvaput dobro protrljati oči jer nije mogla vjerovati! Naprosto nije mogla vjerovati!!

Velika ćelava lutka o kojoj je sanjala, gledala ju je svojim još većim očima iz prekrasne, prozirne torbe pune lutkaste, dječje odjeće. Djevojčica se razdragano bacila svojoj majci o vrat obasuvši je poljupcima. " Znam da je skupa, kako...?" - upitala je majku.

"Nije bitno, zaslužila si je!" - majka joj je odgovorila.

"Majčice, HVALA ti!"

"Djede, pratiš li me budno?"

Ta djevojčica nije tražila tu lutku, iako ju je silno željela. Znala je financijske mogućnosti svojih roditelja i znala je da joj lutka nije neophodna da bi bila sretna. Roditelji su znali da je lutka njezina želja. Djevočica je imala i drugih želja pored lutke, naravno, kao i svako dijete, voljela je biti darivana, voljela je igračke kojih je i tada bilo čudnovatih i čudnovatijih. 

No ta djevojčica nije dobivala darove kada si se ti zvao Djed Mraz jer to božićno darivanje u njezinoj obitelji nije bilo praksa. I nije se osjećala zakinutom niti nesretnom. A obožavala je, i ona i njezin brat, Božić, kićenje bora, svađu oko toga tko će ptičicu staviti na najviše mjesto, gdje će doći zvijezda, tko će prvi probati domaće kekse, obožavala je mirise svoje kuhinje u to doba, okupljanje svoje obitelji...

Znala je dobiti darove za Svetog Nikolu na pozornici nekadašnje kino dvorane, i znala je da to nije pravi Sveti Nikola već neki striček obučen u njegovo odijelo koje je u to doba strašno nalikovalo odijelu Djeda Mraza i da je to sve skupa organizirano darivanje firme u kojoj je radio njezin otac; sve je ona to znala, i to nije umanjilo doživljaj njezine mašte, znala je uživati u onome što bi i kada dobila, a ne bi tražila. To su je roditelji naučili! Naučili su je da bude ZAHVALNA! Samim time i skromna, pretpostavljam. (Iako danas kažu da je skromnost mana)

"Jel ti sad malo jasnije na što aludiram gnjevno ti pišući ovo pismo?"

 Godina 2015.

Presladak šestogodišnjak koji je radost i dika svojim roditeljima, a i široj obitelji, obožava darove. Primati, naravno.

Za rođendan je tražio vozilo s daljinskim upravljačem koje se u jednom trenutku transformira u robota i obrnuto. A kreće se u svim smjerovima. I svjetli i glasa se. Zaista fora stvar. I odraslima zanimljiva!

Za Božić je pisao tebi, sada već Djedu Božićnjaku, da bi rado želio igricu od svoje tete (jer ni on, znaš, ne vjeruje u tvoje postojanje, iako te voli gledati u crtićima), od drugog člana obitelji slatku ribicu, a od roditelja mobitel...

Sve odreda super stvari. Koliko su pojedine potrebne, o tome sada nećemo.

Dječačić je presretan, tražio je i dobio je, ali ta radost je kratkog vijeka. Već u mislima prelazi na nešto novo. Teta Jasna ima bazen u dvorištu, možda bi i njemu tata i mama na ljeto mogli kupili jedan na napuhavanje?!

Pa naravno da bi...jer mališan je njihovo blago! A dijete je na momente jako skromno (ili bi takvo bilo da roditelj ne ide iznad svojih mogućnosti i ne pokušava zadobiti djetetovu naklonost materijalnim stvarima)

I unatoč tomu što samo jedan roditelj radi, i unatoč tomu što jedva krpaju kraj s krajem i što ih guta ovo kapitalističko društvo; veliki,prekrasan bazen od izdržljivog laminiranog materijala na 3 sloja PVC s poliesterskom mrežom zauzima počasno mjesto u njihovom dvorištu. Ljeta su zaista ljepša u njemu!

Taj mališan kojeg svi vole ne zna reći HVALA!

Vjerujem da ti je sada sve jasno!!!

Nisam ljuta na tebe! Ljuta sam na društvo kakvo je postalo i kakvo opstaje u ovom konzumerističkom dobu! Ljuta na pojedince koji čine takvo društvo! Ljuta na roditelje koji svoju djecu ne znaju naučiti zahvalnosti! Ljuta i na sebe što se katkada zaboravim  i utopim u toj masi! 

Nisam ljuta ni na djecu!  Njih obožavam! Za njih još, vjerujem, ima nade...

Kao što je bilo nade i za nas...jednom...nekad...prije...

Dobro, Djede, znaš da nisam negativna! Znaš da sam vječiti idealist i da u svemu pokušavam pronaći dobro iako izvrsno vidim i razaznajem ono zlo.

Mislim da sam te ovim pismom malo zaintrigirala. Ili sam te pak potpuno zbunila? 

Nemoj misliti da neću tražiti ništa. Toliki bedak ipak nisam :-)

Zamolit ću te da roditeljima koji su ili zaboravili ili se promijenili, postali aljkavi, apatični, pomalo čak i pohlepni, u jurnjavi svakodnevnog života ostaviš ispod bora poseban dar koji neće izblijediti, koji će biti dugotrajan, a na opće veselje vrlo koristan  - "Pravila lijepog ponašanja" jer znam da nemaju uvijek vremena usredotočiti se na bonton.

No,ako oni zaborave na ono što dolazi iz srca i što bi trebalo biti okosnica prirodnog i "normalnog" kako će onda dijete postati čovjek kojim se treba ponositi?

Znanstveno je dokazano da se uzorci ponašanja naučeni do sedme godine života najdulje pamte stoga te molim, ne dozvoli da se onaj šestogodišnjak i drugi njemu slični (a ima ih, vjeruj mi, Djede, danas,mnogo) utope u gore spomenutoj masi. Molim te!

Povuci paralelu ako ti je još uvijek nejasno. Nisu bitni i jesu bitni darovi!I uvijek će tako biti i neka bude! 

Ona djevojčica svoju skupo plaćenu lutku drži u sjećanju i danas nakon 30 godina kao jedan prekrasan trenutak svog djetinjstva, jednu požrtvovnost svojih roditelja i njihove želje za ugodom. Ona taj osjećaj nosi u svojoj duši i taj osjećaj zahvalnosti neće izblijediti.

Ali, onaj dječak se najvjerojatnije svojih darova i trenutaka koji bi trebali biti čarobni, neće sjećati jer u njima nije osjećao ništa osim prolaznog veselja. 

(Ipak pomalo zvučim grinch-evski, zar ne? Jedna jedina riječ ali ona od srca -  zar je to tako teško?)

Pronađi još neku knjigu koja će roditeljima razgaliti dušu i uz pomoć koje će (po)vratiti osjećaj zahvalnosti kako bi taj isti osjećaj mogli prenijeti na svoju djecu. Djeca se ne rađaju sa zahvalnošću, tomu ih trebaju poučiti roditelji.

Vrijeme koje provode zajedno sa svojim mališanima u slozi, miru i radosti je važnije od božićnih i inih darova.

Znam da smo bombardirani reklamama u kojima se govori kako darovi nisu bitni, a ispod bora pregršt darova, kako Božić nije mnoštvo hrane , a na stolovima gozbe nad gozbama...

Zagušeni smo svim i svačim i nije ni čudno da smo se izgubili! Mi koji smo još u pozicijama da se možemo izgubiti. Neki nemaju čak ni taj luksuz. 

Daj malo to ispravi, barem za Božić... 

Dijete koje zna cijeniti biti će suosjećajnije i nesebičnije. A to od srca želim svoj dječici koji su ponos i dika svojim obiteljima. Riječ HVALA bez zahvalnosti i bez dubine srca ne znači ništa, a tu opet trebaju nastupiti roditelji!

Pogledaj nešto u svojoj beskonačno velikoj i knjigama natrpanoj knjižari i odaberi pravu stvar za njih!

Učiniš li to, počet ću vjerovati u tebe, pa ma kako god se zvao!

A možeš, kad već šalješ, poslati i meni sva tri od Zvonimira Baloga da se malo i ja nekih stvari podsjetim.

Laku noć i HVALA moj imaginarni Djedice!

Ocjene (5)

Respektira (4): darel, naomica, ucitajse, TatjanaBN

Slaže se (1): darel

Komentari (2)

5

Od ucitajse

Bravo! Mislim da si pogodila bit problema onoga što Božić danas (ne svima, ali ipak većini) predstavlja: samo poklone, poklone, poklone... Odlična analiza! :)
3

Od naomica

Odlično, super analiza.. Sviđa mi se što jasno opisuje stanje, a nema osuđivački ton. Nudi rješenje, te unosi vjeru i nadu za bolje :)

od madderana

2 0 0 0

Dragi Djede....

Dragi Djede...

Moram li ti se uopće predstaviti?Ma ti znaš ko sam ja,ako znaš za svu dječicu jesu li bila dobra ili ne...Sad,nećemo ulaziti u o kakava sam ja bila,znam da ponekad progledaš kroz prste...;) Jest da nisam više djevojčica,al opet...

Prvo bih ti se htjela izviniti jer sam nedavno mom djetetu rekla da ne postojiš.Jednostavno me dijete uhvatilo i ja sam mu priznala. Mislim kako da djetetu više objasnim da donosiš poklone kroz dimnljak a mi ga nemamo ?!

Al vratimo se mi opet na mene...:)

De baci malo neke svoje čarolije na mog muža,jer je onaj tvoj prijatelj Nikola ubacio mom mužu u glavu da želim čarape??Mislim stvarno....Daj ti uredi da mi on uzme Marsovca,Crveni ustanak ili Kuću abecede..Onoj mojoj šogorici a njegovoj sestri reci da mi više ne donosi sapunčiće iz kućne radinosti nego Princa Lestata ili ako već voli da je netko sam svoj majstor bojanku Začararanu šumu...pa ću i ja nešto raditi cijeli dan.Bojice mi ne trebaju,uzeti ću od djece,hvala.

A ako ništa od toga ne uspije onda bih voljela da napokon dobijem knjigice koje mi fale a nalaze se u nekim trilogijama ili serijalima kao naprimjer Ejlinu pjesmu Djeci Zemlje koje uporno tražim...

Srce si i znam da ćeš nešto od toga iskemijati ...

A ja se već predbilježavam za sljedeću godinu...

Pusa!!

Ocjene (2)

Respektira (2): darel, JosipLabas

Komentari

od JosipLabas

6 0 0 5

Dragi djede

Dragi djede,

Ovdje Josip. Znaš me, i znam da ti nisam pisao već dugo. Nije da ne vjerujem u tebe, nego jednostavno pisanje tebi pismo je postalo samo neka uspomena. Veoma draga uspomena.

Nadam se da si u toku s vremenom i da imaš laptop, smartphone i da ćeš ovo pismo vidjeti. 

Već sam rekao svima svojima doma da za Božić želim knjige! Sestra me poslušala, već je kupila, ali ostatak obitelji je tvrdoglav, već su odlučili o mom poklonu i govore da nije knjiga. 

Tu ti nastupaš, ti imaš neke super moći jelda? Da imaš siguran sam u to! Nadahni ih, nadahni ih nečime toplim. Neka snijeg padne, neka je tv pun toplih božićnih priča, neka ih uvijek čeka topli čaj,kakao,čokolada kad se vrate kući s posla. 

I kada budu u tom Božićnom raspoloženju ja ću im natuknuti koje knjige bih ja i to je to. (Peti val, Crveni ustanak, Legenda, Harry Potter i Princ miješane krvi i Darovi smrti) 

To je dobar plan! Mislim da će upaliti, siguran sam da će upaliti! :)

I to je to od mene, ne tražim puno zar ne? Samo tražim nadahnuće, da im je srce puno topline i da ih onda grubo rečeno "iskoristim" :D

Ja mislim da je ovo situacija gdje oboje dobivamo, oni su sretni i jedva čekaju Božić, jedva čekaju tebe, a ja dobijem knjige.

Pozdravi ženu, vilenjake i Rudolfa i svee ostale sobove.

P.S. ove godine neću zaboraviti mrkvu za njih.

P.S. P.S. gore u zagradi su neke knjige koje želim to sam tebi ostavio da ako plan ne upali (iako je genijalan) da me ti iznenadiš.

Ocjene (6)

Respektira (6): TatjanaBN, Agness, darel, sthagon, ucitajse, naomica

Komentari (5)

5

Od ucitajse

Odlično! :D Držim fige da Djedica nešto iskemija (ako plan ne upali) ;)
4

Od JosipLabas

Ma ja vjerujem u njega :D I saznat ćemo sve za Božić :)
10

Od darel

Ne znam koliko Djedica u zadnje vrijeme dobiva pisama u kojima si netko zeli knjigu, ali nadam se da ih je još uvijek popriličan broj. I da će ti brdo knjiga veće od bora biti ovogodišnji poklon :-)
4

Od JosipLabas

Sthagon hvala :) Darel, ma sigurno ima posebni sektor gdje odlaze pisma u kojima netko želi knjige i ja se nadam da se taj sektor nikad ne prazni već samo puni! :)

od naomica

9 0 0 6

Društvena životinja by David Brooks

Ovo je pismo male djevojčice, djevojčice koja još uvijek čuči u meni i vjeruje u čuda. Ovo je moje pismo Djeda Mrazu. 

Dragi Djedice,  

Brzo se bliži Božić. Jedan je to od najljepših dana u godini. Dan kada je cijela obitelj na okupu, dan kada svi pjevaju i raduju se, kada nitko ne misli na sutra i kada svatko uživa u trenutku. Ali, to je i dan kada se sve moje male želje ispune, i to zahvaljujući tebi.  

No, moram ti biti iskrena i nešto priznati. Ova godina bila je teža no ikada, dogodilo se toliko stvari i situacija u kojima sam griješila i u kojima nisam uvijek najbolje postupila. Ali, znaš što Djedice, unatoč svim poteškoćama i grješkama na kraju sam se uvijek trudila da dam sve od sebe i ispravim sve što sam pogriješila. Teško je ostati trezven u ovom svijetu, teško je svakoga shvatiti i imati razumijevanja prema svima, a najteže je shvatiti i razumijeti samoga sebe. Teško je uvijek ispravno postupiti. Zato te molim da mi ne zamjeraš puno sve loše stvari i da više gledaš one dobre.  

Znam da vjerojatno ima mnogo drugih koji su bitniji i potrebitiji od mene, zato ću te ove godine zamoliti samo jednu malu stvar. Naime, tijekom ovogodišnjeg posjeta Interlibru, naišla sam na jednu knjigu koja me na prvu privukla, no već sam sve novce potrošila na druge knjige, tako da ju nisam mogla priuštiti. No, učinila mi se zanimljivom i jako bi ju voljela imati i uživati čitajući ju. Ukoliko mi ispuniš tu jednu malu želju biti ću jako sretna. Knjiga se zove Društvena životinja, a napisao ju je David Brooks; poznati pisac i kolumnist The New York Timesa.  

Pitaš se sigurno zašto baš ta knjiga? E pa vidiš, mene ti je oduvijek zanimalo ljudsko ponašanje, psihologija čovjeka, utjecaj društva na njega i još mnogo toga povezanog uz to. Tako kada sam ugledala tu knjigu i njen naslov, odmah sam znala da je to nešto za mene. Bio je to jedan od onih trenutaka kada već na prvi pogled znaš da nešto želiš, i to jako. Uzela sam ju u ruke i brzo okrenula da vidim o čemu se točno radi. Pisalo je da govori o tome što vodi pojedince ka njihovom ponašanju i donošenju svakodnevnih životnih odluka. Pisac temu razrađuje kroz brojne akademske i znanstvene dokaze poput onih iz sociologije, psihologije, biologije i pokušava sumirati različita saznanja, kao na primjer o razvoju ljudskog mozga. Ali nije to dosadna knjiga samo sa brdo znanstvenih činjenica i istraživanja, jer pisac cijelu priču vodi kroz živote zamišljenih glavnih likova od njihova rođenja do starosti, tako da bi knjiga trebala biti dovoljno pitka, razumljiva, i povrh svega zabavna i poučna.  

Ono što je još na poleđini pisalo o samoj knjizi, a što je dodatno zaokupilo moju pažnju i zainteresiralo me, je to da suvremena kultura precjenjuje značaj racionalizma, individualizma i kvocijenta inteligencije, te da se u knjizi ulazi u sfere nesvejsnoga mozga - mjesta gdje se donosi većina naših životno važnih odluka - mjesta u koje spadaju intuicija, emocije, genetske predispozicje i brojene druge stvari koje oblikuju naš karakter. Za mene je tema o ljudskom ponašanju, ulaženju u mistično i još u potpunosti nejasno i neistraženo područje poput nesvjesnog mozga, bila i više nego dovoljna da mi ova knjiga postane broj 1 na ljestici najželjenijih knjiga.  

Eto dragi djedice, sada znaš moju malu želju, nadam se da ćeš mi ju ispuniti kao i svake godine do sada.  

P.S. I ove godine te čekaju kolačiči i velika velika čaša mlijeka :) 

Naomica ;)

Ocjene (9)

Respektira (9): JosipLabas, Agness, brainiac, darel, marali, ucitajse, Vjeran, TatjanaBN, sthagon

Komentari (6)

« prikaži ranije
3

Od naomica

Hvala :) Ovo nije prva knjiga s tom tematikom na koju sam naletila. Ne znam još kakva je, ali možda saznam ukoliko mi Djed Mraz ispuni želju.
3

Od naomica

Ali, u svakom slučaju, uvijek vrijedi ono pravilo kako je dobro pročitati više mišljenja i razmišljanja na neku temu, makar ona i ne bila toliko dobra ;)
6

Od Vjeran

Dobro nam došla na Imaginarij. Respekt dobrodošlice je već stisnut. A djedica će se (valjda) pobrinuti za ostalo. Pozdrav!
5

Od ucitajse

Dobrodošla! Uspjela si i mene zaintrigirati za ovu knjigu. Nadam se da ćeš ju naći ispod bora za dvadesetak dana ;)
3

Od naomica

Hvala vam na toploj dobrodošlici i lijepim riječima @Vjeran i @ucitajse :) Pozdrav i do čitanja ;)

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se