3 2

Nagrađujemo s 5 primjeraka jedne od trenutno najpopularnijih SF knjiga “Marsovac”!

Podijeli na mrežama

Na velika platna nedavno je stigao film “Marsovac” koji je ekranizacija istoimene knjige. Film i knjiga doživjeli su veliki uspjeh, tako da smo na Imaginariju odlučili podijeliti 5 primjeraka knjige.

Što je potrebno napraviti kako bi osvojili “Marsovca”?

Potrebno je napisati recenziju svoje omiljene SF knjige, a zatim će uredništvo Imaginarija izabrati one najbolje i na kućnu adersu pobjednicima poslati nagradni roman. Zvučni jednostavno, jel tako? Ukoliko ste tek prvi put na Imaginariju, ne znate kako sve funkcionira, ili niste sigurni kako trebaju izgledati recenzije, možete više saznati OVDJE. Sada pustite mašti na volju, recenzirajte svoje omiljeno SF djelo i možda baš Vi osvojite ovaj popularni roman.

Roman Marsovac prvo je djelo informatičara Andyja Weira, po vlastitim riječima, strastvenog zaljubljenika u Svemir, prvotno samostalno objavljeno putem internetskog izdanja. Godine  2011. izašao je u nakladi Crown Publishinga kao roman znanstvenofantastičnog žanra, no popularnost, uspjeh i re-izdanje doživljava 2014. godine. Smjesta je oduševio publiku i privukao odlične kritike. Priča o sudbini astronauta kojeg je posada svemirskog broda tokom velike oluje greškom zaboravila na Marsu, oduševila je čitaoce širom sveta, koji su je proglasili najboljim znanstvenofantastičnim romanom 2014. godine. U The New York Timesu ne pamte da je u vrhu njihove prestižne liste besteselera jedan roman opstao tako dugo kao ovaj.

O čemu se u samom djelu radi? Za one koji ne znaju, prije šest dana, astronaut Mark Watney postao je jedan od prvih ljudi koji su hodali površinom Marsa. Danas je siguran da će biti prvi čovjek koji će na njemu umrijeti. Nakon što ga je oluja pijeska i prašine umalo ubila, te natjerala ostatak njegove posade da se evakuira u uvjerenju da je mrtav, Mark ostaje izoliran i potpuno sâm. Nema načina da dojavi Zemlji da je živ – a čak i kad bi to uspio, izdahnuo bi mnogo prije dolaska spasitelja. Sva je prilika, doduše, da neće imati vremena za umiranje od gladi. Oštećena aparatura, nesmiljen okoliš ili obična ljudska greška mnogo će mu vjerojatnije doći glave. Samo, Mark još nije spreman dići ruke. Oslanjajući se na svoju domišljatost i umijeća – kao i nepokolebljivo odbijanje odustajanja – on uporno prevladava jednu naizgled nerješivu prepreku za drugom. Hoće li mu domišljatost biti dovoljna da se spasi iz nemoguće teške situacije? Kako bi to saznali ipak ćete morati pročitati knjigu. :)

Neka svemirske igre počnu! Otvaramo krugove za vaše recenzije...

 

Napiši analizu

Analize (3)

od ucitajse

4 0 0 1

Lois McMaster Bujold i Miles Vorkosigan

Ne sjećam se više kako sam i kada točno otkrila Lois McMaster Bujold, odnosno njenu Vorkosigan sagu, ali sve od 'Krhotina časti' pa skroz do 'Ledenih opeklina' i 'Saveza kapetana Vorpatila', taj me genijalni serijal romana ne prestaje oduševljavati.

Dakako, nije me svaka od 16 knjiga ovog serijala u posve jednakoj mjeri oduševila, neke su mi bile malo bolje od drugih, poput 'Građanske dužnosti' koja mi je uvjerljivo najdraža (i najzabavnija - maslobubi!), a neke pak malo slabije, poput već spomenutog 'kapetana Vorpatrila', čija radnja mi je bila mrvicu previše razvučena pa nisam toliko uživala čitajući kao s ranijim knjigama.

Zanimljiva je stvar kod ovog serijala to što je gotovo svaka knjiga kod nas izašla u više od jednog ili dva izdanja, neke čak već broje 5. ili 6. izdanje, što je prilično zadivljujuća činjenica kad se uzme u obzir koliko su u nas rijetki naslovi kojima je to uspjelo. Pomislila sam, wow!, pa u Hrvatskoj ima zaista puno fanova znanstvene fantastike (doduše, ne znam gdje se skrivaju, do sada sam u čitavom životu uspjela naletjeti tek na nekolicinu), zbog čega postoji mogućnost da bude i puno znanstveno-fantastičnih naslova u ponudi na našem tržištu, ali, ako ste i sami ljubitelj ovog žanra, znate da to i nije baš tako, nažalost.

No, vratimo se Bujoldici.

Kako sam inače manijak za čitanje serijala po redu (a red, po meni, ide uvijek kronološki, bez obzira na to kojim su redom knjige izdavane), tako sam čitanje i ovog serijala započela dvjema knjigama koje su u biti prequel samog serijala: 'Krhotine časti' i 'Barrayar'. (Postoji i prequel prequela, 'Falling free', čija se radnja odvija 200 godina prije svih događaja u samom serijalu, ali u istom 'svemiru', kojeg sam otkrila tek kasnije budući da nije kod nas preveden pa mi je poremetio cijeli moj red čitanja, ali, eto, preživjela sam. :)) Spomenute knjige zapravo su uvertira u sam serijal, one pričaju o roditeljima glavnog lika ostatka serijala i tome kako je on došao na svijet, pa iako su mi i te dvije knjige već bile dovoljne da se do ušiju zaljubim u maštu Lois McMaster Bujold i način na koji piše, u sljedećoj je knjizi moja zaljubljenost preša u onu pravu "one true love" kada se u priči pojavio taj glavni lik glavom i bradom - Miles Vorkosigan.

Miles je kržljavi, niski i mršavi Barrayarac koji se za svoje mjesto pod suncem mora izboriti u svijetu kršnih gorila kakve čine ostali Barrayarci i koji je zbog svojeg izgleda neprestano na meti, što uvreda, što pokušaja da ga se na sve moguće načine odstrani, jer takav je Barrayarski način - nemilosrdno 'preživljavanje jačega', u kojem se na sve fizičke mane gleda kao na smrtnu presudu, s usputnim zgražanjem i gnušanjem. No ono što Milesu nedostaje u fizičkom smislu, on i više nego nadomješta svojom inteligencijom i sposobnosću snalaženja i u najzahtjevnijim situacijama. Lik Milesa simbolizira svakoga tko se ikada negdje nije uklapao, svakoga tko je ikad bio onaj 'odd one out', izopćen i tretiran kao manje vrijedan zbog svoje različitosti od ostatka 'normalnog' svijeta. Bujold na Milesovom primjeru pokazuje da se, bez obzira na sve poteškoće i odbacivanje okoline, svatko može izboriti za sebe usredotočivši se na svoje kvalitete, svatko može, uz dovoljno truda i upornosti, pobijediti predrasude i dospjeti na mjesto na kojem zaslužuje biti.

Milesova genijalnost iz romana u roman dolazi do izražaja na sve različitije načine, te svaki put iznova zapanjuje i oduševljava. Odrastajući u, blago rečeno, neprijateljskoj okolini, i neprestano sputavan svojim tjelesnim ograničenjima, Miles pronalazi svoj način da se oslobodi i svoje okoline i svojih ograničenja na sebi svojstven način - pretvarajući se u admirala Naismitha, svojevrsni 'alter-ego' koji je bio primoran smisliti u nuždi u 'Pripravniku za ratnika', a koji se kasnije pokazao kao vrlo vrijedna imovina i poslužio mu nebrojeno puta u kasnijim pothvatima. Ulazeći u ulogu Naismitha, Miles u taj lik ulijeva sve ono što mu u vlastitom nedostaje, uživajući u slobodi koju mu njegova uloga pruža, a koja mu je kod kuće na Barrayaru često uskraćena. Milesova sposobnost da se prebacuje iz uloge grofa Vorkosigana u onu admirala Naismitha nalikuje sposobnosti kameleona da se prilagodi kakvoj god okolini u kojoj se zatekne, i ta njegova sposobnost doprinosi genijalnosti njegovog lika. Miles je i najgenijalniji i najkompleksniji lik s kojim sam se susrela u svim SF romanima koje sam imala prilike pročitati, a druženje s njim predstavlja čitateljski gušt za koji ne pronalazim riječi dovoljno 'Milesovske' da bih ga mogla opisati.

Miles je primjer jednog od onih karakterno snažnih i karizmatičnih likova koji predstavljaju gravitacijsku silu koja privlači sve ostale likove, tjerajući u biti čitav imaginarni svijet romana u kojem se nalazi da se oko njega okreće i podvrgava njegovoj volji. Čak i u 'Ethanu od Atosa' i 'Savezu kapetana Vorpatrila', romanima u kojima Miles nije centralni lik, njegova se prisutnost svejedno može osjetiti u ponašanju i postupcima ostalih likova (pitanjima poput 'Što bi Miles učinio?' svaki put kad se netko od njih nađe u potencijalno opasnoj situaciji), kao da je on nekakav nevidljivi dirigent prema čijim uputama drugi likovi, to i ne znajući, postupaju.

Svijet Milesa Vorkosigana prikazuje nam izrazitu maštovitost Lois McMaster Bujold, pomoću koje je ona zamislila i detaljno nam i vješto opisala čitave svjetove; planete, svemirske postaje i dijelove svemira. Svi romani u ovom serijalu obiluju akcijom, intrigama, političkim igrama moći, pametnim humorom i britkim sarkazmom kojeg, Milesu prije svih ostalih, ne nedostaje. Jedna je od odlika Bujoldičinog pisanja i ta da, unatoč tome što akcijskih sekvenca, pa čak i nasilja, u njenim romanima ne manjka, one se nekako uvijek nalaze negdje izvan fokusa, nisu dominantne i ne zauzimaju prostor priči.

Lois McMaster Bujold, kao i Milesu, mogu zahvaliti što su me upoznali s nevjerojatnim znanstveno-fantastičnim svijetom, zbog kojeg bih rado, da mogu, otišla na odmor na koloniju Beta, istražila kriminalno 'podzemlje' na Jacksonovom skrovištu, promatrala teraformaciju Komarra iz sigurnosti njegovih kupola, pa čak posjetila i za strance negostoljubivi Barrayar, ili se sa slobodnim Dendariijskim plaćenicima otisnula u bilo kakvu novu pustolovinu. Ovo posljednje bi se moglo uskoro i ostvariti, budući da bi 17. knjiga Vorkosigan sage, 'Gentleman Jole and the Red Queen', trebala izaći u veljači iduće godine. Jedva čekam!

Ocjene (4)

Respektira (4): Tom1988, Vjeran, darel, JosipLabas

Komentari (1)

6

Od Vjeran

Hm, kad ti to opisuješ onda sve zvuči jako zanimljivo. 17 knjiga? Pa, možda se i odvažim ;-) Pozdrav!

od Vjeran

5 2 0 3

Smisao života, Svemira i svega ostalog? Imamo odgovor!

Kao ljubitelj dobre knjige, a ne obožavatelj pojedinog književnog pravca, ne mogu se baš pohvaliti stotinama apsolviranih ZF naslova (nastojeći pisati hrvatskim jezikom, ovaj pravac nazivam znanstvenom fantastikom pa je stoga i kratica odgovarajuća). Stoga se moja ZF lista svodi na ne previše ali ipak jakih naslova. Kao klinac progutao sam prvo Hitrecov "Eko Eko", "palio" se na romane Julesa Vernea, uživao u Asimovljevoj zbirci priča  Ja, robot, pronalazio nepresušno zadovoljstvo u šetanju Svemirom kroz sve četiri Clarkove Odiseje u Svemiru, a Kubrickov film i dan-danas držim antologijom svjetske kinematografije. Ali, ma koliko ta djela ostavila na mene dubok dojam jedno me je djelo, mogu slobodno reći, čak i pomalo formiralo kao osobu.

Doduše, kad kažem djelo trebam biti vrlo oprezan jer radi se o trilogiji u pet knjiga. I sad, tko zna - zna. A tko ne zna, taj ukazuje na manjkavost u mojoj elementarnoj naobrazbi.

Uglavnom, jedan je naslov sastavni dio mene. Jedan je naslov iz moje kućne biblioteke već nekoliko puta uvezivan od prečestog čitanja. Jedan je naslov izvor pozitivne energije i snage u trenucima kad mi je ona tako nasušno potrebna. Uostalom, pogledajte mi avatar (a takav je od početka).

Na čemu je Douglas Adams bio dok je pisao ovo "djelce" nije mi dokazano znati. Ali da je bio čist - nema šanse! Već sam naziv djela, "Vodič kroz galaksiju za autostopere", ukazuje na jedinstven mentalni sklop koji je ga je proizveo.

U klasičnom ZF-u, autor nas prebacuje Svemirom iz jedne galaksije u drugu brzinom kojom vi sebe ne možete prebaciti iz hodnika u sobu. No, to mu nije dovoljno, on tu ne staje. Pa se onda s čitateljima poigrava tako da radnju i likove prebacuje iz jednog vremena u drugo. Ništa Adamsu nije sveto pa su bravure koje izvodi i maštovito spaljene i spaljeno maštovite. U njegovom svijetu nije lako biti čak ni Bogom. Priželjkujete si takve moći? Pitajte Boga Kiše što misli o tome. Može li čovjek letjeti? Može, naravno da može! Samo treba znati u čemu je štos (baciti se na tlo i promašiti ;-) ) i uz malo vježbe letjet ćete poput ptice. Možete li zamisliti što se događa u glavi (i to u onom podsvjesnom djelu) potomka velikog Džingis-kana u 107. koljenu?

Ono što je u cijeloj priči važno je to da Adams, ispod sloja otkačene maštovitosti, suludih situacija, duhovitih dijaloga i nezamislivih likova, zapravo servira ozbiljnu kritiku modernog društva. I to radi odlično. Zapaža stvarne probleme, ukazuje na njih. Ima tu onih, recimo manje važnih poput trivijalne okrutnosti koju iskazujemo u modernim restoranima kad prstom određujemo koju ribu/raka iz akvarija/bazena želimo da nam kuhar pripremi (pa smo sigurni da riba/rak nije mogla biti svježija nego što je), a što nam autor prispodobljuje kroz kravu-konobaricu u Restoranu na kraju Svemira (Koji dio mene želite pojesti?). Ali ima i onih velikih i jakih, a koji se tiču cijelog čovječanstva. Koncept NTP-a kojeg Adams tako brutalno razrađuje, nije ništa drugo nego posljedica otuđenja ljudi od ljudi i način kako da pri tome otuđenju smanjimo vlastito grizodušje.

Douglas Adams vrlo znakovito čak i samog predsjednika Galaksije prikazuje kao marionetu koju su na taj položaj postavili "ljudi iz sjene", a koji zapravo vuku konce. Posljedice nastojanja za posjedovanjem i korištenjem androidnih robota prikazat će vam Marvin. Doduše, on time neće biti nimalo oduševljen, baš suprotno. Ali vas će opet natjerati na razmišljanje.

Jedna od meni osobno najjačih scena jest ona u kojoj se ukazuje na složenost procesa donošenja odluka koji pak u kombinaciji s nemogućnošću određivanja prioriteta dovodi do kobnih posljedica. Jasno, Adams i tu priču svodi na totalni apsurd ali ako se uspijete odmaknuti od samog teksta lako je uvidjeti ozbiljnost onoga na što se ukazuje.

Uostalom, već uvodna scena brutalno ukazuje na probleme s administrativnim procedurama koje nemaju milosti niti razumijevanja za "običnog", "malog" čovjeka koji te procedure niti poznaje, niti razumije, niti ih ima potrebnu provoditi, a onda mu se to na hladan i bešćutan način obije o glavu. Htjedoh vam detaljnije prezentirati konkretizaciju te misli, ali odustah. Zašto? Pa zato jer ćete odgovor naći na samom početku prve knjige. I to je odličan lakmus za vaše određivanje prema Adamsovom (remek)djelu.

Dakle, ako vas prva dva-tri poglavlja ne uspiju totalno uvući u priču onda to sve pustite na miru i nemojte se mučiti. Uglavnom, imate li iole otvoren um za svijet izvan realnog, a ovu knjigu niste pročitali mogu reći samo jedno - smjesta u knjižnicu! Vas druge mogu samo pitati: "Kako izgleda Savršeno Normalna Živina?" ili "Zašto je lik Agrajaga "obavezno poznavati" zahtjev u vašoj općoj kulturi?".

Na sreću, knjiga je tako pisana da ni Tarantino, Lynch, Burton i Spielberg zajedno ne bi mogli snimiti iole gledljiv film prema književnom predlošku.

Stoga, ako sam uopće nekoga uspio zainteresirati za Vodiča, ne činite grešku. Ne gledajte film. Nego knjige u ruke i idemo, redom redimice.

A ja ću se i dalje svake godine pripremati za dostojno obilježavanje "Svjetskog dana ručnika", a svojim životom ploviti na konačnom odgovoru na konačno pitanje. Jer to je bar lako - 42! I ne dajte da vas ljudi brinu. Gledano iz perspektive Svemira uglavnom su bezopasni ;-)

 
     
   
     
 

Nek' pogledi vam budu friški, pozdravlja vas moljac knjiški!

Ocjene (7)

Respektira (5): marali, ucitajse, Tom1988, darel, JosipLabas

Slaže se (2): ucitajse, darel

Komentari (3)

6

Od Tom1988

Tog Asimova nikako da se dočepam, i to početne trilogije Serijala o Zakladi, dok nove ZF pisce ne mogu smisliti, koju god knjigu da uzmem, brzo odustanem (zadnji takav bio je H. Howey). Bujoldica i Verne su mi valjda jedini skroz po volji. Pozdrav ;)
5

Od ucitajse

Jedan od meni najdražih ZF naslova. Odlična analiza! :)
5

Od marali

Ah, ništa, preostaje mi ipak da se ponovno bacim ( u "pogon beskonačne nevjerojatnosti") na čitanje drugog dijela gdje sam zapela i doguram do zadnjeg! Odlična analiza kao i uvijek :-)

od JosipLabas

2 0 0 2

Enders Game

Enderova igra - Orson Scott Card

Ne znam jeste li čuli za ovo recimo distopijsko sc-fi djelo. Ja sam na njega naišao ljetos u potrazi za nečim drugačijim. I nabasao sam na Enderovu igru (u serijalu su 4 knjige koje još nisam ugrabio.)

Sve se vrti oko vrbovanja mlade i talentirane djece u koju spada Andrew aka Ender. Prije 50 godina svijet je bio napadnut insektnim vanzemaljcima koji su skoro osvojili zemlju, ali su bili spriječeni. Sada vlada očekuje novi napad i vrbuje talentiranu djecu za svemirski vojni program. Poslani su na planetoid Eros gdje vlada brusi njihove već bistre umove sa svakojakim treninzima. Ti treninzi su često u nultoj sili teži i često je to borba između timova.

Uz sve to pratimo Enderovo unutarnje razmišljanje i to njegovo razmišljanje ga uvijek skoro košta glave jer se ne uklapa u sva ostala kalupa razmišljanja. 

Ender je posebno talentiran (kako to biješe u knjigama uvijek je glavni lik nešto posebno) i stoga ga zapazi Graff njegov mentor koji u njemu vidi budućeg zapovjednika Zemljine svemirske flote.

Djelo pošto sam ga čitao na engleskom mi je teško sjelo u početku(kasnije sam saznao da je djelo prevedeno na hrvatski), ali radnja je tekla brzo pa sam brzo i hvatao konce. Najviše mi se svidio kraj (kojeg neću opisati), ali mi je pokazalo da iako si istreniran da ubijaš vanzemaljce ipak osjećaš neku apatiju i empatiju prema njima.

Poslije knjige sam i pogledao film koji baš nije pratio knjigu, ali najvažniji djelovi su bili, a i mlada glumačka postava je glumila stvarno uvjerljiivo

Ocjene (2)

Respektira (2): ucitajse, darel

Komentari (2)

5

Od ucitajse

Pogledala sam film prije no što sam skužila da postoji knjiga, pa moram nadoknaditi propušteno. Nažalost, samo su prve 2 knjige iz serijala prevedene, a postoji i spin-off (ako se ne varam). No, na hrv. ili na eng., svakako su u planu za čitanje :)
4

Od JosipLabas

Ja sam i zaboravio da sam to i čitao. Možda jer kad čitam na eng knjige poslije brzo zaboravim xD ali djelo stvarno nije loše pa preporučam :) samo se moram prisjetiti svega ovaaj put na hrvatskom :D

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se