3

Agness

Bodovi
63.1
Analize
4
Ankete
4
Komentari
32
34 - - 32
31 1 - 31

Kad mjesec izlazi sa sto jednakih lica, srebrni novčići u džepu jecaju.

od Agness

5 0 0 0

HARMONIKA CAFFE

Prerano je za kraj, no
Je li kasno za početak

Ne smijem se samoći i glupim ljudima
Zabavne su mi samo igre na sreću
I autobus na dva kata


A, opet tu sam ja

Zatvorena, u sjeni svojih želja
Previše nijema da nešto kažem
Previše nepokretna da nešto učinim

Poput Hamleta, prepuštam se sudbini,
Vodi koja nadire,
Duboko iznad moje glave

Okus gorke čokolade,
malo čaja
I tri lista papira

Hoće li se išta promijeniti?

19. 6. 2013.

Ocjene (5)

Respektira (5): luna0, marali, darel, RuzicaG, naomica

Komentari

od Agness

6 0 0 7

U moru dobrih želja

Jednom, još dok su ljudi hodali natraške, živjela je jedna sirena .Kao što vam je poznato, sirene nisu živjele u moru, pa tako ni ova naša. Sirene su inače bile ljupka, skromna stvorenja, koje su živjele u harmoniji s nešto poznatijim  šumskim vilama.

Sirena  je  živjela  sa mamom, tatom i dvije sestre .

Ta naša sirena imala je manu, ne malu već poprilično veliku. Naime, nikad nije bila sretna s onim što ima, a imala je stvarno i više nego što joj treba. Uvijek je htjela ono što drugi imaju. Jednom je htjela frulu poput Ene, šumske vile, drugi put košulju od leptira kakvu ima njena prijateljica, sirena Amelija, ili  vijenac od kišnih kapi kao u Vremenske sirene Gordane.  Loša stvar je ta što su joj roditelji uvijek popuštali, ne bi li prestala zanovijetati,  ali tako je bilo još gore. Maza je, naime tako su je zvali, postala naprosto nepodnošljiva  i svaki njen sljedeći prohtjev bio je sve teži i teži.

Jednog dana dok je šetala pokraj jezera zvanog  Jadransko more, ugledala je predivne primjerke morskih stvorova kako plivaju i mašu svojim  brzim repićima.

-                     Kako su predivne, željela bi i ja da mogu tako plivati lijepo i okretno i brčkati se u moru poput ovih malih stvarčica! - uskliknula je uzbudljivo.

-                     Ali onda ne bi mogla šetati, penjati se po stablima i igrati se skrivača s vilama. Bila bi samo jedna mutava ribuština. - reče Amelija.

-                     Kome trebaju šetnja, veranja po stablima i dijeljenje svega s umišljenim vilama, kad cijelo veliko more može biti moje - tvrdoglavo će Maza. - Odmah ću reći tatici da mi nabavi ovakav repić i ja ću biti jedina sirena koja se može i penjati i plivati u moru.

-                     Ali, tata ti ne može dati rep, to je nemoguće. Mi sirene smo šumska stvorenja, a ne s nekakvim sluzavim repuštinama. Naše mjesto je tu, a ne u Velikom Jadranskom moru . - Amelija će.

-                     Ne, ja želim rep i gotovooooo !!! -  zakmeči tvrdoglavo. -  Idem odmah tatici.

-           Mazo, gdje si bila, opet si zaboravila na ručak !? -  reče mamica skupljajući posuđe sa

             stola.

-                     Paa, nisam gladna, a i ne volim krumpire, mamice. Gdje je tatica, treba mi? Taticeeeeee, taticeeeee... -  dozivala ga je nestrpljivo.

-                     Mazo, evo me, što ti  sad treba ? - nestrpljivo će tatica kojeg je probudila iz popodnevnog sna.

-                     Tatice, tatice, bila sam na velikom moru danas. Vidjela sam one lijepe ribe kako plove   i rone, imaju prelijepe repove. Tataaaaa,  nabavi i meni jedan...

-                     Hehehehe, pa znaš i sama da to nije moguće. Mi nemamo repove, a ja nisam čarobnjak da to izvedem. -  reče tatica umalo se ugušivši od smijeha.

Nakon što je dva dana plakala, Maza se zatvorila se u sobu i  nije htjela ništa jesti. Mislila je kako će se mama i tata smekšati, ali nisu.  Nije znala što bi, ali nije odustajala.

Jednog dana dok je šetala obalom, vidjela je Gordanu, i zamolila je za pomoć,  jer je ona bila jedina čarobnica sirena.

-                     Hehehehe, što si smiješna mala sirenice. A zašto bi ja to napravila, hm...? - upita Gordana  milujući je po plavoj kosi.

-                     Paaa, zato što ja želim plivati, želim biti najbolja, i sviđa mi se veliko more. Osim toga dosta mi je svih vas ovdje, i onih vila napuhanki, s kojima sve moramo dijeliti! -   srdito će Maza.

-                     Ali, Mazo, ribe ne mogu na suho, ako ti dam rep nećeš moći nikad više iz mora, ni vidjeti  mamu, tatu, ni prijatelje. Bit ćeš  sama. Razmisli malo - reče Gordana.

-                     Ali ja ne moram razmišljati, želim rep, i to odmah, - vikne Maza. 

-                     Vrlo dobro .Ali ovo je zauvijek, poslije nema kajanja !!! -  reče Gordana i zamahne prstom.

Niti sekundu poslije, Maza je bila u moru. Bilo je predivno, još ljepše nego što je zamišljala. Plivala je, vrtila svojim repom,  gledala ono divno šarenilo u moru.

Sprijateljila se sa svim morskim bićima, ribicama, školjkama i konjicima. Svi su bili veseli i voljeli njeno društvo.

No ipak, nije sve to dugo trajalo.  Nakon sto godina bilo joj je dosta i mora i mutavih riba. Željela je natrag mamici, tatici, sestrama, sirenama i šumskim vilama. Zvala je i zvala Gordanu, no nije je dozvala.  Tada je shvatila da je trebala biti zahvalna na onome što ima, a ne uvijek tražiti ono što nema  Nakon dvjesto  godina plačući u moru, suze su joj  usahnule. I bila bi zauvijek nesretna i sama  da se nije dogodilo nešto čudno. Jednog dana dok je plela mrežicu za kosu, vidjela je gomilu sirena kako idu prema njoj. Bili su tu mamica i tatica,sestre, Vremenska sirena Gordana i Amelija.

-           Pa kako, što je bilo?- upitala je zbunjeno Ameliju.

-           Naraslo je more, a šuma se smanjila, pa smo je ostavile šumskim vilama. Gordana nam je dala ove repuštine i rekla da dok je mora, da smo sigurne. -  reče Amelija i otpliva u dubinu.

-           Čekaj me !- vikne Ameliji i veselo krene prema njoj.

 Od toga dana pa sve do dana današnjeg Maza je naučila biti zahvalna i nastavila živjeti skromno,  sretna s onim što ima. Iako se jako promijenila, mamica i tatica, kao i sve druge sirene još je zovu Mazom, zbog uspomene na vremena dok su još imali noge.

Ocjene (6)

Respektira (6): gogz316, Eleonora, MiraLaFu, RuzicaG, ucitajse, darel

Komentari (7)

« prikaži ranije
5

Od ucitajse

Priča me podsjetila na bajku o maloj sireni, samo obrnutu. Zanimljivo :)
3

Od Agness

Hvala Ruzice :*
4

Od gogz316

Već vidim šarenu slikovnicu s ovom pričom ;)
3

Od Agness

Hvala ti. Nadam se da će se i to dogoditi, jednoga dana.

od Agness

10 1 0 10

ČAJ OD MAKA I LIJEVA PAPUČA

Dragi Dnevniče!
Mislim da mi je razum prohujao s vihorom. Ne znam jeli to od toga što sam zamijenila dan za noć pa često imam vrtoglavice, ali stvarno sam zabrinuta.
Jučer dok sam kuhala čokoladno meso zazvonio je telefon. Mislila sam da je Dunja i da će me obasuti trač novostima.
- Halo - rekla sam
- Halo - odgovorio je veselim glasom. 
Točno u četiri, a može i minutu poslije.
- Što to? Tko je to? Denis, jesi ti?- upitala sam pomalo začuđeno 
- Ne , lutko, Zec je. Znaš da ne smiješ izostati s čajanke.
- Alice će biti tamo, svi će biti. Razveseli se. Hej- ho.
- Molim Vas, 'ko je to? Zvat ću policiju zbog uznemiravanja- zaprijetila sam.
Ali s druge strane dočekala me samo melodija poput onih iz crtića. Zaklopila sam slušalicu i nastavila kuhati.
Zaboravivši na čaj i gluposti tobožnjega zeca krenula sam ručati. A onda sam shvatila da u čokoladi nema senfa i s pravom se zabrinula.


Dragi Dnevniče! 
Ne znam što se događa. Jutros kad sam se probudila nisam mogla naći lijevu papuču. Sjetila sam se da ih imam još nekoliko u ormariću. Kad sam ga otvorila shvatila sam da svim cipelama nedostaje lijeva parica. Zabrinula sam se. Sigurno me netko potkrada. Pozvala sam bravara da mi zamijeni brave i stavi protuprovalne sprave. Bravar je bio jako simpatičan iako bih se mogla zakleti da sam ga negdje vidjela. Zove se Patak Dodo. Tko sam ja da sudim. Pomislila sam da su njegova djeca jako sretna što im se tata tako često prerušava. Popili smo čaj od maka prije nego što je otišao. Nije bio skup. Pomislila sam kako stvarno imam sreće. 
Za večeru sam jela pohane trešnje.


Dragi Dnevniče!
Moram ti se požaliti. Sve je otišlo nizbrdo. Jutros sam primjetila kako mi se lice izobličilo. Dobila sam magareće uši i njušku, zapravo moje se lice pretvorilo u magareće. Nisam se previše zabrinula, više sam se oduševila jer sam oduvijek težila promjenama. Život mi je previše jednličan pa mi je ovo što se događa jedno veliko osvježenje. 
Dunja je došla na kavu. Kao prava ljubomorna svinja ništa nije rekla.
- Ivan se ponovno rastao. Nosata mu je valjda previše šefovala. Ana mi je ispričala da je čula Natu i Mirju kako pričaju o tome. Poštar Šime im je to rekao. On je to čuo od svoje žene koja je za to saznala od frizerke- pričala je fanatično, a ja sam joj se čudila kako je nezainteresirana za moj novi izgled. I sve sam joj rekla u lice.
- Kozo ljubomorna, mogla si mi bar reći da mi je frizura dobra, ako ne novi nos i uši. Što je, znam ja , ti bi isto htjela bit' magare. Ne može, ja sam izabrana. Samo da ti kažem, ti si preobična da ti se događaju tako zanimljive stvari. 

Ona me na to samo blijedo pogledala, ko neku ovcu i uzela telefon. Opet su došli po mene.
Posjetio me Lucky Luke. Nisam se htjela smijati njegovom smiješnom imidžu , nisam ga htjela povrijediti. Baš je simpatičan. Popili smo skupa čaj od rotkvice i pojeli žute bombone.

Poslije me opet zvao Zec. Rekla sam mu da ću mu sad stvarno poslati policiju. Ovaj put nije bilo nikakve glazbe.

Za večeru sam jela prženu blitvu sa šljivama.

Ocjene (11)

Respektira (10): SmiljaS, mandarina, tinchy1983, Tom1988, gogz316, darel, Sandra-Anina, marali, Vjeran, RuzicaG

Slaže se (1): LucaK

Komentari (10)

« prikaži ranije
6

Od Vjeran

Da si ti popila taj čaj od maka, kao što ja jesam, onda bi vidjela da je ipak prva ;-) Pozdrav!
10

Od darel

odlično, totalno otkačeno :-). svaka čast
3

Od Agness

U pravu si Vjerane, zaista je prva analiza. Samo ja nisam znala da misliš samo na ovu temu,mislila sam da misliš općenito . Idem ja ipak popit taj čaj :D
3

Od berserk

To je TO! Obožavam ovakve tekstove.
4

Od SmiljaS

obožavam, kakav užitak čitati ove tvoje halucinogene priče!

od Agness

10 0 0 14

KIŠNO KRALJEVSTVO

Nitko  danas ne zna zašto se Kišno Kraljevstvo zvalo Kišno. Inače eto stvarno moderno kraljevstvo bilo je poznato u cijelom svijetu.

 Doista je bilo moderno za svoje vrijeme. Imali su odjevne predmete svih vrsta i boja dok su u drugim kraljevstvima imali samo vunu sive boje. Isto tako prinčevi nisu voljeli velike masivne stolice, sjedili su na onim visećim stolicama nalik na rođake im ležaljke. Prije dvjesto godina puta dva tu je živio jedan princ. Princ Kišni je bio poznat što je nosio krunu od smokvinog lišća, a ne od zlata kako su to nosili svi pomodni prinčevi onoga i ovog vremena. Poznat je bio i po tome što je umjesto mačevanja svirao klavir i harfu i volio pisati pjesme. Bio je to doista misteriozan princ i svi su mu se divili jako unatoč tome što su ga malo viđali. Naime,princ je malo izlazio.  Bio je jako osjetljiv i ako bi vidio i mače kako luta na cesti, a kamoli druge stvari, mnogo gore, briznuo bi u plač. Danima bi bio u depresiji, drhturio i jecao u svojoj sobi. Nitko mu nije mogao pomoći, čak ni njegov najbolji prijatelj, pekar Željko zvani Štruca.

Onda su zaključili kako nema smisla da se princ bezveze uzrujava pa je zbog toga uposlio zamjenika da ide kraljevstvom i brine se o potrebnim stvarima. Princ je umjesto toga volio priređivati solo  koncerte za puk u velikoj dvorani dvorca i piknike za djecu u kraljevstvu. Piknik je često trajao i danima, sve dok se djeca ne bi posve istrošila od igranja.

No jednoga dana sve je pošlo nizbrdo. Inspekcija za upravljanje kraljevstvom došla je posve nenajavljeno u Kišno kraljevstvo. Bio je to veliki debeli čovjek crne guste kose i gustih obrva, s glasom kao iz bunara i mršava mala starica sitnih okica šiljaste brade. Stigli su baš kad je princ glasno ridao u malom salonu.

      - Zaista, Kišni tako mislite voditi kraljevstvo.. .Kakav ste vi to princ koji samo nariče...  ?

  Zar stvarno mislite da je plakanje rješenje reče onaj mrki debeljko, a  Srećko mu bijaše ime.

      - P-p-pa, pa, Štrucina majka slomila je nogu, žao mi je zbog nj- nj -nje, reče Kišni plačljivim glasom.

      - Ne bi išlo, reče sad starica, a zvala se zapravo  Bella. Svijet je okrutan, a loše stvari se stalno događaju.Na tebi je baš da ohrabruješ ljude jer si ti vladar kraljevstva. Što se tiče Štrucine majke, vjerujem da neće umrijeti od jednog loma noge.

      - A- ali, što mi je raditi, upita on sad zbunjeno.

      - Pa, reče Srećko, samo jednu  jednostavnu stvar. Prestati plakati. Imaš dvije godine ili ti oduzimamo kraljevstvo i dodjelujemo ga princu Kupusaru. Doći ćemo nenadano kao danas. Naklonili su mu se i otišli.

Princ je danima razmišljao što bi napravio. Odlazio je čak i u Hram mudrosti da se pomoli, kao i u Dimirje, gatare koja je bila najpoznatija u svim kraljevstvima. Kupio je Knjigu Sveznalicu i posijao zrno da mu izraste biljka Istine. Ništa mu od toga nije pomoglo. I dalje je ostao mali plačljivi princ, premda je odrastao.

Jednog dana dok je svirao svoju harfu za jedan od koncerata začuo je neki iritirajući zvuk . Bila je to neka djevojka koja se smijala kao da ima  bolest smijanja, kao da je škaklje stotinu ljudi istodobno. Jako mu je smetala i nije se mogao usredotočiti na sviranje.  Toliko se uzrujao da ga je uhvatila panika i počeo je razmišljati kako je to nepravedno ometati nekoga u radu. Misli su mu se rojile i rojile toliko  da je počeo plakati.  Njegovo ridanje odzvanjalo je cijelim dvorcem. Svi su dvorjani to čuli i pohitali nježnom princu u pomoć.  Maša, vesela sluškinja donijela mu je toplu čokoladu, Štruca pitu od oraha a  Veseli Luka, dvorska luda,  plesao je za njega svoj Rukati ples. No ništa nije pomoglo, princ je i dalje plakao.

         - D -dovedite mi tu djevojku smijalicu, želim je pitati kako može  tako bezobrazno sijati smijeh uokolo.

         - Ali, prinče, Štruca će, jeli to zbilja dobra ideja, mislim , ne možete stvarno narediti....

         - Kako ne, osim toga sutra je koncert i želim da moji podanici uživaju. Stoga, mislim da je to jedino rješenje. D-dovedi mi je, zaključi princ šmrcajući dok je stavljao svoju krunu od smokvinog lišća na glavu.

Ni minutu poslije nasmijana djevojka u najšarenijoj haljini ušla je u prinčev veliki Salon za odluke. 

         - Vaša Visosti, sa zadovoljstvom  vam predstavljam princezu Sunčicu iz Sunčanog kraljevstva, reče Štruca.

         - He he he, počašćena sam, hehe, Vaša Visosti Prinče Kišni, reče princeza uz salve smijeha.

         - D- da, i meni je isto, drago, i bilo b- bi mi mnogo draže da se prestanete smijati tako iritantno. V-vidite, ne znam zašto ste uopće ovdje, kao i hoću li moći svirati od vašeg uzmnemiravanja, reče princ, trljajući maramicom nos.

Pa, ne mogu se prestati smijati, to mi je kao neka mana.  I uvijek sam vesela i nasmijana, hehe. A, to što sam tu, heh, tražim rješenje jer mi je Inspekcija za upravljanje kraljevstva zaprijetila oduzimanjem ako se ne uozbiljim, heh.

        - Tako je i m- meni, samo moram prestat plakat’, ali ne z- znam kako, reče  Kišni.

Hej, ja sviram flautu, reče princeza. Hajdemo svirati zajedno. D- dobra ideja, reče princ i krene prema harfi.

Od tada svaki dan su vježbali skupa, toliko da princ nije bio više uzrujan i plakao za svaku sitnicu, a princeza se prestala smijati svako malo. Čak su izlazili i po kraljevstvu, naravno, uvijek i samo zajedno. Puk je bio presretan što ih vidi . Zapravo, jako brzo su se toliko sprijateljili da su svaki trenutak provodili skupa. On je njoj pokazao da nije sve bezazleno i da ima ozbiljnih stvari zbog kojih se vrijedi i zabrinuti. Ona je njemu, pak, pokazala da nije sve sivo i da ima mnogo lijepih i vedrih stvari u životu. Toliko su se dobro nadopunjavali, da bi bio čudno da se nije dogodila i ljubav naposlijetku. Na dan njihova vjenčanja sve je bilo prepuno dvorjana iz Kišnog i Sunčanog Kraljevstva. Princ i princeza su bili jako sretni.

Došla je i inspekcija, Bella i Srećko, nenadano, baš kao što su im obećali.

Čestitali su im na uspjehu i dali odobrenje za vođenje kraljevstva, i Kišnog i Sunčanog, koji su sada bili čvrsto povezani.

Kišni i Sunčica živjeli su dugo i sretno s troje djece  uz povremenu epizodu smijeha i plača.

Ocjene (10)

Respektira (10): SmiljaS, LucaK, Sandra-Anina, mandarina, sneler, WITCH, NinaM, marali, RuzicaG, Vjeran

Komentari (14)

« prikaži ranije
4

Od mandarina

Agness, hvala ti. Ovo je bajka bas po mojoj mjeri. Gutala sam ih kad sam bila mala, pronasla se u ovom tekstu :-) Odlicno, odlicno! Samo mali mali komentar: Inače eto stvarno moderno kraljevstvo bilo je poznato u cijelom svijetu.Doista je bilo
4

Od mandarina

Doista je bilo moderno za svoje vrijeme. Ove dvije recenice se nekako ponavljaju pa mozes stopiti u jednu. Ili prvu skratiti na:Inače bilo je poznato u cijelom svijetu. Prekrasno baš sam uživala čitajući!
3

Od Agness

Hvala ti mandarino ;)
4

Od SmiljaS

najbolja mlada hrvatska bajkopričalica, da te nema trebalo bi te izmisliti
3

Od Agness

Hvala SmiljaS :*

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se