6

Matea

Bodovi
229.3
Analize
29
Ankete
40
Komentari
69
22 - - 69
103 6 1 117

"Lica su ljudi zagonetna slova. Lica su valjda izraz izgubljenih snova." Tin Ujević

od Matea

0 0 0 0

B. A. Paris: Iza zaključanih vrata

Prekjučer sam pročitala psihološki triler Iza zaključanih vrata i još uvijek sam pod dojmom. Knjigu sam pročitala u jednom danu, ili bolje reći u jednom dahu, a poslije toga nisam mogla zaspati koliko sam bila pod dojmom svega što sam pročitala.

Mozaik knjiga, izdavačka kuća koja je u RH objavila ovu knjigu, kaže sljedeće:

"Mnogo je, naizgled, savršenih parova oko nas. Jack i Grace čine se upravo takvima. On je naočit, a usto i bogat muškarac. Ona je lijepa, elegantna žena i savršena domaćica. Njegovo joj bogatstvo dopušta da se ne mora zaposliti, a pažnja koju poklanja njezinoj oboljeloj sestri velikodušna je i dirljiva. Očarali su društvo u kojem se kreću, no naći se s Grace nasamo njezinim novim prijateljicama nemoguća je misija. Ona toliko obožava svojega muža da ne ide nikamo bez njega. Ne može sama izaći na kavu, čak nikada ne odgovara ni na telefonske pozive, pa stoga čudi zašto su na prozorima spavaće sobe rešetke…

Roman Iza zaključanih vrata velika je književna senzacija, roman koji će vas držati dugo budnima i uvjerljivo uvesti u svijest psihopate. Napeta priča koju ne možete ispustiti iz ruku ostavit će bez daha svakog čitatelja i potaknuti da poslije čitanja ovoga romana gleda na ljude oko sebe drugim očima. Roman je s engleskoga preveo Dado Čakalo."

Mislim da se u ovoj analizi neću vješto moći izraziti riječima jer je ovakvo djelo teško objasniti ljudima, teško je opisati sve osjećaje koje sam osjećala prilikom čitanja, od početka do kraja, i teško je dočarati cjelokupan dojam o knjizi. No, potrudit ću se što bolje opisati sve navedeno kako bih vas navela na čitanje ove izvanredne knjige.

Kao što ste imali prilike vidjeti, Jack i Grace su u braku. Jack je, osim što je naočit i šarmantan muškarac, uspješan odvjetnik u Britaniji koji brani zlostavljane žene i vrlo bogat 40-godišnjak. Grace je 32-godišnja žena koja na svojim leđima nosi jedan teret kojeg zapravo ne smatra teretom jer je, ipak, riječ o njezinoj 17-godišnjoj sestri koju obožava, no i zbog koje se dosad nije udala. Naime, njezina sestra ima Downov sindrom, a kako njihovi roditelji nisu htjeli preuzeti brigu oko sestre na sebe, sva je briga pala na Grace. Ona pak se ne brine oko toga jer sestru obožava, no upravo zbog sestre ju je svaki muškarac s kojim je bila u vezi naposlijetku ostavio jer je znao da će se Grace, kada Millie (njezina sestra) izađe iz internata, brinuti o njoj. Jack je, za razliku od drugih muškaraca, na prvi pogled zavolio Millie kao da je njegova sestra i odmah je pristao brinuti se o Millie zajedno s Grace kad Millie završi školu i izađe iz internata odnosno kad napuni 18 godina.

Jack je kavalir i šarmantan muškarac i Grace se ludo zaljubljuje u tog naizgled savršenog muškarca. Već nakon tri mjeseca veze Grace se pristaje udati za njega, a nakon, čini mi se, šest mjeseci, njih se dvoje vjenčaju. Već s početkom medenog mjeseca Jack prelazi na stvar i otkriva Grace tko je on zapravo. Ovdje nije bilo laži i nije bilo glume. Grace ostaje zatočena nad tim naizgled savršenim muškarcem, a zapravo psihopatom, i ne može se apsolutno nikako osloboditi njegovog ropstva, iako pokušava na sve moguće načine kojih se sjeti. On je psihopat po svim točkama optužnice i čitati riječi o njemu tjeralo me da ga sa svakom stranicom sve više mrzim. On živi od straha i njegov je jedini cilj osjetiti tuđi strah. Grace je za njega nitko i ništa i ona je samo sredstvo da dođe do svog konačnog cilja, no neću vam otkriti o čemu se radi jer ne želim poništiti čar prilikom vašeg čitanja.

Teško je napisati dobar osvrt jer ne smijem previše toga otkriti. Teško je znati što napisati kako bih vam dočarala svoju očaranost ovim strašno teškim djelom, a opet i kako vam ne bih otkrila previše detalja. Moram reći da je autorica savršeno predočila sve svoje misli i ideju oko romana jer je čitatelju vrlo jasno što Grace osjeća i čitatelj zapravo svaki njezin osjećaj proživljava kao da je njezin. Ja sam osjećala bijes i tugu. Meni su krenule suze u određenim trenucima. Ja sam osjećala veliku borbu u sebi; željela sam da se Grace oslobodi tog tamničara, ali sam i strahovala da to neće uspjeti. Sa svakom stranicom sve sam više mrzila Jacka i sve sam se češće pitala što će se dogoditi na kraju romana? A, vjerujte mi, istina dolazi tek na samom kraju, no čitanje, iako je tema brutalna, zapravo nije teško. Čitanje ide glatko i čitatelj upija svaku stranicu. Čitatelj traži rupe u zakonu; čitatelj pokušava dokučiti što će se sljedeće dogoditi, ali ja, iako vješto pogađam krajeve romana, ovdje nisam uspjela pogoditi njegov kraj jer je knjiga obavijena neizvjesnošću.

Autorica savršeno pogađa trenutke kada će čitatelja rastužiti, kada će mu dati nadu i kada će ga razveseliti. Autorica nije propustila apsolutno ništa u ovoj knjizi; sve se savršeno slaže i sve ima smisla. Njezin stil pisanja mi se jako svidio jer je pisala u prvom licu i tako je najlakše obuhvatiti cijelu radnju, ali i suosjećati s Grace koja cijelu priču prepričava iz sadašnjosti i prošlosti. Sve je jasno: sadašnjost i prošlost; jedino budućnost ostaje užasno neizvjesna, što nas tjera da čitamo sve brže i brže. 

Ovo je jedan izvrstan psihološki triler i nešto najpotresnije što sam dosad pročitala. Ovo je knjiga nad kojom se svatko može zamisliti, ali posebno žene. Nevjerojatno je koliko se netko može doimati savršenim i činjenica kako mislimo da poznajemo neku osobu zapravo je samo laž. Osobu ne možeš upoznati u kratko vrijeme, a i nakon dužeg vremena čovjek se može zamisliti nad radnjama i ponašanjem druge osobe. U ovom romanu upoznajemo naizgled savršenog muškarca, a kada uvidimo kakvo se zlo krije u njegovoj duši i njegovom umu, doslovno nam dođe da otrčimo na wc i ispovraćamo se. Nevjerojatno je koliko netko može biti zao i koliko može emocionalno zlostavljati osobu te se poigravati njome. Takvo zlo izluđuje lika u romanu, ali izluđuje i čitatelja. 

Ovaj je roman prikaz mnogih brakova u cijelome svijetu jer takva se zlostavljanja događaju oko nas. No, mi kao da smo slijepi. Vidimo da se neki muškarac izdere na ženu ili je pljusne, ali mi okrenemo glavu na drugu stranu jer "to nije naša stvar". Vidimo kada netko nekoga grubo uhvati za rame ili ruku, ali mislimo si "nije to ništa, samo si umišljam da je ovo nešto nasilno". Vidimo mi mnogo toga ali zanemarimo jer to nije ono što nas zanima. Mi se ne želimo miješati. Na svu sreću, u ovom romanu ipak nisu svi kao većina ljudi. U ovom romanu netko promatra i razmišlja. 

Tisuću pitanja, tisuću sumnji, tisuću osjećaja. Čitatelj je potresen, čitatelj očekuje, čitatelj se trudi što brže okretati stranice da sazna rasplet cijele priče. Nešto ludo, nešto potresno, nešto nevjerojatno. Ne znam što reći. Još uvijek sam pod dojmom, iako sam knjigu pročitala prekjučer. I vjerojatno ću biti još jako dugo pod dojmom jer nad ovakvim romanom čovjek se mora zamisliti, mora razmisliti o svojim postupcima i tuđim postupcima, mora sagledati neke stvari na koje dosad nije obraćao pozornost. Sad sam je čitala, a kroz kojih pola godine čitat ću je opet. Definitivno moram jer ovo mijenja život.

Čitajte, molim vas!


Ocjene

Komentari

od Matea

4 0 0 7

Rachel Hawkins: Hekatina škola (pročitano 17. travnja 2017.)

Dobrodošli u Hekatinu školu! Ako ste ženskog spola, a vila ste, vještica, vukodlak, metamorf ili čak vampirica te imate između dvanaest i osamnaest godina, molim da svoju prtljagu ponesete na zadnji odnosno treći kat ove škole. Ako ste sve navedeno, ali ste muškog spola, molim da svoju prtljagu odnesete na drugi kat i tamo ćete pronaći svoju spavaonicu. Ako ste vještica, molim da ne uporabljujete čaroliju kako bi se vaša prtljaga magično stvorila na željenom katu jer u ovoj školi je zabranjeno koristiti čarolije kako biste opravdali svoju lijenost ili pak zloču.

Prije svega, upamtite, ovo jest škola, ali i popravni dom za vas jer vi se niste uspjeli uklopiti u vanjski svijet među ljude i svojim djelima ste ugrozili naše postojanje na kugli zemaljskoj.

Bez brige, nisam vam ovim rečenicama otkrila početak knjige Hekatina škola, nego je to samo moj mali uvod u recenziju o ovoj knjizi, prvom dijelu trilogije Hex Hall, koja se još sastoji od knjiga Demonsko staklo i Moć grimorija.

A Lumen nam je Hekatinu školu predstavio ovako:

„Sophie Mercer otkrila je da je vještica.

Kad Sophie privuče previše pozornosti zbog čarolije na školskoj zabavi, otac je kažnjava. Šalje je u Hekatinu školu – popravni dom za neposlušne vampire, vukodlake, vještice i vile te ostale metamorfe.

Već prvog dana u Hekati Sophie sječe tri moćne neprijateljice koje izgledaju kao manekenke, zaljubljuje se u najzgodnijeg frajera i dobiva cimericu koja je slučajno i najomraženija osoba i jedina vampirica u školi.

Oko Sophie se počinju plesti tajne od kojih se ledi krv u žilama, a ona sama mora se suočiti s najvećom prijetnjom: drevnim tajnim društvom koje je želi uništiti.“

Publishers Weekly: „Ovaj neodoljiv i domišljat roman pun je tajni i čarobnih stvorenja. Priča je uzbudljiva i duhovita, a kraj je toliko napet da ćete s nestrpljenjem očekivati nastavak.“

Imaju pravo. Publishers Weekly, jel. Imaju pravo. Doista s nestrpljenjem očekujem nastavak, a na svu sreću moja knjižnica ga čuva na svojim policama, tako da ću ga već sutra otići potražiti i odmah uzeti i zadnji dio trilogije jer doista jedva čekam vidjeti kako će se radnja raspetljavati. Doživjela sam čaroban uvod u svijet vještica i ostalih stvorenja o kojima samo sanjamo, ali ih se i plašimo tijekom noći jer još uvijek ne znamo postoje li oni doista ili postoje samo u našim maštama i maštama ovako vrhunskih autora knjiga iz fantasy žanra, a također sam doživjela i spektakularan zaplet ove knjige.

Upoznajem Sophie koja se doima jako smiješnom i običnom tinejdžericom, ali je zapravo vještica i to jako nespretna vještica kojoj se stvarno možemo nasmijati. Upoznajem Hekatinu školu koju definitivno nikada ne bih htjela pohađati jer na svakom čošku vrebaju opasnosti, ali ne kao u Harry Potteru nego opasnosti iz usta ovog već spomenutog društva koje čine tri djevojke (vještice) koje liče na manekenke.

Ovo nije roman koji možemo poistovjetiti s nekim drugim romanom. Ovaj roman nije opsežan kao romani u serijalu o Harryju Potteru niti postoje ikakve sličnosti, osim što se radnja vrti oko vještica. Ovo nije roman sličan onima iz serijala Vampirska akademija, iako imamo jednu vampiricu u Hekatinoj školi i dva profesora vampira, niti je ovo roman sličan romanu Zamijenjena od Amande Hocking koji govori o vilama i Trilima. Naravno, sve spomenuto vam preporučujem ako obožavate fantasy žanr kao što ga obožavam ja.

Ovo je roman koji nas osvaja jer radnja se odvija vrlo glatko i samo okrećemo stranice u potrazi za nečim novim, ujedno smiješnim, zanimljivim i zastrašujućim. Ovo je roman koji govori o jednoj (ne)običnoj tinejdžerici koja se u novoj školi susreće sa svime s čime smo se susreli svi mi kad bismo došli u novu školu i novi razred, osim što oko nas nisu na nastavi sjedile vile, vampiri i slična bića. Ovo je roman koji govori o odrastanju bez oca i iznenađenjima vezanim uz oca i povijest obitelji, no nikako nije povijesni roman. Ovo je roman koji govori o mladenačkoj ljubavi koja se pretvara u nešto jako strašno i što nitko od nas ne bi htio doživjeti. Ovo je roman o izdaji, patnji i bolu, a ujedno i sreći, učenju, bitnim stvarima u životu. Ovdje nećemo susresti pojam novca i nečeg materijalnog; ovdje susrećemo pojam borbe za život, razlike između dobrog i lošeg i susrećemo jednu veliku požrtvovanost glavne junakinje na samom kraju koji nije doslovno kraj jer me čekaju još dvije uzbudljive knjige prije samog kraja i finalnog završetka trilogije.

Ovo je roman pročitan u jednom dahu zbog svoje jednostavnosti, vesele, uzbudljive i zastrašujuće tematike te odličnog tona pripovjedača.

Preporuka svim ljubiteljima fantasy žanra! 

Ocjene (4)

Respektira (4): Marta, ucitajse, darel, Vjeran

Komentari (7)

« prikaži ranije
6

Od Matea

Ili bolje rečeno: vještice u duši. ;)
10

Od darel

ako ćemo tako gledati, to su onda varijacije na temu. puno je romana napisano posljednjih desetljeća s nekim kosturom škola-učenici-magija i/ili vampirizam. ali, ako je pisanje kvalitetno, onda sve super. to je ono što izdvaja roman:-)
5

Od ucitajse

Davno sam pročitala cijelu trilogiju i baš mi se svidjela. Nije me toliko oduševila kao tebe ;), ali bila mi je skroz simpa. :) Postoji i spin-off serijal, ali nije preveden (još).
6

Od Matea

darel, meni se pisanje sviđa jer je u šaljivom tonu i knjige su prvenstveno namijenjene djeci i tinejdžerima. Ja imam 22 godine, ali volim taj žanr i definitivno mi se sviđa takav stil pisanja. :D
6

Od Matea

ucitajse, nisam znala za spin-off serijal. Nadam se da će ga prevesti. :D

od Matea

4 1 0 6

Diane Setterfield: Bellman & Black

„Uhvaćen u trenutku dječačkog izazova, William Bellman svojom će pračkom jednim preciznim hicem oboriti i usmrtiti pticu sa stabla. No, riječ je o nimalo običnoj ptici: radi se o gačcu, pripadniku posebnog roda pernatih stvorenja čiji lepet krila odzvanja na gotovo svakoj stranici ove čudesne knjige.“

Počevši s ovim uvodom koji nam predstavlja Algoritam, izdavačka kuća koja je knjigu Bellman & Black objavila 2016. godine u lipnju, nismo niti svjesni u kakvu knjigu uranjamo kad počinjemo čitati. Ovo je, naime, knjiga koja nas u trenu osvaja.

Na početku upoznajemo Williama Bellmana, dječaka koji nas osvaja svojom inteligencijom, mudrošću i voljom za životom te željom da svaki trenutak nauči nešto bolje, nešto više i nešto novo. On živi s majkom, otac ga je napustio, a očinsku figuru pronalazi u stricu koji ga uvodi u svoj posao – posao predionice.

Također, na samom početku knjige upoznajemo gačke, ptice iz porodice vrana, roda gavrana. Gačci kroz cijelu knjigu prate život Williama Bellmana, koji iz vrlo inteligentnog i domišljatog mladića odrasta u inteligentnog odraslog čovjeka, oženjenog, oca četvero djece i vrlo uspješnog u poslovnom svijetu. Autorica nam s vremena na vrijeme napiše neke činjenice o ovim pticama, a tijekom čitanja shvaćamo koliko je uloga tih ptica zapravo bitna u ovoj knjizi. Naravno, ako bih vam sada rekla značenje, čar tijekom vašeg čitanja ne bi bila velika kao moja, pa vam neću reći više ništa o tome.

„Iako će ovaj kratki čin nasilja i okrutnosti nestati iz Williamova sjećanja, ispostavit će se da gačci ne zaboravljaju tako lako. Godinama kasnije, uspješan poslovni čovjek, vlasnik obližnje predionice i sretno oženjen otac četvero djece, William, kao i svi oko njega, uvjeren je da ima sve. Da nema tajanstvenog stranca u crnom kojeg već godinama viđa na sprovodima, moglo bi se reći da ga ništa pod kapom nebeskom ne muči. No, kad niz nevjerojatno tragičnih udesa njegovu sreću preko noći preokrene u neljudsku nesreću, William će, kako bi spasio nešto vrednije i od vlastita mu života, biti prisiljen sklopiti neobičan sporazum s tajanstvenim i još neobičnijim strancem. I tako je rođen Bellman & Black, grandiozni poslovni pothvat koji će London baciti na koljena, a Williama uplesti u kovitlac neobičnih i čudesnih zbivanja te uvesti u vezi s gospodinom Blackom koja će mu obilježiti život do samog njegova kraja.“

Kao što vidite iz opisa, ovo je vrlo čudesna knjiga. Ovo je nešto od čega nam se naježe dlačice po vratu i rukama; nešto što nas privlači na čitanje i nećemo se smiriti dok ne uhvatimo knjigu u ruke i počnemo čitati. Nećemo se razočarati s čitanjem i okretanjem svake stranice, jer na svakoj stranici prati nas nešto čudesno, a ujedno i morbidno, no to nas ne pokoleba da nastavimo čitanje. Ovo je obiteljski roman; roman o odrastanju i životu jednog nesretnog čovjeka koji ni sam nije svjestan koliko je zapravo nesretan. Iako je vrlo uspješan u svom poslu, te nakon predionice osniva Bellman & Black poduzeće, Williamova nesreća može nas rastužiti više nego njega samoga, jer on, kao što sam već rekla, nije niti svjestan svoje nesreće u toj mjeri koliko smo svjesni mi čitatelji.

Ovo je drama kroz koju nailazimo na razne segmente smrti; kroz koju shvatimo ono što već znamo, ali o tome ne želimo razmišljati: koliko smo krhki. Koliko je život kratak i koliko je velika mogućnost da nas već sutra ne bude. Ovdje susrećemo usamljenost, bol; vidimo jednog radoholičara zbog kojeg i sami poželimo biti toliko intelignentni i uspješni; ovdje vidimo život jedne duše koju pritišće težak križ, ali duša ne odustaje, duša se bori i nastavlja dalje. Ovdje vidimo i tračak nade, ali nismo sigurni hoćemo li tu nadu moći uhvatiti. I samo okrećemo stranice sve brže i brže. Oči nam lete po redovima, um nam guta stranice i dolazimo do samog kraja. A taj kraj, eh, rado bih vam rekla sve što mislim o tome, ali ne smijem. Moram ostaviti djelić čarolije vama, da ju sami pojmite na samome kraju. Neke će kraj razočarati, nekome će donijeti olakšanje, a netko će biti zadovoljan ovakvim ishodom. Ja sam sve u jednom. Razočarana jer doista nisam očekivala takav kraj; osjetila sam olakšanje jer me Diane Setterfield nije razočarala, a zadovoljna nisam ovakvim ishodom, ali sam zadovoljna objašnjenjem samog tog kraja. Imam osjećaj kao da je knjiga ipak, uz sve objašnjenje, ostala nedorečena. Ali u svačijem životu postoji nešto nedorečeno, a nekome život završi nedorečen. I stanemo pa se upitamo: „Zašto?“ Ali poneke nedorečenosti ne možemo promijeniti. Ne možemo nadopuniti ono što je završilo i nema mogućnost nadopunjavanja. Da sam ja autorica ove knjige, nisam sigurna kako bih ju završila. Diane me nije razočarala jer sam još s Trinaestom pričom, romanom koji je objavila, shvatila o kakvoj se spisateljici radi. Ona je čudesna i njena mašta nema kraja. Kao što sama navodi u napomeni, autor fikcije ima slobodu na prošlost i povijest ne zasniva na točnim činjenicama, ali i da ju zasniva. Ovaj je roman djelomično zasnovan na povijesnim činjenicama, ali ima i elemente fikcije koji su slobodni. Autorica je upotrijebila veliku količinu svoje mašte prilikom prijepovijedanja ovog romana, a i prilikom samog završetka. Možete biti uzbuđeni, razočarani; možete jedva čekati pročitati ovu knjigu ili je odbaciti, vaša je volja. Ja sam sretna što sam je pročitala i sa zatvaranjem zadnje stranice shvaćam da mi je ostala jedna misao: „Svakome i svemu dođe kraj. Pa tako i ovoj krasnoj, a ujedno morbidnoj i teškoj knjizi.“ Preporuka svima!

Ocjene (5)

Respektira (4): Bastet, ucitajse, darel, Vjeran

Slaže se (1): Bastet

Komentari (6)

« prikaži ranije
6

Od Matea

Ne vjerujem da će biti nastavka jer kraj je konačan, a nedorečenost ima veze s cijelim objašnjenjem oko gačaca i Bellmanova života. Knjiga je odlična, zadovoljna sam, iako stoji ta nedorečenost u mojim mislima...
5

Od ucitajse

I za mene je priča o Bellmanu i Blacku ostala pomalo nedorečena i sve u vezi Blacka prilično maglovito, ali jako mi se svidio način pisanja i autoričina vještina pripovijedanja, zbog koje mi je bila prava uživancija čitati ovu knjigu. :) Super osvrt.
6

Od Matea

Hvala, učitajse. :)
2

Od Bastet

Odličan pregled vrlina i (ponekih) mana ovog romana. :) Takav nekakav je bio i moj dojam, s tim da mi je prvi dio romana bio osjetno draži, zbog gradacije napetosti i gotičke atmosfere, no i u cjelini mi se dosta svidio.
6

Od Matea

Bastet, hvala :D I meni je prvi dio romana bio draži zato što se opisuje Bellmanov život od samog početka i radnja je zanimljivija i napetija nego poslije polovice romana.

od Matea

3 0 0 5

Novi početak

Novi početak,
nove prilike,
stare boli.

Paleta tamnih boja
u očima tvojim
obojila me.

Sjedinila sam se
s bojama,
s boli.

Novi početak kraja
mračnim pogledima,
nove boli.


Zima 2016./2017. jedno je razdoblje u mom životu koje sam morala obilježiti pjesmom. Novi početak, jer doista, počelo je nešto novo u mom životu, jedno novo poglavlje u knjizi mog života.
Dogodilo se što sam htjela, a opet sam u početku žalila. No, čovjek se na sve privikne, pa čak i ja koja se jako teško prilagođavam promjenama. I tako, privikla sam se. Sutra je mjesec dana od tog dana kada sam otišla sa svog starog radnog mjesta; tog mjesta gdje sam stekla mnogo prijatelja. Inače se u kolektivima stekne mnogo kolega, a manje prijatelja, ali ja komotno mogu reći da sam stekla prijatelje za kojima žalim, a žalit ću još dugo, što sam ih ostavila. No ne živi se od prijatelja i morala sam otvoriti novi list. Morala sam učiniti nešto što je bolje za mene. I učinila sam; počela raditi na novom radnom mjestu s 2.1. ove godine. I nije mi žao. Jedino zbog čega žalim su prijatelji.
Pjesma je ljubavna, ali zapravo ne označava promjenu u ljubavi, nego općenitu promjenu u životu i moj novi početak. Što ćeš, inspiracija je htjela da pjesma bude ljubavne tematike. ;)

Ocjene (3)

Respektira (3): Marta, darel, Vjeran

Komentari (5)

6

Od Vjeran

Toplo se nadam da je odluka bila dobra. Sretno, Matea!
6

Od Matea

Bila je, barem što se tiče blizine posla mjestu stanovanja. :D Hvala!
10

Od darel

Sretno, Matea! Da se odluka pokaže kao prilika za sve najbolje u tvom životu!
10

Od darel

Sretno, Matea! Da se odluka pokaže kao prilika za sve najbolje u tvom životu!
6

Od Matea

Hvala na lijepim željama darel! :)

od Matea

2 0 0 0

Knjige, knjigice kroz godišnja doba :)

Svaki dan se borim odvojiti vrijeme za knjige. Svaki dan pobijedim u toj borbi i pročitam barem sto stranica knjige koju čitam. Tijekom cijele godine do danas pročitala sam 75 knjiga i takva brojka me stvarno veseli jer kad pogledam unazad i vidim koliko sam zapravo malo slobodnog vremena imala, moram samu sebe pohvaliti. Ali nije mi teško odvojiti vrijeme za čitanje jer čitanje je ono što me ispunjava i veseli. Knjige me uvlače u svoj svijet; nešto posebno, nestvarno, a opet i stvarno. Nešto imaginarno, nešto divno, a ujedno i zastrašujuće. Nešto toliko magnetski privlačno tako da se ne mogu odvojiti od stranica, listam ih, listam, letim pogledom po stranicama, gutam riječi, sve više i više i više. I nikada se ne mogu zasititi knjiga i mašte autora. Ljudi su doista čudnovati, što dokazuju svojim pisanjem. Autori knjiga, pisci i spisateljice su čudnovati ljudi. Njihova mašta je posebna, kao npr. mašta gospodina Ransoma Riggsa. Stvoriti Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu definitivno nije bio lak posao. Ali Ransom Riggs uspio je napisati trilogiju, od koje sam ja pročitala prvi i drugi dio, a treći mi je nedostupan u knjižnici s obzirom na to da je Knjižnica duša jako tražena ove godine u mojoj gradskoj knjižnici. 

Ransom Riggs samo je jedan od autora koje sam upoznala ove godine, ove zime; samo jedan od autora kojima skidam kapu i divim se njihovoj mašti, umijeću pisanja, mogućnosti da stvore radnju, mjesto i likove, da ih povežu i da cijela knjiga ispadne smislena. 

Gullaume Musso sljedeći je autor koji me osvojio i to svojim knjigama Zato što te volim i Možda nebo zna. Doista je poseban i iako se ove dvije knjige na prvi pogled čine sličnima, one doista nisu povezane i svaka je posebna na svoj način.

Ove zime također sam se posvetila trilerima/krimićima, tako da sam uzela u ruke i doslovno progutala sljedeće naslove: Zov kukavice od Roberta Galbraitha odnosno J.K. Rowling, osobe s najsavršenijom maštom, Posljednji poljubac i Posljednja žrtva Karen Robards, Sunčeva oluja Ase Larsson, Oko crvenog cara Sama Eastlanda, Ubojice s razglednice Lize Marklund i Jamesa Pattersona te Sablast u snijegu Elisabeth Herrmann. To su naslovi koje od srca preporučujem svim ljubiteljima dobrih i napetih trilera/krimića. Vjerujte mi, bila sam napeta cijelo vrijeme dok sam čitala navedene romane! 

No ne mogu se ograničiti samo na čitanje tijekom zime jer teoretski zima je tek započela, pa smatram da bi bilo fer od mene da uključim i jesen i ljeto u ovu analizu, pa ću nabrojati još neke naslove koji su me oduševili u tim godišnjim dobima i s kojima sam provela vrijeme u smijehu i suzama.

Posvetila sam se Lisi Kleypas, tako da sam od njezinih romana uspjela uhvatiti sljedeće naslove: Proljetni skandal, Dogodilo se jedne jeseni i Na božićno jutro. Lisa je jednostavno fenomenalna i uvijek ću uživati čitajući njezine ljubavne romane s dozom humora i povijesti.

Također, pročitala sam erotski serijal od Emme Chase, počevši sa romanom Zapleteni, završivši sa četvrtom knjigom pod nazivom Povezani. 

Svidjela mi se Trilogija o trilima od Amande Hocking iako već dugo nisam čitala nešto fantasy žanra za tinejdžere, ali ovaj serijal mi je doista bio napet i poseban.

Družila sam se i sa Ceceliom Ahern, nakon mnogo vremena. Pročitala sam Godinu u kojoj sam te upoznala, vrlo poučan roman, vrlo emotivan i koristan za čovjeka kada ne zna što bi sa sobom, kada se nalazi na prekretnici života a ne može si pomoći i ne zna što mu je činiti sa svojim životom. Cecelia mi je još jednom dokazala kakva je majstorica!

Dječak zvan Ono i Izgubljeni dječak potresne su autobiografije Davea Pelzera, čovjeka koji je kao dijete bio zlostavljan od strane svoje majke - fizički i psihički. Slučaj njegova zlostavljanja bio je treći najteži slučaj zlostavljanja u SAD-u. Knjige su užasno potresne, užasno teške za čitanje, ali jednostavno sam okretala te stranice i sa svakom stranicom sve me je više i više stezalo u grudima ali morala sam ih pročitati do kraja. Tko ima snage prepustiti se takvoj strahoti, takvim gnjusnim djelima jednog roditelja prema svojem djetetu, može uzeti ove knjige u ruke. Tko nema snage za to, bolje da knjige ne dira. 

Napušteni psi i usamljena srca od Lucy Dillon krasan je roman o ljudima i psima; o čovjekovim sudbinama i osjećajima. Doista ovu knjigu preporučujem svima, a ponajviše romantičnim dušama.

To bi bilo to. Nisam dubokoumna, nisam napisala ne znam što u ovoj analizi, ali iskreno sam vam napisala svoje preporuke i ponešto o svakoj knjizi koju je trebalo spomenuti i koja je ostavila traga na meni. Sa svakom novom knjigom osjećam se snažnijom, jačom i sretnijom. Sa svakom novom knjigom osjećam sve veću glad za čitanjem. Još, još i još, samo još knjiga. Nikad ih nije dosta. I to me ispunjava, čini sretnom i mirnom. To mi je doista jedan veliki dio života. :)

Ocjene (2)

Respektira (2): darel, Vjeran

Komentari

od Matea

3 0 0 2

Ljubav je na selu... a triler je na Farmi.

Psihološki triler "Farma", napisan iz pera britanskog pisca Toma Roba Smitha, novi je, kako recenzije kažu, međunarodni bestseler spomenutog autora. Također se navodi da je ovaj triler "Zastrašujuće klaustrofobičan... Istinska jeza koja se ne zaboravlja." te se navodi i da je to knjiga koja se čita u jednom dahu, a pisca je na pisanje inspirirala vlastita obiteljska priča.

Moram se složiti s navodima da je ovo definitivno međunarodni bestseler jer zaslužuje takvu titulu, upravo zbog toga što se pisac u ovom psihološkom trileru igra psihom svojih čitatelja koji knjigu doista mogu pročitati u jednom dahu. Da nisam zaposlena i da imam slobodnog vremena, ova bi knjiga bila pročitana u roku jednog dana, a ovako je pročitana u roku od tri dana. 

Knjiga ima 303 stranice, izdao ju je Profil 2015. godine, a sam autor ju je objavio godinu ranije. Iako imam ogroman popis knjiga koje moram i želim pročitati, složen po žanrovima, "Farmu" nisam imala upisanu na popisu, nego sam slučajno u svojoj gradskoj knjižnici naišla na ovu knjigu na stoliću te ju uzela čim sam vidjela zastrašujuću naslovnicu i malo bolje pogledala opis djela.

Naravno, automatski me privukao sadržaj knjige, jer ipak je riječ o psihološkom trileru, a ja volim takve stvari. Nekada sam raspoložena za jednostavnije knjige, pa čitam ljubiće i humoristične romane, ali većinu vremena obožavam krimiće, trilere, knjige koje se igraju s našom psihom te slične stvari. Ne volim jedino hororce i na svu sreću ovaj triler nema nikakve elemente iz horora, osim naslovnice koju definitivno morate proguglati, i iako recenzije kažu da je triler ispunjen jezom, to je istina, ali ta jeza nema veze s nikakvim hororima, nego jednostavno s jako dobro složenom pričom, nečime što nas toliko opčini da knjigu ne možemo ispustiti iz ruku odnosno uzimamo ju u ruke čim nam se pruži prilika za čitanje.

Pa da napišem nešto o sadržaju.

Daniel je jedan od glavnih likova ove knjige i priča je pisana u prvom, njegovom, licu. On, koji živi u Engleskoj sa svojim partnerom Markom, dobiva poziv od oca koji živi u Švedskoj s njegovom majkom. Taj poziv je uznemirujuć jer njegov otac govori o tome kako je njegova majka psihički bolesna, što Daniela strašno uznemiri. Odmah nakon očevog poziva, Daniela nazove spomenuta majka, koja tvrdi da nije psihički bolesna, da je s liječničkom dozvolom napustila psihičku ustanovu u koju ju je strpao njezin muž, te da prvim letom stiže u London kako bi dobila priliku da sinu ispriča istinitu priču o strašnim događajima i okrutnim ljudima kojima je okružena na svojoj i muževoj farmi u Švedskoj.
Njegova majka doista stiže te mu počinje pričati svoju priču i priču o raznim ljudima, za koje bih definitivno mogla reći da su i oni glavni likovi ovog trilera. Zapravo, svi spomenuti - Daniel, njegovi roditelji - te sve osobe koje njegova majka spominje, glavni su likovi ovog trilera, jer svaki od njih nosi određenu ulogu u knjizi. Najmanje se spominje njegov partner Mark, što je jedina stavka koja mi je zasmetala i žao mi je što njihov odnos nije više opisan jer možda bi Danielova homoseksualnost mogla biti povezana sa strašnom sudbinom njegove majke. Možda, ili ipak ne?

Oduševljena sam maštom pisca, oduševljena sam također i opisom svih likova, događaja i mjesta. U jednom trenu nalazimo se u Londonu, a u drugom trenu već smo u Švedskoj, o kojoj doista nalazimo mnogo opisa i mnogo priča. Danielova majka Tilde uvjerena je u strašnu urotu i obiteljske tajne, te nas na taj način doslovno preko svojih riječi uvlači u cijelu radnju. Ja sam dobila osjećaj kao da sam postala dio priče, ali moram reći da na svu sreću nisam dio tako strašne priče. Ovo nije horor, ali definitivno je ovo jedan napet i jeziv triler, od kojega nam se možda neće zalediti krv u žilama i nećemo se bojati mraka, ali ćemo zato doslovno biti u isto vrijeme oduševljeni i ljuti zbog svega što otkrivamo u raspletu priče. Zaplet nas ne može naljutiti jer u tom trenutku još uvijek ne znamo istinu; još uvijek nagađamo što se zapravo dogodilo a što nije. No rasplet je ono što ostavlja bez daha.


Moja iskrena preporuka svima!

Ocjene (3)

Respektira (3): ucitajse, TatjanaBN, darel

Komentari (2)

5

Od ucitajse

Već neko vrijeme je na popisu za čitanje, morat ću se malo požuriti s tim popisom :)
6

Od Matea

Meni je stvarno bio vrhunski triler, tako da ti svakako preporučujem da se požuriš i pročitaš. :D Prekjučer sam si u knjižnici uzela njegov triler Dijete 44, baš me zanima kakav je i jedva čekam početi ga čitati. :)

od Matea

3 0 0 0

Ova djevojka je drukčija :)

Počevši čitati odmah sam shvatila da je Ova djevojka je drukčija knjiga za mene. Iako više praktički ne spadam među tinejdžere nego odrasle ljude, preporuka na koricama knjige govori istinu: „Knjiga koja će podjednako oduševiti tinejdžere i njihove roditelje.“ Kirkus Reviews

Knjiga je od samog početka zanimljiva te čitatelja polagano ali intenzivno uvlači u radnju. Upoznajemo Evie, tu drukčiju djevojku, koja nas osvaja svojom jednostavnošću, umom, marljivošću i hrabrošću. Evie živi s majkom i njih se dvije zalažu za socijalnu pravednost i prava građana. Dijete uči od majke, ali mogu slobodno reći da je dijete u ovom slučaju čak i naprednije od majke jer ima više prilika (a ujedno i boljih) da bi pokrenula takozvanu revoluciju i promijenila neka pravila koja se ionako krše i ne poštivaju. Zašto i kako to? Odgovor glasi: Evie se do sada školovala kod kuće i učitelj joj je bila njezina majka koja ju je doista mnogočemu naučila, ali sada Evie svojom voljom kreće u državnu školu i to u četvrti razred srednje škole, godinu prije mature. Njezina majka je takve dane ostavila iza sebe, ali Evie tek počinje živjeti takve srednjoškolske dane u kojima joj se pružaju prilike da pokrene revoluciju i promijeni bilo što na bolje. Ona je prirodni vođa: hrabra je i pametna, kao što sam već rekla, pa smatra da se može izboriti za veća prava učenika u srednjoj školi koju pohađa. Njezina svakodnevna borba s profesorima za prava učenika vrlo je zanimljiva i poučna te nas sve vraća u srednjoškolske dane i tjera nas da se upitamo: a što smo mi učinili? Protiv čega smo se mi borili? Jesmo li išta postigli na nekoj višoj razini, jesmo li išta promijenili?

Istodobno razmišljamo, preispitujemo sebe i čitamo ovu knjigu koja nas uvlači sve dublje i dublje u svoj sadržaj. I baš onog trenutka kada smo potpuno postali dio ove radnje i Evienog života, kada se borimo uz nju i vjerujemo u nju, baš tada Evie dolazi u situaciju koja može promijeniti njezin život iz korijena i ujedno je natjerati da odustane i preda se. Takav zaplet nas naravno tjera da čitamo još i još te da otkrijemo što će se dogoditi s Evie, njezinim prijateljima Jacindom i Rajasom te cijelom školom i pokrenutom revolucijom.

I onda shvatimo: tek smo na polovici knjige, postoji još mnogo stranica do kraja i – nadamo se – sretnog završetka. Naravno, neću vam otkrivati pojedinosti ove divne i lako čitljive knjige, no mogu vam reći što vasočekuje od samog početka pa sve do kraja:

1. vrlo pametni monolozi glavne junakinje Evie, koja je potpuno drukčija od mnogih likova iz raznih knjiga o srednjoškolcima; ona je vrlo pametna, a čini nam se kao da u sebi sadrži cijeli rječnik jer vlada mnogim pojmovima i objašnjenjima istoga, što mnogi od nas nisu savladali i nikada neće. Ili barem ja.

2. vrlo zanimljive dijaloge: Evie s majkom, Evie i Rajas, Evie i Jacinda, te naravno Evie i profesori od kojih se ističe profesor Brookner, koji svakodnevno s Evie raspravlja o raznim citatima svjetskih velikana. Time sam oduševljena, jer i sama često zapisujem citate koji mi se sviđaju, no doista moram priznati da nemam te citate uvijek na vrhu jezika i ne znam tko ih je izrekao odnosno zapisao, kao što to znaju Evie i Brookner. No, tješi me činjenica da su oni samo izmišljeni likovi jer inače, da su stvarni i postojani, osjećala bih se vrlo glupo.

3. ljubav: Evie i jedna osoba, čiji identitet vam neću otkriti, uče nas vrijednostima, povjerenju, prijateljstvu, odnosu u vezama odnosno ljubavi.

4. prijateljstvo: jedan od glavnih motiva ove knjige, gdje vidimo sve pozitivne ali i negativne strane prijateljstva te se zajedno s Evie zapitamo: može li prijateljstvo preživjeti sve prepreke i zamke ako je to prijateljstvo iskreno? Može li prijateljstvo pobijediti laži i priznati istine, ma koliko one bolne bile?

Sve u svemu, moram zaključiti da je ovaj roman vrlo osebujan, doista zanimljiv i lako čitljiv. Pročitala sam ga u jednom dahu te sam oduševljena apsolutno svime i cijela radnja se doima kao prirodna a ujedno i drukčija od svih romana slične tematike koje sam dosad pročitala. Mogla sam se nasmijati već spomenutim monolozima i dijalozima. Evien humor u spoju sa njezinom inteligencijom doista je smiješan i zanimljiv. Zatim moram reći da su svi likovi jako dobro razrađeni, ali i ruše predrasude. Školska navijačica nije nužno glupa kao niti djevojka sa sela, a zločesti dečki nisu nužno zločesti. Također, iako nisam ljubitelj politike niti ičega što ima veze s politikom, Evie nas uči kako politika nije nužno loša ako se dobro primjenjuje. Naravno, sve navedeno plus još mnogo toga što nisam navela, ovaj roman čini jednim izuzetnim i divnim, a ujedno i dirljivim romanom, koji svakako morate pročitati!

Ocjene (3)

Respektira (3): darel, sthagon, Vjeran

Komentari

od Matea

2 0 0 2

Colleen Hoover: "Bez nade"... I poneki citat.

Kada dođe zima, a s njom i kraći dani, najviše što volim jest sklupčati se pod dekom u svoja četiri zida i čitati knjigu. Istina, najviše volim ljeto i čitanje na terasi iza kuće, ali zapravo nije niti bitno o kojem je godišnjem dobu riječ; bitno je da uvijek volim uzeti knjigu u ruke i prepustiti se čitanju. Nažalost, ipak ne čitam dovoljno odnosno onoliko koliko bih htjela iz razloga što sam zaposlena i doslovno tijekom zime odlazim na posao po mraku, a ujedno po mraku i dolazim kući s posla. Svejedno se svakodnevno trudim odvojiti vremena za čitanje barem jednog poglavlja knjige, ako ne mogu pročitati i više. I tako sam ove zime puževim korakom pročitala nekoliko knjiga, a danas vam donosim svoj osvrt na knjigu Bez nade od Colleen Hoover.

Hopeless by Colleen Hoover, odnosno u prijevodu knjiga Bez nade jest jedna divna knjiga i jako mi je žao što sam čitanje tristotinjak stranica te knjige odužila na čak više od mjesec dana. Tako divne knjige se inače pročitaju u jednom danu, jer svaka stranica je neodoljiva i doziva čitatelja da ostane čitati i čita još, još i još.

U početku upoznajemo glavnu protagonisticu knjige koja se zove Sky te njezinu prijateljicu Six, koja joj je ujedno i susjeda. Njih dvije imaju sedamnaest godina i njihovo je prijateljstvo jako divno. Volim uživo, a i u knjigama, vidjeti povezanost dviju prijateljica jer me takva povezanost uvijek podsjeti na moj odnos s (bivšom) najboljom prijateljicom iz srednje škole, za kojom još uvijek žalim, a vjerojatno ću žaliti cijeli život. Njihov odnos je izravan i smiješan, nagomilan vrijeđanjem iz šale; nešto na razini svake srednjoškolke koja se trudi uživati u životu i svemu što joj život nosi. Nakon upoznavanja dviju prijateljica počinjemo se bazirati na Sky, o kojoj saznajemo da je posvojena ali jako obožava svoju posvojiteljicu koju naziva mamom, te saznajemo kako je Sky napokon uspjela nagovoriti svoju majku da joj dozvoli pohađanje državne škole, jer joj to nikada do sada nije bilo dopušteno. Dakle, Sky dobiva dozvolu da zadnji razred srednje škole pohađa s drugim učenicima, te kreće u školu, a Six u međuvremenu odlazi u drugu državu na školovanje. Iz tog razloga Sky ostaje prepuštena samoj sebi među okrutnim umišljenim učenicama srednje škole u koju kreće, ali izvrsno se snalazi i vjerojatno zbog toga odmah na početku osvaja čitatelje, jer Sky nije obična glavna protagonistica knjige. Naime, Sky je hrabra i mentalno jaka, za razliku od većine glavnih ženskih likova u ovakvim teen knjigama. Sky je definitivno primjer kakav bi trebala biti svaka djevojka, na knjizi i uživo, jer s njom je zabavno čitanje.

Uskoro Sky upoznaje Holdera, a tek s njihovim odnosom priča se širi sve šire i više, te mi zapravo dobivamo pravu sliku i predodžbu o ovoj knjizi.

Iako bi netko s razlogom pomislio kako knjiga djeluje kako tmurno, turobno i tužno (zbog imena) - u krivu je. Knjiga je jako osebujna, sadrži cijelu paletu osjećaja - od onih negativnih do pozitivnih, u svakom liku, a najviše u Sky. 
Također, sve i jedan osjećaj, bio negativan ili pozitivan, nas tjera da shvatimo bitne životne činjenice, a jedna od njih je definitivno kako svatko ima svoj križ, ali bitno je da nauči nositi taj križ na svojim leđima.

Netko bi možda pomislio da je ovdje riječ o jednoj običnoj ljubavnoj priči dvoje tinejdžera, ali vjerujte - nije. Neću vam mnogo toga otkrivati jer ova knjiga je toliko čarobna da ju jednostavno morate pročitati, te stvarno ne bi bilo fer od mene da vam otkrivam išta više od onoga što se smije otkriti, ali moram vam reći: Sky i Holder će vas naučiti što znači poštovanje, iskrenost i prava ljubav. Znate vi to i sami sigurno, ali nikada nije loše pročitati nešto ovoliko poučno i lijepo.

Netko bi možda, kad počne čitati knjigu, mogao pomisliti da su Sky i Six obične tinejdžerice zaluđene dečkima, simpatijama, vezicama i seksom - ali bit će u krivu ako to pomisli. Uzmite knjigu u ruke, čitajte, okrećite stranice i shvatit ćete zašto je Sky drugačija od svih drugih tinejdžerica u njezinoj dobi.

A vjerujte, nitko, ali doslovno nitko ne može niti naslutiti što se krije iza imena i korica ove knjige. Sama ideja da ovakvo djelo nastane bila je originalna i sjajna, pa svaka čast autorici, skidam joj imaginarnu kapu. Da ne pišem (i govorim) o tome koliko je originalno i sjajno napisati ovu knjigu jer je toliko poučna, divna, lijepa, smiješna, tužna (i još mnogo toga što se riječima ne može opisati), da je to nešto što bi svaki tinejdžer i svaka odrasla osoba trebala pročitati. Moram napomenuti kako je autorica svaku svoju rečenicu pomno napisala i svaka opravdano stoji na svojem mjestu. Iako će vam se možda činiti kako neke stvari nisu bitne, možda su previše detaljne - vjerujte da je svaki detalj bitan u ovoj priči i autorica je jedna od onih koje ću čitati ponovno, čim dođe nešto novo iz njezina pera.

Za kraj analize pišem vam neke od citata koje sam izdvojila iz Bez nade:

"Život se ne može raspodijeliti u poglavlja... samo u minute."

"Katkada je najteže postaviti najjednostavnija pitanja."

"Nevolje koje te snađu u životu su iskušenja koja te tjeraju da odlučiš hoćeš li se predati i ostati ležati na zemlji, ili žeš obrisati zemlju sa sebe i uspraviti se još viši negoli prije no što su te oborili."

Ocjene (2)

Respektira (2): darel, NinaM

Komentari (2)

5

Od ucitajse

Mene je razočarala. Do polovice mi je bila zabavna, ali ubrzo su mi Sky i Holder postali naporni i dosadni, a priča predvidiva. Dobar pokušaj pretvaranja teen ljubića u psihološki triler, ali meni je tu previše teena, a premalo bilo čega drugog. :(
6

Od Matea

Svatko na svoj način doživljava knjigu, naravno... Ali meni je baš bila odlična. :)

od Matea

5 0 0 0

Prazan list papira govori onima koji znaju čitati.

Ponekad tupim pogledom gledam u prazan list papira, držim olovku u ruci, a u glavi mi košmar. No ne pišem ništa.

Ponekad pišem li ga pišem; pišem toliko da me ruka zaboli. I glava se razbistri.

Ponekad ne pišem, ali mislim da čak i moj prazan list papira može govoriti onima koji doista, od srca, znaju čitati.

Čak i moja tišina nekome može biti jedna divna, ili strašna, bajka. 

Moja neobjavljena pjesma iz neobjavljene zbirke pjesama. :)


PRAZAN LIST PAPIRA GOVORI ONIMA KOJI ZNAJU ČITATI

 

Najbolje je šutjeti, ne pisati ništa.

Prazan list papira govori onima koji znaju čitati.

 

Mogla bih vam poručiti

da pišete ako želite biti pronađeni,

da govorite ako ste pametni.

 

Mogla bih vam reći

da će netko prepoznati vaše riječi

ako imate što pametno za reći.

 

A isto tako mogla bih vam reći

da ne govorite ni ne pišete ništa

jer vaš će prazan list papira prepoznati

onaj tko zna čitati.

Ocjene (5)

Respektira (5): Agness, Vjeran, marali, naomica, darel

Komentari

od Matea

4 0 0 0

Legende (roman opsjene)

Sredinom listopada sam dovršila čitanje knjige Legende od Roberta Littella, koju sam dobila na dar od drage Ivane s našeg divnog Imaginarija, na čemu joj se zahvaljujem jer već dugo godina nisam pročitala ovako jedinstven i odličan triler s psihološkim elementima! Uživala sam upijajući svaku stranicu, upoznajući se s legendama koje susrećemo tijekom čitanja, te putujući s legendama diljem svijeta. Svaka legenda, odnosno identitet je odlično opisan u najsitniji detalj, te to ovu priču čini još vatrenijom. Svaki detalj, svaki pojam, apsolutno sve se spaja jedno s drugim u jedinstvenu i divnu cjelinu. Istina jest da je knjiga pomalo komplicirana i malo se teže čita, ali ja sam svaki slobodan trenutak odvajala za čitanje i jednostavno bih se prepustila cijeloj priči i izgubila se u riječima koje su me odvele u potpuno drugačiji svijet od onoga u kojem  živim. Ne bih htjela otkrivati ništa o ovom trileru jer smatram da vam čitanje ove knjige neće biti zanimljivo ako se upoznate s bilo čime unaprijed. Najbolje je da uzmete knjigu u ruke, prepustite se njezinim čarima i uživate! Vjerujte mi, zaboravit ćete na vrijeme i mjesto u kojem se nalazite. Iskreno, što se serije tiče, ja ju nisam gledala, ali nakon što sam pročitala knjigu odmah sam si zadala zadatak da pogledam seriju (ili barem nekoliko epizoda) čim stignem, pa ću moći usporediti knjigu i seriju. 

P.S. Recenziju sam vam htjela objaviti prije, ali nisam znala gdje, pa kad sam vidjela da je madderana objavila i gdje je točno objavila, onda sam napokon znala gdje da ju objavim. Zbog toga hvala madderani na pomoći. :)

Ocjene (4)

Respektira (4): marin, madderana, naomica, sthagon

Komentari

od Matea

6 0 0 0

Duša pjesnika

Evo jedne moje kratke pjesme o pisanju poezije.

DUŠA PJESNIKA

Moje oči gledaju,

ali dušom.

 

Moje usne pričaju,

ali srcem.

 

Moja duša sja,

jer je duša pjesnika.

 

Moje srce plače,

kad pjesme ne piše. 

Ocjene (6)

Respektira (6): monstrum, Zeljko, BoriciOmis, brainiac, sthagon, darel

Komentari

od Matea

6 1 0 8

(Ne)talentirana analiza.

Sve što vam treba za pisanje romana jesu:

1. Olovka

2. Papir

3. Računalo, ako nemate olovku i papir, ali ako ih ne želite koristiti

4. Mašta

5. Vještina pisanja

6. Poznavanje gramatike

7. Talent.

Olovku, papir i računalo moguće je kupiti. Olovka i papir su jeftini i dostupni svima, dok računala pak nisu, ali ih svejedno svi imaju jer ih je danas nužno imati. Kao disati zrak. I imati kruh na stolu. Vještinu pisanja i poznavanje gramatike možemo s vremenom usvojiti kroz kreativne radionice i učenje pisanja, ali maštu i talent ne možemo kupiti. Pa makar bili bogati kao Bill Gates i imali želju da i zadnji dolar potrošimo na kupnju navedenog. 

Otkad znam za sebe nešto pišem. Pisala sam sastavke za osnovnu i srednju školu, sapunice po uzoru meksičkih sapunica koje sam cijelo djetinjstvo gledala na tv-u, pjesme u stilu emo djece dok sam bila tinejdžerice, trilere, ljubiće, krimiće, ne znam ni sama što sve nisam pisala i što sve danas ne pišem. I trenutno mi se vrzma ideja po glavi kako napisati odličan triler, ali sigurno ga neću uspjeti napisati. Imam jako puno započetih romana po mnogo ideja što ih je stvorila moja mašta, ali nedostaje mi talenta da bi ih završila i da bih bila zadovoljna s njima i mogla reći: finito. Gotovo. Dovršeno. The end.

Lako je hvaliti se da sam spisateljica i pjesnikinja. Bilo je lako napisati zbirku pjesama i objaviti je te se hvaliti time. Naravno, ponosna sam na svoj uspjeh, ma kako mali bio, al' svejedno je to bio uspjeh. Objavila sam zbirku pjesama sa samo 19 godina. Jeeeej. :D

No ne mogu reći da se smatram dobrim piscem. Pjesme mi je oduvijek bilo lako napisati. Moglo bi se reći da imam kakav takav talent za pisanje pjesme. Talent koji se probudi svakih nekoliko mjeseci u meni. Inače spava i ne pojavljuje se na površini. Ali kad je riječ o pisanju romana, tu se gubim.

Imam maštu i imam želje da napišem roman. Imam olovku i papir, a imam i računalo. Poznajem gramatiku. Možda malo manje nego dok sam bila u srednjoj školi, jer tad sam aktivno pazila na sve što gramatika nosi u sebi, a danas sam pomalo izgubljena u pisanju i poznavanju gramatike. Čak ne znam više niti napisati dobre recenzije na romane, kao što sam znala za vrijeme dok sam pisala lektire u srednjoj školi. Ali hajde, poznajem osnove gramatike i znam pisati gramatički ispravne rečenice. Da li imam vještinu pisanja? Mislim da nemam. Bit ću iskrena. Koga briga, svejedno me ne poznajete. :P

Mislim da nemam vještinu pisanja. Čitam mnogo romana, a najviše trilera i krimića, te s divljenjem gledam u napisane riječi. Uvijek poželim: da barem ja mogu pisati tako vješto kao on/ona. Da barem ja mogu biti takva majstorica za pisanje. Da sam barem ja imala ideju prije njega/nje i objavila taj roman te osvojila brdo para i sve moguće nagrade.

Eh, ništa od toga. Ne u moje vrijeme. Ne u RH. 

Čak i da imam vještinu pisanja, to ne bi značilo da imam talent. Što je taj toliko željeni talent?

Po definiciji talent je iznimna sposobnost za nešto. Darovitost. Nadarenost. Talent nije isto kao vještina, jer vještina je naučena sposobnost. Talent nemam, a nemam niti vještinu. Što ćemo sada?

Mogu vam reći sljedeće:

DA, pisanje je zanat koji se brusi. DA, pisanje je i dodir muze.

Netko možda ima talent - dodir muze, ali nema vještinu i ne može napisati dobar roman. Netko ima obrnutu situaciju, odnosno, ima vještinu i zna napisati roman jer zna složiti sve rečenice, zna sve staviti na svoje mjesto da bude dojmljivo ili napeto ili romantično ili tko zna što se već traži u žanru u kojem piše, ali nema talent i ne može napisati niti dovršiti dobar roman. A netko... Netko ima oboje. Dao Bog meni oboje.

Zato sam sigurna u to da bih bilo dobro da posjetim koju radionicu pisanja u svom kraju. Nažalost, toga ima malo u mom gradu, a i kad ima, ja za to ni ne saznam, jer nisam aktivna u kreativnim i umjetničkim događajima u gradu. Šteta. Jer jako cijenim kreativnost i umjestnost, a najviše pisanje proze i poezije. Doista to cijenim i doista sam htjela oduvijek biti uspješna i poznata spisateljica. Voljela bih da me ljudi cijene zbog te moje ljubavi prema poeziji i prozi. Ali u ovom slučaju ljubav nije dovoljna. 

Potrebna mi je vještina, koju neću imati sve dok se ne odlučim uključiti u neku radionicu gdje ću naučiti osnove pisanja dobrog romana, gdje ću surađivati s ljudima koji su napisali dobar roman i postali uspješni u pisanju. Zapravo, gdje ću biti učenica i slušati dobrog učitelja u podučavanju. Sigurna sam da mi to treba i sigurna sam da to treba mnogima.

No ja i dalje imam još jedan problem: nedostatak talenta.

Vidite, nedostatak talenta ne može se kupiti. Ja, nažalost, nisam jedna od onih nadahnutih pisaca, kao što je J.K. Rowling, koja je uspjela pokazati svijetu originalan i jedinstven proizvod njezine mašte i talenta. Nisam. Ali u zamjenu za talent, imam maštu. Mnogo maštam i imam mnogo ideja. Mnogo toga započnem pisati olovkom na papir, ili udaranjem po tipkovnici pa je tata primoran vikati da prestanem toliko lupati po tipkovnici jer on po noći želi spavati, a ne slušati to silovanje mog računala. Ali, bit je u tome da ja nijedan roman ne završim do kraja. Točnije, završim ga. Dođem ja do finita, the enda, kraja. Dođem. Ali svejedno nikada, u svome srcu i svojoj glavi, ne mogu reći i priznati da je roman gotov. Svejedno uvijek osjećam, vidim, smatram da romanu nešto nedostaje. Neka rečenica nije dobra. Neki događaj nije dobro opisan i nema dovoljno smisla. Nešto je višak. Negdje nešto fali. Neki opis, neka riječ. Jedna točka, jedan zarez, jedan uskličnik. Nešto, nešto, nešto, nešto i nešto. Uvijek nešto ne valja!

Problem je u tome što jednostavno, očito, nisam talentirana niti imam dodir muze. Možda se negdje duboko u meni krije neki talent koji ja ne prepoznajem, što se proze tiče. Za poeziju mogu reći da ponekad talent ispliva na površinu iz dubine moje duše ili odakle god dolazi, ali za prozu to ne mogu reći. Imam ideje, imam maštu. Imam likove, imam radnju, događaje, žanr, sve imam. Ali svejedno uvijek nešto fali. Nečega nema.

I mislim da je problem u tome što meni zapravo prvenstveno fali neka dobra kreativna radionica koja bi me naučila pisati. Ovako mogu samo nagađati i frustrirano kriviti samu sebe jer nisam dobra spisateljica. Ne ide mi ta proza, a toliko patim za njom.

Isto smatram i za druge ljude. Smatram da mnogima nedostaje učenje i vježbanje pisanja, taj trud, da bi napisali dobar roman. Neki (svaka im čast) imaju sve. Od olovke i papira, preko mašte i vještine pisanja, pa sve do talenta. Imaju sve. Zato nas i osvajaju svojim objavljenim djelima, koja su prevođena na sve jezike svijeta, na sva pisma i koja su im donijela milijune. I neka su. Takvi ljudi zaslužuju sve najbolje jer cijene umjetnost i oni su umjetnici. Oni u sebi imaju taj dodir muze koji ja toliko tražim i pokušavam dobiti. A ne mogu.

No neki nisu blistavi kao navedeni kojima se klanjam i na koje sam potajno ljubomorna jer ne mogu biti kao oni. Neki imaju talent, ali nemaju vještinu. Ili obrnuto. I zato je moje mišljenje sljedeće:

Trk svi u radionice! Tamo će nam ljudi pomoći, a neće nam odmoći. Dat će nam savjete i podučit će nas pisanju, a ujedno će cijeniti ono što nosimo u svojim glavama, srcima i dušama. Potaknut će našu maštu da ispliva na površinu s najboljim idejama i dat će nam priliku da napišemo dobra prozna djela, zbog mašte koju imamo, možda i talenta koji se skriva u nama, te će nam dati tu vještinu pisanja koja nekima (čitajte: Matei) očajnički nedostaje.

Bilo kako bilo: hvala umjetnicima na divnim umjetničkim djelima koja kupujem ili podižem u knjižnici, te se smijem s njima, ili plačem, maštam s njima, borim se, rješavam misterije, nadam se i tako dalje i tako bliže. Hvala piscima zbog toga što postoje, što imaju olovku, papir, računalo, maštu, vještinu, gramatička znanja i talent. I želim puno sreće svima, uključujući i samoj sebi. Neka steknemo znanja i izbrusimo zanat. Neka potaknemo talent da ispliva na površinu, te pustimo maštu da divlja. Mislim da u tom zecu leži grm. 

Ocjene (7)

Respektira (6): Zeljko, BoriciOmis, sthagon, darel, RuzicaG, Vjeran

Slaže se (1): BoriciOmis

Komentari (8)

« prikaži ranije
6

Od Matea

Hvala RuzicaG na savjetu! Potražit ću ju u gradskoj knjižnici, nadam se da ju imaju. Sigurno će mi puno pomoći u pisanju.
6

Od Matea

Vjerane, hvala. :) Htjela sam reći: pisanje je zanat koji se brusi a ujedno i dodir muze. ;)
6

Od Matea

Ne čudim se što me ne kužite. Zar ne vidite da ne znam pisati?? -.-
5

Od RuzicaG

čitaj, vježbaj, imaš potrebu izrazit se, očito je tu i zrnce talenta, samo naprid
6

Od Matea

Hvalaa, budem :))

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se