3

Yasmeen

Bodovi
53.7
Analize
2
Ankete
1
Komentari
1
- - - 1
8 1 - 2

Za sada sam bez stava :)

od Yasmeen

4 1 0 2

Paulo Coelho: Jedanaest minuta

Ostavila je na mene poseban dojam. Knjiga i glavni lik. Glavni lik – Marija bavi se najstarijim zanatom. No zapravo u pozadini požude tih muškaraca koji dolaze k njoj  se nalazi potreba za razgovorom. Za razumjevanjem. Potreba da te netko sasluša i da je uz tebe. Čak da ponekad i ne kaže ništa. Ili igra energija. Ljudi u vezama su skloni povrijediti jedni druge svakodnevno u sasvim običnim jednostavnim stvarima. Zato jer ne dobivaju ono što trebaju i žele u krevetu. Ili nisu s adekvatnom osobom. Tako je tužno kad se energija troši u krivom smjeru. Umjesto tamo gdje može rasti. Prelijevati se iz jednog oblika u drugi. Jer energija ne nestaje. Kakogod okreneš energija ne nestaje.

 „Kada je shvatila da je oslobađanje duševnih napetosti isto toliko isplativo, pa i isplativije od oslobađanja tjelesnih napetosti, ponovno je počela posjećivati knjižnicu. Počela je posuđivati knjige o bračnim problemima, psihologiji, politici, a knjižničarka je bila zadivljena – jer je djevojka koja je bila toliko draga odustala od razmišljanja o sexu i posvetila se važnijim stvarima.“

 Otišla je dakle trbuhom za kruhom. I stvara svoj svijet. Izvlači najbolje što može iz situacije u kojoj se nalazi. I shvaća da nije to što radi najgore što se osobi desi u životu. Shvaća da je Samoća to što ubija osobu. I počinje pisati dnevnik i samo njemu (Dnevniku) otkriva svoje srce.

„Ljudsko biće može podnijeti tjedan dana bez vode, dva tjedna bez hrane, mnoge godine bez krova nad glavom, ali ne može podnijeti osamljenost“.

Marija uza sve te radne kolegice i osobe s kojima rade i skojima se susreće ipak osjeća samoću. A Samoća je Tihi Ubojica. I upravo to je ono što osjeti i kod svojih klijenata.

Sve se mjenja kad upoznaje njega. Umjetnika. Slikara. I koji vidi njenu Svjetlost kojom Ona zrači. I koji je u cijelosti želi upoznati. Želi nju. Želi Sve Tri Nje. I Nevinu Djevojku i Fatalnu Ženu i Majku koja shvaća. Marija osjeti da je ovo drugačije. Da se vdje nešto dešava. Da se u njoj nešto lomi. Odluči riskirati. Na koncu što ima za izgubiti.

„Strast nam šalje signale u životu – a ja samo moram znati odgonetnuti te signale.“

Zanimljivo je da ta druga osoba –partner samo pomaže da se ljubav probudi u svakome od nas. Jer zaista svatko od nas sve potrebno nosi u sebi. Ali ne taknu sve osobe istu žicu. Pored nekih ljudi jednostavno procvjetamo. Netko prije netko kasnije.

„Ljubav nije u drugome nego u nama; mi je budimo. No za to buđenje je potreban etko drugi. Svijet ima smisla samo ako imamo s kim podijeliti svoje osjećaje“

 Čitajući ove redove Čitatelj ima dojam kao da čita Sebe. Tek kad nešto proživite u potpunosti shvaćate. I dovoljna je sitnica da na istu situaciju gledaš skroz drugačije. Jer sam sex po sebi nije ni dobar ni loš. Onakav je kako gledamo na njega. Može biti divan a može biti i obrnuto.

 Odugovlače sa činom spajanja. I prije toga im se duše upoznaju. Na njeno pitanje dal je želi kao prostitku, on joj odgovara da je želi onako kako ona želi. To je upravo ono što je htjela čuti i tu je već totalno zbunjena. Jer ovaj put je drukčije.

„Srela sam jednoga muškarca i zaljubila se u njega. Prepustila sam se zaljubljenosti iz jednostavnog razloga: ništa ne očekujem“.

„Najvažnije susrete dogovore duše čak i prije nego se tijela ugledaju.“

 Dijelom se Marija bori sama sa sobom čak opire. Postoji doza straha zbog muškarca kojeg je upoznala. Ralf Hart je ono što cijeli život želi, traži i treba. A nije očekivala. 

„Kada nisam imala što izgubiti, dobila sam sve. Kada sam prestala biti to što jesam, pronašla sam sebe.

Kada sam upoznala poniženje i potpunu podčinjenost, postala sam slobodna.“

Ona se totalno zaljubljuje. I on u nju. I paralelno shvaća da svi ti muškarci-klijenti imaju jednu zajedničku stvar boje se kreveta. Sexa. Dalsu ispunili svoj zadatak uspješno? .To im se vrzma glavom. Jer rade ono što ih društvo učilo. Nametnulo. Sex. Sex. Sex. A zapravo u sportu im je lakše jer komuniciraju s partnerom jer partner kaže što voli i kako. A ovdje nema neke komunikacije. Kao. I zato u mnogim slučajevima dolazi do nesuglasica. A daleko bi bilo lakše da žena kaže. Ma kad ljudi razgovaraju. Jer što je jedanaest minuta. Sitnica. Onaj tko voli, voli cijelo vrijeme. Stalno. Taj i dok jede običan kruh, vodi ljubav. Kao što n anekim osobama i obična majica stoji savršeno.

Jedanaest minuta je zapravo mnogo više. Sam sex bez emocija je gotovo ništa. Ostavlja gorčinu, peče. Nakon što sreće njega i otvara srce, sve poprima druge razmjere. Ljubav jednostavno liječi. Ljubav čini Čuda.

Ocjene (5)

Respektira (4): LostSoul, ucitajse, darel, marali

Slaže se (1): darel

Komentari (2)

5

Od marali

Iako nisam (više) obožavateljica Coelha, kao što sam se jednom već i izrazila, "Jedanaest minuta" mi je bila "najdraža", upravo iz razloga što mi se uistinu činila malo dubljom i zanimljivijom od ostalih njegovih knjiga.
5

Od ucitajse

Davno sam ovo pročitala, a Coelha i volim i ne volim. Najdraži njegov mi je Alkemičar, najmanje draga Peta gora (zapravo ne najmanje draga, već baš skroz mrska), a 11 minuta mi je tamo negdje u sredini. Ali lijepo napisana analiza, bravo :)

od Yasmeen

4 0 0 0

Sretna Meštrović : Dnevnik Mrava Radoslava

Iako je prvenstveno pisan za dječju populaciju Sretnin Mrav će probuditi  dijete i u odraslima. Jer svi smo mi nekad bili, a neki su i ostali Mrav iliti dijete u duši. Mene osobno je knjiga oduševila i nasmijala onako zdravo od srca.

Dječja mašta radi neprestano i na svijet gleda nevinim neiskvarenim okicama. 

Radoslavu jednostavno nije jasno da biti debeo il mršav može imati veze s ljubavi i što je to onda ljubav na koncu. Iako je dijete sasvim mu je jasno da su neki pojedinci bolji Učitelji od nekih drugih. I/ili svi mi od nekih bolje upijamo znanje i nekima  s lakoćom prenosimo, dok s nekim dušama komunikacija nailazi na određene prepreke i nesporazume. MOžda su to samo izazovi koji su postavljeni na životni put pojedinca i koje je potrebno savladati. 

Dječje zgode i nezgode prepričane su vrlo simpatično i jednostavno, te vraćaju u doba djetinjstva i bezbrižnosti.

Autorica zapravo podsjeća kako djeca vide ljepotu u svemu i žive u trenutku. Uživaju u šljapkanju po lokvicama i ne žure se. Žive za trenutak i ponekad im odrasli nisu jasni jer zakompliciraju stvar. A život je zapravo igra. Jednostavan je. I one male stvari su začin života. Dogodovštine s bakom i njene pričice, učenje vezivanja tenisica kao i slučaj da se dječji vrtić odšetao su situacije koje se baš urežu u sjećanje. 

U svakom slučaju Dnevnik mrava Radoslava djeluje vrlo refreshing i to posebno u zimske dane. Podsjeća kako je vrlo često tako malo potrebno i dovoljno za onu istinsku sreću i mir.

Usudim se reći da je na neki način ova dječja knjiga- knjiga za povratak k sebi i povezivanju s drugima unutar sebe najprije, a onda i eksterno.

Volite li smijeh, relax i jednostavnost preporučam Dnevnik ovog Mrava!

Ocjene (4)

Respektira (4): sthagon, ucitajse, darel, TatjanaBN

Komentari

Aktivnosti

Više

Chat (2)

Uključi se