10

darel

Bodovi
115.2
Analize
17
Ankete
119
Komentari
599
708 88 4 599
79 8 3 52

Ako je zapisano pročitat ću

od darel

9 0 0 4

Dragi naši...

Dragi moji Imaginarci, malo je napisati da vam u ovoj Novoj 2016. želim sve najbolje. Prije svega, da vas sve služi zdravlje, da budete sretni i veseli, da dobijete financijsku infuziju uz koje će vam svakodnevno preživljavanje biti barem malo lakše. Želim vam mirnu ruku da napišete sve nove prekrasne retke koje skicirate u glavi i da s njom držite puno knjiga koje će protresti vaš svijet. Želim vam mirne večeri i uzbudljive dane (ili obratno, ako vam to više odgovara). Želim vam sretne trenutke s vašim najmilijima, pustolovine, putovanja, sve ono što vas čini najsretnijima. Želim vam snage da podnesete sve što vam je život namijenio, i ono dobro, i loše. Želim vam da se još duuugo družimo na Imaginariju, puno prekrasnih analiza iz kojih svakodnevno nešto naučimo, koje nas tjeraju da preispitujemo svoje uvriježene stavove, koje nas tjeraju na promišljanje. Želim vam da objavite knjigu, ako o tome sanjate. Želim vam sve što si sami želite :-). Puno pusa, vaš Darel

Ocjene (9)

Respektira (9): Micamaca, NinaM, marali, Vjeran, naomica, TatjanaBN, Tina987, JosipLabas, ucitajse

Komentari (4)

5

Od ucitajse

Hvala na divnim željama, sve najnaj i tebi Darel :) :)
4

Od JosipLabas

Hvalaa na divnim željama :) Svee najboljee i tebi :)
3

Od Tina987

Hvala, također sve najbolje :D
6

Od Vjeran

Darel, puno ti hvala. Ni sam ovo ne bih bolje sročio. Stoga u svojim retcima potraži moju čestitku tebi ;-) Svako dobroooooooooooooooooooooooo!!!

od darel

4 0 0 0

Nekoliko na brzinu...

Nevjerojatno, ali postavljanjem teme, u inbox mi je ušao mail jednog dragog prevoditelja, s ovim slikama. S obzirom kako ovu temu planiram još otkako ju je Sneler predložio, baš se lijepo poklopilo...

A na ovom linku: https://www.facebook.com/pages/%C4%8Citaj-knjigu/210901922419113 zna se naći prekrasnih slika...

Ugodan vikend uz knjigu.

Ocjene (4)

Respektira (4): marali, sneler, BoriciOmis, gogz316

Komentari

od darel

10 1 0 6

Najljuća jela tatarske kuhinje

Rijetko u zadnje vrijeme dolazim do knjiga koje me oduševe. Nekako sam koncentrirana na izdanja posebnog nakladnika, za ostalo nemam previše vremena ni financijskih sredstava. No, jučer mi je posve slučajno pod ruke došao roman „Najljuća jela tatarske kuhinje“ i dogodilo se što se obično i događa s knjigama koje me zapanje (vama je ovdje sigurno dobro poznat taj scenarij): nisam stala dok ga nisam cijelog (u noćnim satima, naravno) progutala. Danas mi je sve nekako usporeno i hodam kao kroz vodu, no to i zaslužujem, govorim si ljutito, kad ne znam za razum i ne podijelim čitanje barem popola. No, vratimo se mi na samu knjigu, a ne na moje probleme s (ne)spavanjem. Prije svega, iako sam otprije čula za ovaj roman, nisam ga previše doživljavala zbog naslova. „Kuharica“ imam dovoljno, pa čak i da se radi o romanu prožetom zamamnim mirisima i okusima tatarske kuhinje, nekako nisam trenutno raspoložena za čitanje istih. No, nasreću, pogriješila sam u obje svoje procjene.

Priča prati živote triju generacija tatarskih žena kroz oči najstarije od njih, bake Rosalind, možda i najosebujnijeg lika u novijoj književnosti. Da se malo bacim na prepisivanje, Rosa Ahmetovna, naime, krajnje je egocentrična, nametljiva, netaktična,  prepredena, manipulativna i probitačna naratorica u ovoj urnebesnoj obiteljskoj sagi autorice hvaljenog romana Scherbenpark Aline Bronsky. Kad otkrije da je njezina sedamnaestogodišnja kći, glupa Sulfija, trudna, i da je otac djeteta nepoznat, ona ne preže ni pred čim u nastojanju da izazove pobačaj, koristeći se različitim narodnim receptima za takve slučajeve. No unatoč svim pokušajima njezin naum se izjalovi i Sulfija u Sovjetskom centru za porode br. 134 rađa kćerčicu Aminat koja je, na Rosino golemo iznenađenje i veselje, prava Tatarka kao i njezina baka, pa će se ova upustiti u epsku bitku da otme Aminat od Sulfije, koju smatra žalosno nesposobnom majkom i po svemu neatraktivnom ženom. U neravnopravnoj borbi između nesretne Sulfije i bezobzirne Rosalinde djevojčica postaje prijelazni trofej. Pritom će Rosa i ravnati životom svoje kćeri koliko je to uopće i moguće te, kao negdje usput, „zagubiti“ supruga koji će je napustiti zbog druge žene. Priča je ovo protkana užasima i tragedijama, od života u Sovjetskom Savezu od 1970-ih naovamo, ali protkana nevjerojatnim smislom za humor i u najtežim trenucima.

Alina Bronsky rođena je 1978. godine u današnjem Jekaterinburgu, nekadašnjem ruskom Sverdlovsku i nakon toga živjela u Marburgu i Darmstadtu. Nakon prekida studija medicine radila je kao copywriter i kao urednik dnevnih novina. Trenutno živi u Berlinu. Njezin debitantski roman “Scherbenpark” unisono je proglašen remek-djelom i postao bestseler, kao i obveznom lektirom u njemačkim školama.

Prekrasna priča prije svega za svaku ženu koja je ikad imala problema s majkom i/ili koja i sama ima kćer :-). Smijat ćete se slomljena srca…

Ocjene (11)

Respektira (10): Magdalena, MiraLaFu, VedranaT, mandarina, sneler, marali, Vjeran, RuzicaG, gogz316, WITCH

Slaže se (1): WITCH

Komentari (6)

« prikaži ranije
10

Od darel

stvarno je odlična, već dugo nisam ovako nešto pročitala :-)
5

Od RuzicaG

vidjela sam najave i stavila na spisak, a sad, kad si je i ti preporučila, ujutro rano u knjižnicu :)
6

Od Vjeran

Moram priznati da mi je "to do" lista preduga, a vremena premalo. Ali dopisat ću ovaj naslov pa što bude - bit će ;-) Pozdrav!
4

Od mandarina

Uf zvuci potresno, ali me u isti tren i vuce da je procitam...Morati cu izabrati neki dobar dan da je uzmem da me ne dotuče totalno.
10

Od darel

da, mogla bi te dotući. opet, stvarno je prekrasna...

od darel

9 0 0 10

Carl Hiaasen: idealno noćno čitanje

Kod kuće imam specifičnu knjišku situaciju. Zbog polunomadskog načina života posljednjih godina, nemam klasičnu policu s knjigama (sve su mi, a njih, vjerujte mi ima, smještene trenutno u garaži) već iščitavam onih nekoliko poluzaboravljenih na koje slučajno naletim. Tako mi je nedavno pod ruku dopao roman „Noćno kupanje“ Carla Hiaasena koji se, neočekivano, pokazao kao idealno „noćno čitanje“. Beskrajno zabavan, duhovit, domišljat, neopterećen, s pravom dozom napetosti da ga ipak uspijem na vrijeme odložiti i tako uhvatiti barem malo sna. Da mi nije pod ruku dospjela „Želja za smrću“, koju polako i također sa zanimanjem prežvakavam, drugi bih put u mjesec dana uspjela dovršiti ovaj roman, što je pravo čudo, s obzirom kako nikad u tako kratkom roku ne čitam ponovno knjigu.

Carla Hiaasena, suvremenog američkog pisca, pojedini književni kritičari smatraju najduhovitijim američkim piscem današnjice, vrsnim satiričarem i odličnim novinarom. Zbog njegove duhovitosti uspoređuju ga s Markom Twainom, zbog satire s Ambroseom Bierceom, a zbog načina na koji je Floridu pretvorio u "ikonografski književni pejzaž" s Raymondom Chandlerom i Dashiellom Hammettom. Dvije je godine radio kao reporter za Cocoa Today, a od 1976. piše za Miami Herald, gdje od 1985. godine u vlastitoj kolumni obrađuje goruće teme te savezne države, bolje rečeno rasp*** gotovo svakog tko živi u Južnoj Floridi, uključujući vlastite šefove. Romani za mlade čitatelje u kojima se na osebujan način pozabavio i pitanjima zagađivanja, pribavili su mu široku popularnost, kao i činjenica da je pomogao mladom Christopheru Paoliniju objaviti serijal izuzetno popularnih fantastičkih knjiga za mlade „Eragon“. Oni stariji prepoznat će ga kao autora knjige Strip Tease, prema kojoj je i snimljen istoimeni film s Demi Moore i Burtom Reynoldsom u glavnim ulogama. Sports Illustrated, Playboy, Time, Life, Esquire i Gourmet  samo su neki od časopisa u kojima su se pojavljivali njegovi uratci i za svoj je rad primio nebrojena priznanja, uključujući i nagradu za životno djelo Nacionalnog udruženja novinskih kolumnista.

U svojim romanima također nerijetko obrađuje život, smrt, korupciju, politiku i ljubav (sic!) na Floridi, ali zbog toga, navode, niti jednog turista nije uspio odvratiti od posjete ovom poluotoku.

U „Noćnom kupanju“ radnja nije presudna kao preporuka za ovo djelo, ali ukratko glasi ovako: Chaz Perrone vjerojatno je jedini znanstvenik specijaliziran za podmorja koji nema blage veze o tome u kojem se smjeru kreće Golfska struja. Lijen, tašt, bahat i beskrajno samodopadan, iskoristio je studij biologije samo za vlastiti probitak, krivotvoreći uzorke vode kako bi bezobzirni agronom-tajkun i dalje nekažnjeno mogao bacati gnojivo u ekološki ugroženo močvarno područje na Floridi. Kada Chaz posumnja da je njegova supruga Joey doznala za pakleni plan, odluči je gurnuti s palube njihova luksuznog broda u mračne dubine Atlantika. No, na njegovu nesreću, Joey pri padu neće umrijeti. I prije nego što će joj noge dotaknuti ledeno more, svjesna je da baš i nije najpametnije izabrala bračnog partnera (bolje rečeno, da je isti: kreten). No umjesto da se istog trenutka zaputi na policiju i prijavi Chazove zločine, Joey odlučuje sve ostaviti u uvjerenju da je mrtva i (uz malu pomoć bivšeg policajca koji ju je izvukao iz mora) – s njim izravnati račune.

Korupcija i politika koje i ovdje idu ruku pod ruku, problemi očuvanja okoliša, komplikacije ljudskog srca, empatija i grubost samo su neke od tema kojima se autor odlučio pozabaviti. Oosbno se slažem s konstatacijom iz časopisa Publishers Weekly da su mu “knjige tako zabavne da je prava šteta što moraju završiti”.

„Noćno kupanje“ podsjetio me je na najdosjetljivijeg i najzabavnijeg suvremenog pisca kriminalističkih romana, idealnog za neki ručnik za plažu ili lijeno izležavanje na terasi vrućeg poslijepodneva.

Ocjene (9)

Respektira (9): GiggsKC, tinchy1983, RuzicaG, MiraLaFu, Nemaje, marali, Tom1988, Thalia_Core, Vjeran

Komentari (10)

« prikaži ranije
6

Od Tom1988

darel, svatko sam razvija svoj način pisanja analiza, a ja ih nikad međusobno ne ocjenjujem. Može mi se jedino svidjet nečiji način pisanja ili ne. Ukratko prepričati zaplet + par rečenica o autoru + tvoje osobno viđenje knjige i ja zadovoljan :)
5

Od RuzicaG

eto, toliko si "loše" ovo napisala da sutra odmah idem u potragu za knjigom :) obožavam duhovite pisce
4

Od tinchy1983

Ovo mi je super knjiga!Istina,davno sam je čitala i imam je doma na polici.Stvarno je vrijedi pročitati!
10

Od darel

da, ja sam je opet završila. na nekim mjestima se stvarno na glas nasmiješ:-)

od darel

5 0 0 1

Jesenjin: Pismo ženi

Tom me potaknuo. Ovo mi je jedna od njegovih najdražih pjesama, uz, naravno, one već legendarne, svima poznate.

Vi pamtite.
Vi sve pamtite, znamo,
kako sam stajao vama sučelice;
uzrujani ste išli sobom amo - tamo
i grube mi riječi
bacali u lice.

Govorili ste:
rastati se treba,
slomio vas je
ovaj život gadan.
Vama je steći svoju koru hljeba,
a meni , zna se,
da sve niže padam.

Ljubljena !
Srce niste dali meni.
I niste znali da sred toga drača
ja bijah kao konj, i sav u pjeni,
ošinut bičem smiona jahača.
Vi niste znali,
u dimu što se klati
i u životu koji šiba bura,
mučim se zato što ne mogu znati
kamo nas sudba događaja gura..

Licem uz lice
lica vidjet nije.
Bolje se vidi na odstojanju.
Kad more kipi ili vrije -
brod je u bijednome stanju.

Zemlja je brod !
A nju je netko
u novu slavu, život novi,
po buri, k obzorju dalekom
usmjeri, pa neka plovi.

Tko odnas nije na palubi tako
psovao, bljuvao i padao s nogu?
Malo je tih što sasvim lako
valjanje takvo podnijeti mogu.

Tako sam i ja,
uz huku voda,
no dobro znajući što radim
sišao na dno ovog broda,
jer povračanja tog se gadim.

To dno bje
ruska krčma neka
i ja uz čašu, svakim danom,
znajući, patnji nema lijeka,
ubijam sebe
u otrovu pjanom.

O, ljubljena!
Ja bijah zao
i oči su vaše
bolno sjale,
jer pred vama sam često znao
tračiti vrijeme na skandale.

Vi niste znali,
u dimu što se klati
i u životu koji šiba bura,
mučim se za to
što ne mogu znati
kamo nas udes događaja gura.

Godine su prošle,
ja sam, u dobu inom,
ne osjećam i ne mislim po starom.
I govorim za praznike, uz vino:
hvala i slava krmilaru!

Danas me neka
tiha nježnost peče.
Sjetih se vašeg umora i jada.
I evo, žurim,
hoću da vam rečem
kakav sam bio
i kakav sam sada!

Ljubljena!
Mogu ponosno da pišem,
ja nisam pao umirući
i sad u ovoj zemlji, više
od sviju, suputnik sam ljući.

Ja nisam taj
što bijah tada.
Ne bih vas mučio
ko u ono vrijeme.
Za znamen slobode
i časnoga roda
čak do Lamanchea spreman sam
da krenem.

Oprostite mi
ja znam - Vi ste druga -!
Vi provodite s mužem život čedan
i ne treba vam prošli jad i tuga.
i ja sam vama
posve nepotreban.

Nek život vodi vaš
zvijezda što plamti,
pod toplim dlanom obnovljene sjeni.
No s pozdravima
zauvijek vas pamti
poznanik dobri, vaš.

Sergej Jesenjin

Ocjene (5)

Respektira (5): DoloresDBK, Tom1988, RuzicaG, marali, Vjeran

Komentari (1)

6

Od Vjeran

Odličan izbor! Sve mi je draže što spomenuh Sergeja ;-) Pozdrav!

od darel

8 3 0 1

Nevjernica, Ayaan Hirsi Ali

Kao da sam ogrubjela na patnje u određenim dijelovima svijeta. Poplave u Indiji odnijele 100 života, u napadu na iračku tržnicu poginulo je 200 osoba. Nesreće „tamo negdje“ kao da se ne računaju ako ne govorimo o nekoliko desetaka ljudskih života, pojam individualnosti nema nikakvog smisla, kako u našim glavama, tako i u tim udaljenim nacijama. Utjecaj kulture, vjere, napučenosti doveo je do toga da imena ne percipiramo kao takva. Ako se nesreća dogodila u našoj zemlji, žrtva ima ime, starost, oca i majku. Što je vijest dalja od Hrvatske, postaje samo broj, crtica u vijestima, apstrakcija mutna u našim mislima. To je nužnost svakodnevice, gdje bismo došli da svaku nesreću prigrlimo srcu i od nje se danima ne oporavljamo. No, u moru ljudskih sudbina, ponekad ispliva jedna kao sukus cijelog društva, kulture i vjere odakle potiče, kao bolan podsjetnik da svijet kakav živimo nije za svakoga isti, da stvari koje smatramo samorazumljivima nekima to nikako nisu. Ispliva kao simbol vremena, s imenom, starošću, ocem i majkom. I onda, zbog toga, počnemo napokon obraćati pozornost i na tužnu statistiku, shvatimo da se iza svakog broja baš uvijek krije osoba i koliko je ta činjenica strašna. Ako već ne možemo u tom procesu nekome pomoći, možemo promijeniti sebe i svoje viđenje svijeta koji nas okružuje. Ako na njega nećemo gledati istim očima, u njemu nećemo isto ni djelovati. A to će, možda, dovesti do nečeg dobrog.

Rekla bi da većina ljudi tako nekako gleda i na islam: nerazumljivu apstrakciju, represivnu kulturu, fundamentalističku u svojim frakcijama. Snažno nas je pogodio nakon 2011., ali i dalje kao udaljena tutnjava nesreće. Mene osobno i jest, dok nisam pročitala knjigu „Nevjernica“, Ayaan Hirsi Ali, autobiografsku priču ove nevjerojatne žene zahvaljujući kojoj si surovu stvarnost jedne muslimanske djevojke mogu (konačno) realno predočiti. "Ja sam Ayaan, kći Hirsija, Maganovog sina." U prvom dijelu “Nevjernice”, koja se inače čita poput vrhunskog napetog krimića, Ayaan je petogodišnjakinja koja sjedi na travi dok je baka poučava imenima predaka, koja sva somalijska djeca moraju znati. "Dobro ih upamti", upozorava je baka. "Oni su tvoja krv... Ne budeš li ih poštivala, bit ćeš prokleta. Bit ćeš ništa. Imat ćeš nesretan život i umrijeti sama." Ista ta baka toj petogodišnjoj djevojčici, kao i njezinom bratu i sestri dat će obrezati genitalije na vlastitom kuhinjskom stolu.

Tako počinje izvanredna priča o ženi iz nomadske obitelji, podučavanoj od radikalnih učitelja u Keniji i Saudijskoj Arabiji, naučenoj da će joj se, otkrije li kosu i djelić noge, dogoditi grozne tragedije. Priča o djevojci koju majka, ako ustane na lijevu nogu, proklinje, želeći joj dugu i bolnu smrt, a na najmanji znak umora u svakodnevnom obavljanju teških kućanskih poslova i učenja tuče do iznemoglosti. Priča o djevojčici koja je zbog teškog premlaćivanja završila na operacijskom stolu s dijagnozom frakture lubanje. Priča o ženi kojoj su riječi „moraš“, „dužnost“, „vjera“ i „pokornost“ srasle s kožom. Priča o djevojci koja je više od svega željela biti „dobra“ muslimanka, poslušna svim zakonima i pravilima koji uz to idu, jer, što više saginje glavu na svakodnevna zlostavljanja, to će joj nagrada na nebu nakon smrti biti veća. Priča o djevojčici koja je živjela u četiri različite diktature, u bijedi, napuštena od oca, prisiljena na brak. Priča je to koja bi, da se nekoliko stvari dogodilo drugačije, vodila nesretnom životu i samotnoj smrti, baš kao što ju je upozorila baka. No, umjesto toga, Hirsi Ali je uspjela pobjeći i pretvoriti se u međunarodno priznatu glasnogovornicu za prava muslimanskih žena. Promjene je pokrenuo njen bijeg od obitelji dok su je prisilno vodili dogovorenom budućem mužu u Kanadu i dobivanje političkog azila u Nizozemskoj na temelju priče za koju priznaje da ju je izmislila. U toj je zemlji, nadljudskim naporima, bez ikog svog, odbačena od obitelji, prezrena od svojih zemljaka, učinila nemoguće: naučila nepoznati joj jezik, zaposlila se, diplomirala političke znanosti, ali i uspjela u onim, nama sitnim, svakodnevnim stvarima: odbacila veo, obukla traperice, počela voziti bicikl, kupala se na javnom bazenu u kupaćem kostimu, upustila u ljubavnu vezu. S vremenom je počela javno svjedočiti o ponižavajućem tretmanu muslimanskih žena te pobijedila na izborima za nizozemski parlament. No, slavu je slijedila tragedija. Godine 2004. surađivala je s nizozemskim redateljem Theom van Goghom na snimanju kontroverznog filma "Potčinjavanje", o patnji muslimanskih žena zbog nametnutih brakova i zlostavljanja. Van Gogha je ubio muslimanski radikal, a Hirsi Ali se nakon prijetnji smrću počela skrivati te se naposljetku preselila u Sjedinjene Države, gdje i danas živi.

Knjiga „Nevjernica“, nažalost, nikad neće natjerati muslimanske žene da ustanu protiv nametnutog života o kojem Ayaan tako zorni govori, nikad neće napraviti takvu vrstu revolucije u muslimanskom svijetu (ako ne računate ogorčenost i pozive na smaknuće), nikada neće zaustaviti niti jednog muškarca da digne ruku na svoju ženu, niti jednog oca da ne dogovori brak svojoj kćeri, niti jednu majku da ne proklinje svoje dijete. Ovo je knjiga koja bi trebala postati opća kultura za sve nas ostale, bez obzira na vjeru. Za sve one žene koje ne mogu pročitati knjigu, pročitajte je vi.

Ocjene (11)

Respektira (8): LucaK, Vjeran, MiraLaFu, marali, sthagon, Nemesis, Crystal, EmaKrema

Slaže se (3): marali, Crystal, EmaKrema

Komentari (1)

10

Od sthagon

Mislim da je jako opasno druge narode poučavati njihovoj kulturi, a pogotovo njihov svijet prozivati nametnutim i pogrešnim :) Svagdje ima sretnih i nesretnih osoba i svima nama je puno toga nametnuto rođenjem.

od darel

9 0 0 4

Glazba s plaže, P. Conroy

Ljeta 1980., godinu dana nakon što mi je s mosta Silasa Pearlmana u Charlestonu, u Južnoj Dakoti, žena skočila u smrt, preselih u Italiju kako bih iznova započeo život, povevši sa sobom našu malu kćer. Našoj slatkoj Lei ne bijaše ni dvije godine kad je moja žena, Shyla, na najvišoj točki mosta zaustavila kola i posljednji put promotrila grad koji je toliko voljela. Bijaše povukla ručnu kočnicu i otvorila vrata našeg automobila, potom se tankoćutno i sa zagonetnim skladom, što oduvijek bijaše Shylin mačkasti dar, uspela na ogradu. Bila je ona i domišljata i zabavna, no u sebi je nosila mračnu stranu koju bi prikrivala bistrim primislima i poput čipke fino izvezenom ironijom. Toliko je usavršila lukavštine prikrivanja da joj se vlastita prošlost doimala poput niza dobro postavljenih ogledala što je skrivaju od same sebe.

Bližio se zalaz sunca a iz stereo-uređaja u kolima slijevala se glazba s vrpce Najvećih hitova Driftersa. Naš je auto nedavno bila dala na servis i spremnik bijaše pun benzina. Poplaćala je sve račune i s doktorom Josephom ugovorila termin za poliranje mojih zuba. Čak joj je i u posljednjim trenucima nagon stremio urednom i funkcionalnom. Uvijek se bijaše dičila prikrivanjem i obuzdavanjem svoga ludila; a kad više nije mogla odagnati glasove koji su u njoj rasli, njihovu pakost ugođenu na metež u molu, obuzeo ju je njezin slom, kao da je preko dijela mozga prevučena cerada tamo gdje nekoć bijaše svjetlo. Odsluživši svoje po umobolnicama, iscrpljena širokom lepezom preparata i podvrgnuvši se svećeničkim obredima terapeuta svih teoretskih uvjerenja, bijaše bespomoćna kad je crna glazba njezine podsvijesti odsvirala elegiju njezinu životu na zemlji.

Ocjene (9)

Respektira (9): sneler, sherlokica, Crystal, DoloresDBK, tinchy1983, marali, MiraLaFu, mahawayne, Losonsky

Komentari (4)

3

Od mahawayne

Nevjerojatno koliko se toga može osjetiti i biti sadržano u samo dva paragrafa. Osjećam kao da je o njoj rekao sve što je trebalo. Sviđa mi se način na koji pripovijeda o tako okrutnoj stvari, nježno i pažljivo, udaljeno, kao da je sve davno prebolio
10

Od darel

da, to si super primijetila, to je inače njegov stil, posebno to dolazi do izražaja u ovoj prekrasnoj, ali i prestrašnoj knjizi. nisam je mogla dva puta čitati:-(.
3

Od DoloresDBK

Wow, već sam u dva odlomka osjetila cijeli spektar emocija; ljubav, očaj, suosjećanje, strah... Hvala što si podijelila ovo i zainteresirala me za knjigu. (Ili zainteresirao? Oprosti ako griješim!) Pozdrav!
10

Od darel

zainteresirala. hvala! obožavam tu knjigu, baš zato što uživaš u svakoj rečenici, a i opisi Italije su prekrasni. no, stvarno ti slomi srce.

od darel

5 2 0 5

Mojih 5 naslova za zimski blues

Za one dane kad bismo najradije ostali u krevetu, kad nam se proljeće čini tako daleko. Da uspijemo vidjeti kako ima onih kojima je puno teže nego nama, ali i uživati u tračku optimizma i nade koji prosijava kroz svaku stranicu (a kod nekih čak i nevjerojatnog humora):

  1. Sad te ostavljam, J. Tropper: britkog, lucidnog, gorko točnog smisla za humor koji prosijeca kroz najteže trenutke svakodnevice. Kad vam je druženja s obitelji jednostavno too much ili mislite kako nitko nema tako zahtjevnu majku kao vi.

Iz blurba: Judd Foxman jedva se uspijeva nositi s činjenicom da ga je ostavila supruga. I ne samo da ga je ostavila, nego je i zatrudnjela s novim partnerom – dok s Juddom nije mogla imati djece. I ne samo da je s novim partnerom – nego je njezin novi partner Juddov dotadašnji šef, što znači da je Judd odsada nezaposlen. Shrvan samosažaljenjem i bijesom, Judd je posve nespreman za nov životni udarac: upravo mu je umro otac. Premda je otac bio ateist, zadnja mu je želja bila da obitelj provede sedam dana zajedno u tradicionalnom židovskom tugovanju, zvanom šiva. Pa tako Judd, povrh vlastitih muka, sad mora trpjeti i svu silu zadjevica, netrpeljivosti, zamjerki i neugodnosti uz svoje najbliže…

2.       Duži put do dna, N. Hornby: Jer je to Hornby, o gorkim stvarima piše tako da se morate smijati s „knedlom“ u grlu. I jer shvatite da smo svi u istom košu koji se zove život.

Iz blurba: Nogomet. Pop-glazba. Samački život. Samopomoć… I samoubojstvo. Neki će reći da tematika prvih četiriju romana Nicka Hornbyja nipošto ne ukazuje na sadržaj petoga; drugi će pak ustvrditi da je logički slijed bjelodan. Ali svatko tko je pročitao Nogometnu groznicu, Hi-Fi, Sve zbog jednog dječaka ili Kako biti dobar zna da nije lako osjećati se nedoraslim; mnogo je ugodnije vladati preobilnim znanjem o klubu za koji navijate ili bootleg izdanjima sastava koji slušate. Očaj je u Hornbyja uvijek na dohvat ruci – i dođe trenutak kad postane nesnosan.
Četvero očajnika susreće se na krovu jedne londonske zgrade na Staru godinu: došli su si prekratiti životne muke skokom u smrt. Ali nezgodno je počiniti samoubojstvo kad imate neželjeno društvo, teško je othrvati se porivu da uvjerite ostale kako su njihovi razlozi ništavni u odnosu na vaš… Pa ako iz najtužnijeg susreta u najluđoj noći uopće i postoji put koji ne vodi strelovito u ponor, tko će ga naći prije nego Hornby?

3.       Žena koja je legla u krevet na godinu dana, S. Townsend: ima li bolje teme za ovu zimsku bjelinu?

Iz blurba: Onoga dana kada su njezina djeca otišla studirati Eva je legla u krevet i ostala u njemu. Sedamnaest godina samo je željela viknuti svijetu: Stani! Silazim! Sada joj se za to napokon pružila prilika. Možda će imati vremena za razmišljanje. Time nikako nije zadovoljan njezin muž, doktor Beaver, astronom koji provodi vrijeme zureći u svemir koji se širi i održavajući osmogodišnju preljubničku vezu s kolegicom Titanijom te besposličareći u preuređenom vrtnom spremištu. Tko će pripremiti večeru? Žali se da je Eva doživjela živčani slom i uzdigla privlačenje pozornosti na novu razinu. Ali glas o Evinu odbijanju da ustane iz kreveta brzo se širi…

4.       Jako glasno i nevjerojatno blizu, J. S. Foer: Jer nam od prve do posljednje stranice priča priču tako dramatično originalnu i smiješnu, dirljivu i tragičnu, da će vam u isti mah dok brišete suze od smijeha, slomiti srce. Jer nam nevjerojatni unutarnji glas mladog Oskara otkriva

Iz blurba: Dvije godine nakon što mu je otac poginuo u napadu na njujorške blizance, 11. rujna, devetogodišnji Oskar Schell u plavoj vazi u ormaru otkriva ključ. Oskar je siguran da je ključ pripadao njegovu voljenom ocu. No, u koju od 162 milijuna brava u gradu New Yorku pristaje taj komadić metala? Tako počinje misija koja je Oskara, amaterskog izumitelja, dizajnera nakita, astrofizičara, glazbenika i pacifista, dječaka nezaustavljive znatiželje, nevjerojatno pronicava uma i bujne mašte, odvela uzduž i poprijeko najzanimljivijeg grada na svijetu i uvela u kaotične živote njegovih prijatelja, rođaka, pa i potpunih neznanaca. U svojoj će pustolovini Oskarove čizme još više otežati, zaradit će nekoliko ožiljaka i približiti se srcu obiteljske tajne koja se proteže gotovo pola stoljeća u prošlost. No, hoće li ga to približiti ili udaljiti od izgubljenog oca?

5.       Kako izgubiti prijatelje i otuđiti se od ljudi, T. Young: Premda bi ovo trebala biti turobna priča, autor s toliko humora prepričava događaje koji su doveli do njegovog pada s Olimpa i na fini način secira njujorško novinarstvo i “visoko društvo” da je na kraju knjige teško ne biti dobre volje i ne osjećati naklonost prema ovom neispoliranom i društveno trapavom anti-junaku.
Iz blurba:
Kad su engleskom novinaru Tobyju Youngu ponudili posao života: urednički položaj u njujorškom Vanity Fairu, on raskida s djevojkom, ukida časopis koji je pokrenuo u Engleskoj i odlazi u New York maštajući o tome kako će postati bogat, utjecajan i slavan. Umjesto toga, uspijeva iziritirati sve holivudske zvijezde koje susretne i većinu kolega novinara, gubi posao, prihod i stan i polako počne tonuti u kronični alkoholizam.


Ocjene (7)

Respektira (5): sneler, DoloresDBK, tinchy1983, Tom1988, MiraLaFu

Slaže se (2): sgolesba, Thalia_Core

Komentari (5)

10

Od darel

hvala, Mira:-).
6

Od Tom1988

Hornby i Foer me najviše privlače... eh, sad će vikend pa da vidimo ;)
4

Od marali

Extremely Loud and Incredibly Close sam gledala film, nisam znala da postoji i knjiga! Super! :)
3

Od DoloresDBK

Brojevi 3 i 5 obavezno idu na moju "to read" listu, hvala na prijedlozima.

od darel

8 1 0 3

Moj put (Priča u slikama)

Čitam analize i ne mogu se ne osmjehivati sa sjetom dok to radim. Kao da smo svi mi, generacija sedamdeset i neka, odrastali uz nekoliko istih knjiga, ali i oni stariji i mlađi od nas. Onda se, odjednom, dogodio preokret, pa mladi čitaju neke posve druge stvari… Naravno, to je potpuno normalno. Klasika ima puno, svi smo mi pročitali više od onoga što ovdje izdvajamo kao najbolje. A najbolje u mom slučaju? Okušat ću to opisati kroz niz slika.

U jednoj sam analizi napisala kako je prva knjiga koju sam pročitala bila „Ključ za Rebeccu“ (zlobnici će reći „zbog korica“, a sad, kad i ja gledam u naslovnicu, ne mogu a da se ne pitam je li baš tako neistinita ta tvrdnja):

U dobi od osam ili devet godina, primjerenije bi, sad to uviđam, bilo da sam se primila nečeg u skladu s tom nježnom dječjom dobi, ali špijunski triler smješten u doba Drugog svjetskog rata bio je toliko napet da sam cijelo to izdanje progutala u dva dana. Danas volim pričati kako sam na toj knjizi zapravo naučila čitati, iako, da ste pitali moju majku, ona bi vam rekla da je taj posao ipak obavila tv-serija „Dinastija“. No, to je tema za neku drugu raspravu. Mama i tata sjeli su sa štopericom i konstatirali da mi za jednu stranicu treba točno 45 sekundi. Što god to značilo :-).

Uz ovu sam knjigu saznala da nekim djevojčicama iz očiju, umjesto suza, mogu kapati dragulji:

I, naravno da će stoga živjeti dugo i sretno, s voljenim princom! Kao da dragulji nisu bili dovoljni…

A, kao i svi, suze sam ronila za malim Nemečekom, s kojim sam na bolan način naučila kako nemaju sve priče sretan završetak:

 

Ta se misao iskristalizirala u svom punom sjaju nakon čitanja ove knjige.

Podjednako važnu ulogu kao i čitanje knjiga, kod mene je imalo i čitanje stripova. Tata i ja „tukli“ smo se oko Alana Forda (iako mi se nakon borbe s organizacijom Mangia, malo srozao, ali to je bilo dobrano nakon 400. epizode!):

Dylan Dog bio je moj prvi susret s pojmom zavodnika (a Groucho Marx s  humorom, ajme meni!) i podjednako s neprospavanim noćima:

 

Knjige iz ove edicije bile su mi neprestano pod jastukom (osim zelene, bojim se zmija).

Iako sam, nažalost, iz njih naučila da otići na farmu ne znači da je pas živio dugo i sretno! Ali zato do danas Trnoružica mi mora biti Disneyjeva...

Bili su tu romani Agathe Christie, koji su me prevarili kao malo tko iza toga, jer nisam niti u snu mogla sanjati da pripovjedač koji priča priču u prvom licu na kraju ispada ubojicom!

Mogla bih ovako unedogled…

Ocjene (9)

Respektira (8): tinchy1983, Tom1988, MiraLaFu, MarinKK, marali, Caliopa, Vjeran, sthagon

Slaže se (1): marali

Komentari (3)

10

Od sthagon

Hahaha... kako smiješno... svim smo imali točno te iste knjige... osim ove s Rebecom :) Moj brat se također bojao knjige u kojoj su bile zmije :) Odakle si ih samo izvukla.
10

Od darel

ajme, Rebecca je svima uljez. ali baš je bila dobra. bila je i neka serija kasnije na tv-u po toj knjizi, prava uživancija za nas, ljubitelje krimića i trilera:-). vidiš, mogli bi po tome raditi lektiru, oko nekih bi se naslova svi složili...
6

Od Vjeran

I meni si izvukla smiješak s ove četiri "obojane" knjige. S tim da su se moje korice prvo raspale upravo na onoj zelenoj. Životinje su me oduvijek privlačile ;-) Pozdrav!

od darel

4 1 0 3

Krv, znoj i suze (čitaj: skandinavski krimići)

Na mom noćnom ormariću nalazi se prava moćna gomilica slikovnica, ali, ako zanemarimo taj dio (J),u posljednje vrijeme često posežem za romanima iz serijala o novinarki Anniki Bengtzon, autorice Lize Marklund. Raj, Pakleni stroj i Studio Seks… volim čitati kako se razvija lik za kojeg sam se vezala u prvom romanu, a Annika je nevjerojatna. Ili ja nisam čitala toliko skandinavskih krimića kao ostali. Stvarnija od nekih likova koje bi stvorili američki pisci, od krvi i mesa, puna krivih poteza, grešaka, nervoze, beskompromisnosti, upornosti, ambicije. Ali ljudska, toliko ljudska. Čak i kad čitate kako se, primjerice, upustila u vezu sa svojim mužem (koji je tad bio u braku), ili kad svjedočite kako se nevjerojatno bezobrazno prepire s kolegama iz redakcije, ne možete je ne cijeniti. Tjera vas da izađete iz kalupa samozadovoljstva, iz staklenog balona u kojem mislite da su vaši potezi jedini ispravni, da vrijedite kao moralna vertikala i da se upitate, koliko god banalno zvučalo, bi li vi jednako postupili. A ni činjenicu da je riječ o fantastičnim trilerima isto nije za odbaciti.

Liza Marklund ime je svojoj junakinji dala po kćeri, a prezime je “posudila” od svog omiljenog urednika. “U trenutku kad sam objavila prvi roman, već sam praktički imala pet gotovih nastavaka. Željela sam da Annika bude kompleksan lik, netko tko utjelovljuje različite mane i vrline. Ambiciozna, pametna žena koja je nježna i brižna majka, ali zna biti odvratna i zločesta prema kolegama. Osoba koja je ponekad i presigurna u poslu, ali je nesigurna u privatnom. Osoba koja često griješi, koja se veže uz krive ljude. Sasvim sigurno Annika nije osoba koju bih oženila, ali svi njezini postupci, pogotovo oni krivi, barem kako ja to vidim, šalju signal i jasnu poruku stvarnim ženama da je u redu griješiti, da ideal ne postoj i da pokušaju barem u nekim segmentima biti poput nje”, rekla je sama autorica.

Nevjerojatno, ali privlačni su mi krv, znoj i suze u tim romanima. Protagonistkinja koja podsjeća na „abecedne misterije“ iz romana Sue Grafton, s Bengtzon dobivamo začuđujuću osobnost koja ne staje u lovu na „bad guyse“. Prvi skandinavski pisac noira koji je postigao svjetsku slavu, bio je Henning Mankell, koji je 1990. napisao roman Ubojice bez lica. Prije nekoliko je godina upravo taj autor Marklund prozvao „kraljicom skandinavskih krimića“. Njezini romani možda nemaju tempo jednog Larssona koji će vas često ostavljati bez daha ili zaplet razvijen do samih granica čitateljeva razumijevanja. No, bez obzira na to, u žanrovskoj književnosti, Marklund piše nevjerojatno dobro.

Ocjene (5)

Respektira (4): Tom1988, Vjeran, MiraLaFu, sthagon

Slaže se (1): sherlokica

Komentari (3)

2

Od Losonsky

molim te samo razlomi u odlomke da se lakše čita ;)
6

Od Tom1988

Osim njezine vrlo dobre suradnje s Pattersonom ( Ubojice s razglednice), nisam ju dalje čitao, uvijek nekako zaboravim na nju. Ali ok, sada ju pomičem naprijed na listi ;)
10

Od darel

Tom:-)

od darel

0 0 0 5

Scenarij: Klapa 1!

Prije svega, zgrožena sam idejom da se autori moraju prostituirati preko ovakvih lakonotnih zabava za široke mase i slažem se s Vjeranom kako bi razne strukovne organizacije trebale biti u stanju dati mladim, kvalitetnim autorima više šansi, pa ovi ne bi morali pribjegavati rješenjima u kojima nešto ovoliko intimno na široka vrata uvodi u gladijatorsku arenu.

Sad kad smo i to rekli, možemo nabaciti nekoliko ideja :-):

Vrijeme trajanja showa: Mjesec dana

Broj kandidata: 13

Mjesto održavanja radnje: Jedna velika, usamljena kuća, gdje svi kreativci zajedno žive.

Prvi tjedan: Zadatak je napisati po pet kartica teksta na zadani žanr. Svi u svom kutu mogu na miru pisati i na kraju tjedna pred svojim sustanarima čitaju uratke koje ovi javno ocjenjuju, hvale ili kritiziraju. Mišljenje publike i žirija zajedno s ocjenama sustanara odlučuje o ispadanju dva kandidata.

Drugi tjedan: Čak dva zadatka: zajedničkim snagama napisati tri početna poglavlja nekog djela te u pet minuta predstaviti sebe i svoj rad književnoj agenciji ili izdavaču (kandidati imaju pet dana da se pripreme). Glasovima publike i žirija, još tri kandidata odlaze kući.

Treći tjedan: Zadatak je napisati nešto na zadanu temu (svaki kandidat ima drugačiju: kriminalistička priča, ljubavna s tragičnim ishodom, drama) uživo, pred sucima i publikom u, recimo, dva sata. Na ekranu projiciranom iza kandidata vidi se točno što pišu. Još tri otpadaju.

Četvrti tjedan: Zadatak je istraživati na zadanu temu (dokumentaristički, istinite priče, povijesna razdoblja itd.) te naglas čitati u studiju. Tu otpadaju tri kandidata.

Finale: Preostalim dvama kandidatima pridružuje se još jedan koji je, glasovima čitatelja, vraćen u emisiju. U finalu se kombiniraju zadaci svih proteklih tjedana…

Ocjene

Komentari (5)

6

Od Vjeran

Pisanje je kreativan proces i želimo li pronaći kvalitetnog mladog autora nametanje žanrova, količine teksta i rokova je kontraproduktivno. Ovakav "show" možda može iznjedriti nekog simaptičnog knjiškog zanatliju, ali nikako novog Krležu. Pozdrav!
10

Od darel

Naravno, ovakva vrsta showa, da je ne znam kako fantastično osmišljena, ne može iznjedriti novog Krležu. to je činjenica.
10

Od sthagon

Hahaha... ovaj mi se koncept čini jako surovim :)
10

Od darel

o, da, brutalan. zamisli dio gdje se međusobno kritiziraju:-).

od darel

2 0 1 3

Na umijeću pisanja rukom treba inzistirati

Prije pisanja ove analize ozbiljno sam se zapitala: zašto se tako čvrsto držati nečega što je možda stvarno zastarjelo? Što nam u svakodnevnom životu služi za neke usputne „žvrljotine“ ili kao pomoć kod izrade popisa za kupnju? Možda je vrijeme odbaciti emocionalnu komponentu kod argumentacije „ali tako se radilo kad sam ja bio mali“, ili „kad sjednem pisati dnevnik, osjećam se super“ i suočiti se s činjenicom da nam pritiskanje olovke na papir danas sve manje služi i treba? U redu, pisanjem rukom sve se manje i manje služimo, ali to ne znači da je to u redu. Ozbiljno mislim da su pisanje rukom i pismenost kao takva te posljedično tome i čitanost, međusobno neposredno povezani.

U što se pretvaramo? Kiborge koji za sve moraju uključiti kompjuter? Šalu na stranu, ali tipkanju se djeca uglavnom nauče praksom i golemom voljom da nauče igrati neku igricu, dok ih pisanju rukom netko ozbiljno mora poučiti. U čemu je problem djecu barem prva tri razreda drilati da nauče pisati rukom, a kasnije ih prepustimo kompjuterima i programima? U tih prvih desetak godina djeca su nam kao spužve, upijaju nevjerojatno puno znanja i nije potrebno biti genije pa zaključiti da nekog vraga ima u tome kad povlače olovkom po papiru. Da se tu neke sinapse povezuju i mozak razvija :-). Nekoliko istraživanja ide tome u prilog: Anne Mangen iz Norveškog sveučilišnog centra za čitanje intenzivno je proučavala važnost pisanja rukom. Prema njoj, takva vrsta pisanja pruža mozgu feedback za motoričke vještine. Dodir olovke i papira aktivira osjetila! Mangen je, zajedno s francuskim neurolozima, otkrila kako se različiti dijelovi mozga aktiviraju kad djeca uče pisati rukom. Jedno istraživanje iz 2010. godine provedeno od strane njujorške organizacije Carnegie Corporation pokazalo je kako se učeničke vještine čitanja mogu poboljšati ako imaju mogućnost zapisati što čitaju. Steve Graham, profesor na Vanderbilt Universityju i jedan od vodećih stručnjaka na tom području, izjavio je kako se mozak manje aktivira pri tipkanju, što je jednostavna motorička vještina, naspram pisanja, što je kompleksnija. Summa summarum, svaka čast učenju tipkanja, ali što manje povlačimo olovku, manje ćemo razvijati svoje sposobnosti. To je činjenica.

Drugo, orijentiranje djece na kompjuterske programe nužno za sobom povlači i smanjivanje zanimanja za knjigu i čitanje, to se nekako samo po sebi nameće. Uz pisanje rukom povezana je cijela kultura čitanja, pa dok će oni koji su učeni pisati rukom posegnuti i za e-knjigom, nekako ne vidim da će oni "odgojeni" programima za obradu tekstova posegnuti za ukoričenim izdanjem. Barem ne prečesto.

Ocjene (3)

Respektira (2): sthagon, Vjeran

Ne slaže se (1): sthagon

Komentari (3)

10

Od sthagon

Super zanimljiva tema. Ono s čim se ne slažem kod tvoje analize je zloupotreba znanstvenih istraživanja. Učenjem neke vještine, gubimo vrijeme za neku drugu. Sve vještine su vrijedne i razvijaju mozak, samo sve nisu jednako vrijedne.
10

Od darel

Pa i cijela poanta Vjeranove i moje analize jest da je vještina razvijanja pisanja rukom više vrijedna od zurenja u ekran i razmišljanja kako što brže tipkati.
10

Od sthagon

Pisanje klesanjem je zahtjevalo daleko vise promisljanje nego ovo rukom po papiru. Kamen je skup, klesanje je tesko pa si morao dobro razmisliti sto zelis napisati. Papir i olovka su banalizirali proces :) Tipkovnica to vodi samo na sljedeću razinu.

Aktivnosti

Više

Chat (0)

Uključi se